Kako i kada je stekla slava Teide kao najveća planina na svijetu? Vjerojatno vrlo star datum, nije moguće specificirati, među navigatorima koji su vidjeli kako im se vrh iz određene oblake izdiže iz oblaka. Kasnije, iz 14. stoljeća, Postoje čak reference na brojčano pripisivanje nekontroliranih nadmorskih visina vrhu Teide.. Od 14. do 17. stoljeća pripisivale su mu se vrlo visoke brojke., između 12 i 18 lige pa čak 30 milja, tako da Torriani, unatoč tome što je unaprijeđen bez poteškoća i za kratko vrijeme u 1587 o 1588, U svom pisanju nije proturječio duboko ukorijenjenom uvjerenju da je nadmašio sve poznate vrhove., iako je bilo i manje pretjeranih, spada među najumjerenije one od 2.700 prsti.
Upravo zbog svog zbunjujućeg porijekla, kako je naznačeno oni će imati, Nije moguće odrediti trajanje Teide kao orografskog prvaka, no istina je da se takva slava zadržala iu 18. stoljeću, čak i na stranicama tako razboritih pisaca kao Feijóo. Ne tako, međutim, u svim slučajevima, Pa bilo je prosvijećenih prirodoslovaca koji, iz svojih kabineta, ispitivali su to, kao Buffon (unatoč tome što mu je odobrio ligu i pol, što nije malo) o Torrubia (s germanskim miljem).
Od 14. do 17. stoljeća Teideu su dodijeljene vrlo visoke brojke, iz reda 12 i 18 lige pa čak 30 milja
Ono što je značajno je to da su instrumentalna mjerenja na terenu prvo otklonila pretjerane razine, a zatim prilagodila izračun s dovoljnom preciznošću.. Ovi stručni promatrači bili su Pretraživanje u 1724, što je brojku svelo na 4.313 metara, što je vrhunac smjestilo u drugi red veličina i dovelo u pitanje njegov prioritet u odnosu na druge konkurente., i Rub u 1776, koji je već gotovo točno izračunao njegove dimenzije 3.713 metara. Oni nisu bili jedini koji su vršili mjerenja na vulkanu, Pa ubrzo su uslijedili Pisac i državnik u 1799 i Tailpiece u 1803. Dodatak, bez obzira na to, bi se izmjerio i dosegnuo svoj vrh u 1786 i 1787 el Mont Blanc u Europi i, osobito, el Chimborazo u Americi, ovaj se diže, zahvaljujući nadmorskoj visini 6.279 metara koje je on odobrio La Condamine u 1735, na očito najvišoj planini na Zemlji.
Na taj način se počeo smatrati još jednim vulkanom, Chimborazo, istaknut svojim ledenim vrhom i lako uočljiv iz podnožja u poznatom američkom planinskom lancu Anda, najviši vrh na kugli zemaljskoj. Ali ne samo zato što je stvarno vrlo visok i okrunjen ledom, ali i za uspostavljanje svoje baze u međutropskom pojasu, naime, gdje se kugla zemaljska širi, tako da se njegova gornja visina mogla procijeniti i iznad razine mora i u odnosu na središte Zemlje.
A 1735 još jedan vulkan, Chimborazo, korak budi obziran prema svom 6.279 metara najviši vrh na kugli zemaljskoj
Iako je kao takva ostala kruna Planete (iznad razine mora) malo vremena, bilo je dovoljno za uspon Humboldta i njegovih drugova u 1802 duž jednog od njihovih bokova do blizu vrha klasificirao ih je kao ljude koji su do tada bili na najvećoj nadmorskoj visini, barem kročiti na zemlju. Humboldt je tako na svojim ekvinocijskim putovanjima posjetio dva poznata prosca. (Teide i Chimborazo) na najvišu kotu na svijetu, iako je jedan nešto prije smanjen, a drugi zamijenjen ubrzo nakon toga. Ali očito je ovo posljednje bilo nešto nepoznato Andskom Humboldtu., iako je kasnije saznao za prve topografske rezultate dobivene u Himalaji.
Prema 1820, prema Humboldtu i također Whymper, Azijska istraživanja Britanaca dala su prvo mjesto ovom planinskom lancu Azije. Unutar njega, ovaj se ekstremni rang isprva pripisivao Dhaulagiri, s nadmorskom visinom koja je još uvijek netočna, zatim da Kangchenjunga a zatim da Gaurisankar, već s razinom sličnom onoj koja se danas dodjeljuje Everest.
Nakon prvih topografskih rezultata na Himalaji i britanskih istraživanja, prvo mjesto pripalo je Dhaulagiriju
Ovaj posljednji slučaj bila je pogreška pri krštenju, ne planina. Tako, na grafikonu koji procjenjuje nadmorske visine glavnih planina Azije, objavio je francuski geograf Smokva u 1864, najviši na Himalaji je takozvani Gaurisankar, s 8.840 m., a drugi the Dapsang, u Karakorum, s 8.625 m. Osim korištenih imena, dimenzije su približne, odnosno, na one od vrhova koje danas obično nazivamo Everest (Emen Chamolungma i Sagarmamatha) i K2 (također Chogori): Odnosno, nepoznanica je već bila riješena u pogledu veličina., iako još uvijek trebaju prilagodbe, i preostalo je samo pronaći imena mjesta koja odgovaraju eri geodeta.
Sebe George Everest (veliki britanski geodet kojemu Kraljevsko geografsko društvo dao veliki danak da se planina nazove njegovim prezimenom) Nije bio za davanje novih zapadnih imena planinama koje su već imale lokalna imena.
Britanski geodet George Everest nije bio za davanje novih zapadnih imena planinama koje su već imale lokalna imena.
Ali Kangchenjunga je isprva bila prepoznata u kartografskom žargonu samo kao "Vrh IX" i Everest, kao "Peak XV". Dodjela imena britanskog kartografa bila je trinaest godina nakon topografskog priznanja i, kako vidimo, njegovo širenje nije bilo trenutno. Međutim, Da, mjerenje je propagirao “Survey of India” u 1852 takozvanog vrha XV (ili Gaurisankar onda – ne u svim slučajevima- o Mount Everest općenito nakon), iznad 8.800 metara i, dakle, sasvim blizu stvarnosti, i stoga, uz male prilagodbe za takvu brojku, Njegova izuzetna nadmorska visina bila je brojka koja je već prisutna u atlasima iz druge polovice 19. stoljeća..
Ovaj je članak izvađen iz prologa Eduarda Martíneza de Pisóna uz prijevod knjige Claudius Bombarnac, autor Jules Verne, objavljena u Madridu kod Fórcola Ediciones (2013).
