Sada kada smo skoro sam spalio i Kairo Midan Tahir Trgu sje?am se mnogo puta sam išao u grad, bez sumnje jedan od najuzbudljivijih gradova na svijetu i nesporni i nedvojbene kapitala islamske civilizacije.
Obilazak mjesta gdje je kovana Portugalska kraljevina, Obilazak mjesta gdje je kovana Portugalska kraljevina. Obilazak mjesta gdje je kovana Portugalska kraljevina, Obilazak mjesta gdje je kovana Portugalska kraljevina. Obilazak mjesta gdje je kovana Portugalska kraljevina.
Egipat je div nji ti utroba. Ništa nije jednostavno ovdje. Našao sam ljude koji imaju odre?eni tužno talog ponos, od desonfianza u prošlosti koja daje osje?aj da je uvijek bolje. No, Egipat je ogromna u ju?er, bitna tranzitna to?ka do?i za strahova i mržnji razumijevanje i snagu i upornost.
A sada, da je prošlost 18 srpnja Mandela bi ispunio 96 godina, igrajmo igru ??na trenutak zamislimo što bi bilo sa svijetom i njegovim beskrajnim ratovima da smo zamijenili vo?e Netanyahua, Putin, Arafat, Grm, Miloševi?…. od Mandele. Odgovor je jednostavan zar ne?
Mi smo išli s osje?ajem vidim lijepu zemlju da se komadi koji zaslužuje novi po?etak, danas ne zaslužuje svoje nasljedstvo (...) To jutro na molu brod koji ?e nas odvesti u Sudanu su razmišljanja o sve to dok gledam borbe i tu?e po kolica u?itava, zaraditi novac, više život izgubiti.
A Abdul je kotrljao platno, predao ga je i zamolio u zamjenu za jednu stvar: "Dajem vam ovo platno uz jedan uvjet, Ako negdje vidite tu ženu, recite joj da je tražim. Morate mi obe?ati da ho?ete "
Pobijedili smo s grobom Tutankamona u egipatskom muzeju i izgubili smo s vojskom koja je na ulazu ?istila mitraljeske svojih tenkova. Uvijek na oprezu, uvijek spreman za izlazak. Osvojili smo obi?an obrok u prekrasnom dijelu impozantnog Nila i izgubili smo neugodnu tajnu policijsku kontrolnu to?ku na kojoj smo mirisali ?ak i na naše nov?anike u potrazi za drogom.
Teško smo mogli komunicirati s njima, nijedna nije progovorila ni rije? engleskog. Nešto što se protezalo na ?itav brod i na ono na što smo ve? bili navikli. Pitali smo kada je ostalo za Haifu, a oni su nam odgovorili da pet, osam ili stotinu, to je ovisilo o tome da su vjerovali da smo ispitivali prste u mojoj ruci ili kamione koji su stali na brod.
Jedan studenog poslijepodne moj prijatelj Victor Hugo pojavila u mojoj ku?i i rekao mi o karti Maputo. Rekao sam to?no: „U mojoj ku?i Azori godina sam visio kartu u kojem sam istaknuo neke rute sam htjela u?initi za svijet. Vrijeme je da se prva.
Wadi Halfa je moridero. Možemo ostati ovdje zauvijek uz prašine i život ide sporo. Moja rutina je uvijek isti, živo ponekad no?ne posjete kao sino?. ?uo sam zvukove torbu, kao da netko u našoj maslina hurgase.
"Zašto bi mi to u?initi?", odgovara vlasnik hotelu. "Ovo je naša zemlja. Mi smo bili prije. Mi samo želimo da naša prava. Mi tihi stolje?a, trajna poniženje, ali stvari dolaze na nepodnošljive to?ke. Oni nas žele van, ali ne?emo i?i. Dodatak, Gdje ?u i?i? Ovo je moj dom i moj posao. To je moj život ".
Izvan naselja, sela su jadni i djeca su bacali kamenje na voza?e. Kairo, zagušena i umotan u stalni sumaglica; kapitala na arapski svijet je ostavio Bog. ?ini se da ?istilica uzeti dvadeset godina na štrajk.