Od Los Angelesa do San Francisca mora postojati samo jedan put: veliki sur. Njegov naziv evocira rutu koja je u tijeku ili precrtanu rutu. U svakoj zemlji uvijek postoje staze koje imaju nešto legendarno, Ovo je jedan od njih. Primorje, do ruba oborina, Tihi ocean je s jedne strane, a planina s druge. I napredak se postiže, Bez mogu?nosti u?initi bilo što drugo, kao da su voda i zemlja odlu?ili oti?i.
Iz grada Holywooda po?etak juga velikog, Autocesta jedna, Ozna?eno je, ukuse potroša?a, U razli?itim to?kama: Santa Barbara, Jesu li simeón, ?ak, Biskup San Luis. Po?eli smo u Santa Barbari odakle smo odlu?ili napraviti cestu 101 unutrašnjost, Umjesto da odete na obalu, Dok ne stignemo na plažu Pisma gdje prestajemo spavati u aparatotelu.
Na periferiji Pisme na ?ijoj se plaži odmaraju Gaviotas, na ?ijoj se plaži odmaraju, živ i mrtav. Spokoj daje ogroman prostor. U okolini postoje podru?ja litica i njihovih no?i, U svojoj ljetnoj sezoni, Kad su ljudi puni zaustavljanja, Imaju nemir koji zapo?inje u trgovinama sladoleda u šest popodne i završava u najlu?im restoranima 10 no?.
Na periferiji Pisme na ?ijoj se plaži odmaraju Gaviotas, na ?ijoj se plaži odmaraju, živ i mrtav
Sljede?eg jutra odlu?ili smo rano oti?i na put do El Carmela. Prolazimo ispred te ekscentri?nosti koja je dvorac srca, Ludilo da je magnat tiska Wlliam Randolph Hearst u ?ijem je životu bio izgra?en remek -djelo kina zvanog Citizen Kane. Dvorac je porastao izme?u 1919 i 1947 I nekoliko je filmova zabilježeno u ovoj antici Gringa 80 godina.
Nedaleko od tamo, Na plaži Piedras Blancas, Prošli San Simeón, Jedan se spotakne s divnom showom kolonije morskog slona. Na cesti je dobro ozna?eno stajalište koje nije važno jer veli?ina sisavaca ne prolaze nezapaženo. U pijesku leže deseci, napuštaju?i vode, bori se za komad plaže ili ženke. Prizor vas hvata. Zamišljanje svog divovskog deformiteta danas je ?udo. ?ovjek, koncem devetnaestog stolje?a, Napravit ?e se samo sjevernom morskom slonom samo 100 primjeraka. U?inkovit program zaštite donio ga je našem danu.
Prizor vas hvata. Zamišljanje svog divovskog deformiteta danas je ?udo
Odatle put postaje sukcesija zavoja, padina, litice i plaže. Vode su plave, a zelene padine i iznenadna magla koja nas okružuje okretanjem tonova i pokazuju?i sjene. El Lucia Lodge, Na vrhu litice, Sjajno je stajalište za one koji idu s vremenom i žele spavati na razglednici. Mnogo je zaustavljanja na ovoj slikovitoj ruti koja vodi do savršenog karmela.
De Carmel uz more, Recite da je to savršen grad, nare?enih borovih šuma koje stižu na more, Umjetni?ke galerije i dobri restorani. Grad gradona?elnika Clint Eastwood nema nikakvu o?itu nedostatku osim izazova pla?anja ra?una. Vlasnik naše ku?e za goste nasmiješio se i rekao vam da vam se ?ini da vam to govori, Kvaliteta koja me uvijek iznena?uje iz anglo -sesana. Ljudi su se pozdravili prilikom prelaska ulica i vrtova las casasa bili su milimetrijski nare?eni. Sve je bilo toliko idili?no da se ?inilo kao vrlo dosadno i predvidljivo mjesto da sam ?im sam došao htio oti?i..
Vlasnik naše ku?e za goste nasmiješio se i rekao vam da vam se ?ini da vam to govori
Popodne smo otišli u Monterey, ?ija mi je luka barova i restorana bila ugodnija, i ?iji dokovi okupljaju stotine morskih lavova i morskih vidri na ribarskom pristaništu. Vode, u svakom slu?aju, Za mene su posebno lijepi kada stavite neke ribarske brodove koji isplovljavaju u ocean..
Sljede?eg jutra imali smo dugu rutu 350 kilometara do parka Yosemite. Stigli smo oko 11:30 ujutro i u 12 U jednom smo trenutku zapeli u ogromnoj prometnoj gužvi me?u tisu?ama automobila koji su posje?ivali park.. Ljudi ubijaju sve, a prizor nas je naveo na razmišljanje o bijegu. Sre?om, Odlu?ili smo izdržati i otišli smo vidjeti neke divovske secuoyas i vratili se onome što se zove dolina u blizini zalaska sunca.
Ništa se nije ?ulo da to nije djelo vode izme?u kamenja
I bez ljudi, ili bez toliko ljudi, Svijet je nešto drugo. Otišli smo do rijeke i dali svaku od onih posebnih kupki koje ne zaboravljaju. Usred doline, Izme?u hladnih i kaldrmiranih voda, Zamišljaju?i one neizmjerne granitne stijene koje su kapetan ili pola kupole. Ništa se nije ?ulo da to nije djelo vode izme?u kamenja sve dok sunce nije ugrizano izme?u planinskih vrhova.
Tada smo otišli u naš šator za park, Red velikih trgovina s krevetom i bez kupaonice koji su sasvim dobro, I vratili smo se no?u u vode te rijeke. Mi leže, Vidjeli smo tamno i bijelo nebo, A svijet je šutio poput tihe prirode, visak.
