Kad te ajatolah Homeini pogleda, osje?ate se kao da radite nešto pogrešno. Ti zapravo ne znaš zašto, ako je to onaj duboki crni pogled, pokrivene gustim obrvama poput dabrova, turban na ?istom ?elu , ili onu bijelu bradu u stilu Seana Conneryja koja naglašava njegov mra?ni izraz. Možda je za to kriv Hollywood i Ben Affleck, nuklearne energije ili povijesnih knjiga. Možda je još uvijek ljut na predsjednika Cartera ili je možda jednostavno takav., malo teško, s tim mrzovoljnim stara?kim licem, da ?u ti probušiti loptu ako uništiš geranije.
Ali ako vas ajatolah gleda s grafita 10 metara, smješten poput Spidermana na zidu jedne od zgrada u središtu Teherana, Sigurni ste da radite nešto jako pogrešno.. ti ne znaš, ali on to ?ini. Putovnica vam je možda istekla mjesecima, da nosiš donje rublje s ameri?kom zastavom ili da ?ak i ne nosiš donje rublje, u svakom slu?aju, što god to bilo, zna. On zna da ne ispunjavaš svoje molitve, da se svakog petka gutate u McDonald'su ili da ste stigli u zemlju s namjerom da uzmete ru?nike iz hotela. Stvar je u tome što je on popisao sve tvoje grijehe, ovog života i sljede?eg, ?ak i one koje još niste po?inili i ne možete biti sigurni kako. Ali kad te iz svojih znakova promatra u zasjedi, osje?aš s potpunom sigurnoš?u da ajatolah Khomeini bolje zna kakva si sva?a od tebe samog.
Dan 1
Teheran, oblak one?iš?enja klizi izme?u zgrada sa sovjetskim zrakom, milijun satelitskih antena i prometne gužve na ulicama. Na aerodromu sam promijenio novac, samo nekoliko eura. U zamjenu su mi dali kolica nov?anica kojima sam prekrio tapetama cijeli grad.. Zamotao sam svežanj i svaki put nešto moram platiti, Izgledam kao eufori?ni diler droge na striptizu. Podijelim novac taksistu, do kioska gdje kupujem duhan i do prodava?a karata u podzemnoj.
Cijena svih tih stvari je prili?no niska, ali za sobom povla?i iscrpno prebrojavanje gomila nov?anica, ruže, zelene i plave. S vremena na vrijeme osje?am kako ?e mi džep prsnuti i vidim kako mi se svežanj stanji uznemiruju?om brzinom.. Zabrinuta sam, U Iranu ne možete podi?i novac s bankomata ili platiti karticom ako nemate ra?un u zemlji.
Svežanj mi jam?i opstanak u gradu u kojem su imena svih ulica napisana na perzijskom. Dovoljno je samo nekoliko koraka izvan pansiona u kojem sam odsjeo da se na?em potpuno izgubljen.. Naravno, stalno pitam i provjeravam ljubaznost i raspoloženje Iranaca., da se nakon po?etnog iznena?enja okupe u skupine, obitelji i ?itava susjedstva da pokušaju shvatiti što dovraga želim.
Oni su ludi i oni ?e zapo?eti tre?i svjetski rat.
Nitko od njih ne govori engleski, Ve?ina mojih prijatelja tvrdi da nisam ni ja.. Pa se stvar komplicira, iako ima dosta mimike i dobronamjernih osmijeha dok mrmljam ime ulice u kojoj bih trebao odsjesti. Stvar prijeti da ?e se povu?i zauvijek dok se ne pojavi Behnam, koji me umiruje na savršenom engleskom i nudi mi društvo. Behnam ga ima 28 godina, On je ekonomist i u nedostatku posla pravi brojke s pritužbama koje nakuplja protiv vjerskih vlasti u zemlji, "Oni su ludi i zapo?et ?e tre?i svjetski rat.", najavio. “Oni” su krivi što zara?ujem tako malo., da još mora živjeti s roditeljima, da je da bi se napio prisiljen s prijateljima napraviti doma?e vino ili kupiti bocu votke po paprenoj cijeni na crnom tržištu, Oni su krivi za nezaposlenost i korupciju, da pristup Facebooku postane odiseja u kojoj morate svladati više kontrola nego u?i u zemlju. One su prije svega krive što su u njihovim godinama neobavezni seks gotovo nemogu?a misija..
Ovu ubrzanu i tamnu rendgensku snimku iranske mladosti pustio je Behnam u petnaest minuta koliko nam je trebalo da prona?emo hotel.. A ako ste vi mladi tako siti, zašto se ne pobunite?? “Bilo je pokušaja, ali sve dok kontroliraju vojsku, ništa se ne može u?initi. "Osim toga", kaže on stišavaju?i glas.- "Moraš paziti da ne misliš previše na sebe.". "Ova je zemlja puna špijuna.".
Dan 2
U Teheranskom muzeju suvremene umjetnosti nalazi se jedna od najvažnijih zbirki na Bliskom istoku. Teško ga je prona?i, samo mala, neugledna zgrada skrivena iza parka Laleh. Danas je malo ljudi; osim dame u hidžabu na blagajni, skupina školaraca, neki izgubljeni turist i starac koji tobože uživa u klimi. Istina je da se ni nema što vidjeti.. Nekoliko retrospektiva doma?ih umjetnika, bron?ane skulpture koje predstavljaju automobile i ure?aje te niz apstraktnih slika. Najzanimljiviji dio muzeja nalazi se u njegovom podrumu. Tamo se Picasi gomilaju, miros, ?e znati, pollak, kandinskys y magrittes. Stotine radova prikupljenih zahvaljuju?i ljubavi Farah Dibe prema umjetnosti, žena šaha.
Najzanimljiviji dio muzeja nalazi se u njegovom podrumu. Tamo se Picasi gomilaju, miros, ?e znati
Nakon Islamske revolucije muzej je zatvoren, Homeini je smatrao da su gotovo sva njegova djela opscena i kada je ponovno otvorena godinama kasnije, ve?ina je ostala skrivena. Iranci koji putuju mogu ih vidjeti u muzejima u Berlinu, Pariz ili London, u kratkim razdobljima u kojima ih posu?uju za privremene uzorke. A 2013 zahvaljuju?i predsjedniku otvaranja Alíju Jannatíju, mnogi od njih izašli su iz svog zato?eništva na kratko vrijeme. Iranci su preplavili muzej kako bi uživali u “Samoubojstvu” i Warholovoj Marilyn, “ili slikar i njegov model”, od Picassa. Na pitanje mogu li se u budu?nosti trajno izložiti, izjavila je novinarima ravnateljica centra: “Muzejski prostor je ograni?en i sve ne stane”.
Dan 4
Iran je ve? nekoliko godina uronjen u svoju drugu revoluciju., i primljen je s istim prikazima uli?ne ekstaze i žara kao i prvi. Stotine ljudi pucaju na sve što se kre?e; trgovi, Džamija, fontane i prostirke. Pucaju jedni na druge, majke, stri?evi, ne?aci ... ?ak i vlastita djeca. Baka i djed pucaju štapom, i žene odjevene u hidžab, crna poput vrana. Izvade mobitele i oduševljeno hodaju sa svojim selfie štapovima na ramenima. Ako niste oprezni, Iranci pucaju na vas, dok vas grle smješkaju?i se i traže da pogledate pti?icu. Revolucija selfieja došla je u zemlju da ostane, a me?u ruševinama Persepolisa bjesni bljeskovi.
Perzepolis su impresivne ruševine koje odgovaraju Perzijskom carstvu koje se nalaze samo nekoliko kilometara od grada Shiraza.. Kompleks je dosta dobro o?uvan i na praznicima poput današnjeg, prepuno turista iz drugih dijelova zemlje. Vodi? detaljno objašnjava neke frizove pune lavova i gospode s hipsterskim izgledom, našminkane i s bradama punim bujica. Od dana kada sam kro?io u Iran, fraza se ponavljala više puta poput mantre., samo u slu?aju da moramo ispraviti pogreške; “Mi nismo Arapi, “Mi smo Perzijanci.”.
Podcrtajte svoj šijitski status i ozna?ite razliku sa susjedima Ira?anima ili Saudijcima
Svi oni posebno paze da istaknu svoj šijitski status i nazna?e razliku u odnosu na ira?ke ili saudijske susjede koje mi zapadnjaci identificiramo s terorizmom.. Iranci su ponosni na svoju prošlost unato? ?injenici da vlasti sumnji?avo gledaju na njihovo perzijsko naslije?e i radije isti?u povijesno razdoblje koje po?inje nakon dolaska islama u zemlju.. Vodi? u ovom trenutku opet ponavlja: "Mi nismo Arapi.", Mi smo Perzijanci”, a gomila zadovoljno odobrava dok poziraju i pucaju ispred pratnje kralja Darija koji je na putu da potu?e Grke..
U Shiraz planiram putovati no?u i odlazim na autobusnu stanicu gdje ulažem tri kilograma novca da platim kartu.. Bileter pažljivo prou?ava moju putovnicu., prilikom popunjavanja tiketa. Kad do?e vrijeme za kutiju s mojim imenom, pokušajte to izgovoriti smiješno. Enruiqueeee Vakuerizooo. Proveli smo lijepo vrijeme razgovaraju?i o španjolskoj fonetici i pravopisu, dok je pjevao pjesme drugog slavnog Enriquea, Iglesiasovi, kao danak. Nakon što sam dugo nešto s mukom ?r?kao, Vra?a mi putovnicu i grli me.. ?ekam vrijeme polaska okružena ženama odjevenim u boju crnu poput no?i i provjeravam kartu. Na mjestu gdje bi trebalo stajati moje ime, napisala je blagajni?arka; Gospodin Turist.
