Kako i kada je stekla slava Teide kao najve?a planina na svijetu? Vjerojatno vrlo star datum, nije mogu?e specificirati, me?u navigatorima koji su vidjeli kako im se vrh iz odre?ene oblake izdiže iz oblaka. Kasnije, iz 14. stolje?a, Postoje ?ak reference na broj?ano pripisivanje nekontroliranih nadmorskih visina vrhu Teide.. Od 14. do 17. stolje?a pripisivale su mu se vrlo visoke brojke., izme?u 12 i 18 lige pa ?ak 30 milja, tako da Torriani, unato? tome što je unaprije?en bez poteško?a i za kratko vrijeme u 1587 o 1588, U svom pisanju nije proturje?io duboko ukorijenjenom uvjerenju da je nadmašio sve poznate vrhove., iako je bilo i manje pretjeranih, spada me?u najumjerenije one od 2.700 prsti.
Upravo zbog svog zbunjuju?eg porijekla, kako je nazna?eno oni ?e imati, Nije mogu?e odrediti trajanje Teide kao orografskog prvaka, no istina je da se takva slava zadržala iu 18. stolje?u, ?ak i na stranicama tako razboritih pisaca kao Feijóo. Ne tako, me?utim, u svim slu?ajevima, Pa bilo je prosvije?enih prirodoslovaca koji, iz svojih kabineta, ispitivali su to, kao Buffon (unato? tome što mu je odobrio ligu i pol, što nije malo) o Torrubia (s germanskim miljem).
Od 14. do 17. stolje?a Teideu su dodijeljene vrlo visoke brojke, iz reda 12 i 18 lige pa ?ak 30 milja
Ono što je zna?ajno je to da su instrumentalna mjerenja na terenu prvo otklonila pretjerane razine, a zatim prilagodila izra?un s dovoljnom preciznoš?u.. Ovi stru?ni promatra?i bili su Pretraživanje u 1724, što je brojku svelo na 4.313 metara, što je vrhunac smjestilo u drugi red veli?ina i dovelo u pitanje njegov prioritet u odnosu na druge konkurente., i Rub u 1776, koji je ve? gotovo to?no izra?unao njegove dimenzije 3.713 metara. Oni nisu bili jedini koji su vršili mjerenja na vulkanu, Pa ubrzo su uslijedili Pisac i državnik u 1799 i Tailpiece u 1803. Dodatak, bez obzira na to, bi se izmjerio i dosegnuo svoj vrh u 1786 i 1787 el Mont Blanc u Europi i, osobito, el Chimborazo u Americi, ovaj se diže, zahvaljuju?i nadmorskoj visini 6.279 metara koje je on odobrio La Condamine u 1735, na o?ito najvišoj planini na Zemlji.
Na taj na?in se po?eo smatrati još jednim vulkanom, Chimborazo, istaknut svojim ledenim vrhom i lako uo?ljiv iz podnožja u poznatom ameri?kom planinskom lancu Anda, najviši vrh na kugli zemaljskoj. Ali ne samo zato što je stvarno vrlo visok i okrunjen ledom, ali i za uspostavljanje svoje baze u me?utropskom pojasu, naime, gdje se kugla zemaljska širi, tako da se njegova gornja visina mogla procijeniti i iznad razine mora i u odnosu na središte Zemlje.
A 1735 još jedan vulkan, Chimborazo, korak budi obziran prema svom 6.279 metara najviši vrh na kugli zemaljskoj
Iako je kao takva ostala kruna Planete (iznad razine mora) malo vremena, bilo je dovoljno za uspon Humboldta i njegovih drugova u 1802 duž jednog od njihovih bokova do blizu vrha klasificirao ih je kao ljude koji su do tada bili na najve?oj nadmorskoj visini, barem kro?iti na zemlju. Humboldt je tako na svojim ekvinocijskim putovanjima posjetio dva poznata prosca. (Teide i Chimborazo) na najvišu kotu na svijetu, iako je jedan nešto prije smanjen, a drugi zamijenjen ubrzo nakon toga. Ali o?ito je ovo posljednje bilo nešto nepoznato Andskom Humboldtu., iako je kasnije saznao za prve topografske rezultate dobivene u Himalaji.
Prema 1820, prema Humboldtu i tako?er Whymper, Azijska istraživanja Britanaca dala su prvo mjesto ovom planinskom lancu Azije. Unutar njega, ovaj se ekstremni rang isprva pripisivao Dhaulagiri, s nadmorskom visinom koja je još uvijek neto?na, zatim da Kangchenjunga a zatim da Gaurisankar, ve? s razinom sli?nom onoj koja se danas dodjeljuje Everest.
Nakon prvih topografskih rezultata na Himalaji i britanskih istraživanja, prvo mjesto pripalo je Dhaulagiriju
Ovaj posljednji slu?aj bila je pogreška pri krštenju, ne planina. Tako, na grafikonu koji procjenjuje nadmorske visine glavnih planina Azije, objavio je francuski geograf Smokva u 1864, najviši na Himalaji je takozvani Gaurisankar, s 8.840 m., a drugi the Dapsang, u Karakorum, s 8.625 m. Osim korištenih imena, dimenzije su približne, odnosno, na one od vrhova koje danas obi?no nazivamo Everest (Emen Chamolungma i Sagarmamatha) i K2 (tako?er Chogori): Odnosno, nepoznanica je ve? bila riješena u pogledu veli?ina., iako još uvijek trebaju prilagodbe, i preostalo je samo prona?i imena mjesta koja odgovaraju eri geodeta.
Sebe George Everest (veliki britanski geodet kojemu Kraljevsko geografsko društvo dao veliki danak da se planina nazove njegovim prezimenom) Nije bio za davanje novih zapadnih imena planinama koje su ve? imale lokalna imena.
Britanski geodet George Everest nije bio za davanje novih zapadnih imena planinama koje su ve? imale lokalna imena.
Ali Kangchenjunga je isprva bila prepoznata u kartografskom žargonu samo kao "Vrh IX" i Everest, kao "Peak XV". Dodjela imena britanskog kartografa bila je trinaest godina nakon topografskog priznanja i, kako vidimo, njegovo širenje nije bilo trenutno. Me?utim, Da, mjerenje je propagirao “Survey of India” u 1852 takozvanog vrha XV (ili Gaurisankar onda – ne u svim slu?ajevima- o Mount Everest op?enito nakon), iznad 8.800 metara i, dakle, sasvim blizu stvarnosti, i stoga, uz male prilagodbe za takvu brojku, Njegova izuzetna nadmorska visina bila je brojka koja je ve? prisutna u atlasima iz druge polovice 19. stolje?a..
Ovaj je ?lanak izva?en iz prologa Eduarda Martíneza de Pisóna uz prijevod knjige Claudius Bombarnac, autor Jules Verne, objavljena u Madridu kod Fórcola Ediciones (2013).
