Izložba Hernán Cortés U Madridu stiže kasno nekoliko stolje?a. Osvaja? ekstremdurana je, jasno, Jedan od najrelevantnijih likova u povijesti Španjolske i Amerike. Glumio je u jednom od najve?ih podviga svih vremena, osvajanje aste?kog carstva, taj patuljak je najvažniji avanturisti?ki film i blijedi najrazdobnije viteške fantazije. Ali, me?utim, vrata slave su mu zatvorena. Ubrzo nakon 500 godine tog epa, Nema ni kip u Madrid, Glavni grad te složene Španjolske ?ije su se domene proširile do Meksiko trenutne i južne Sjedinjene Države. Da ne kažemo u DF, gdje njezina bista sigurno ne bi stajala dulje od nekoliko sati.
Cortés se mora zadovoljiti kipom u svom Medellin natalni, obvezno priznanje op?ine Badajoz njezinu najslavnijem sinu. Ali ni tamo sje?anje na osvaja?a nije zašti?eno od beskrupuloznih. Prije nekoliko godina, poklapa se s dvijestogodišnjicom neovisnosti Meksika, njegova slika osvanula je obojena crvenom bojom. Botarati koji su po?inili sranje preuzeli su u priop?enju odgovornost za napad na "fašiste" Cortésa.
Ubrzo nakon 500 godine tog epa, Hernán Cortés nema ?ak ni kip u Madridu
Cortés je glavna žrtva crna?ke legende da su se neprijatelji tog carstva u kojem sunce nikad nije zašlo savjesno širili starom Europom pokušavaju?i promijeniti tijek povijesti. I dobili su - hvala, osobito, kojemu je Španjolska puno doprinijela -, ostavljaju?i usput nekoliko leševa. Najslavniji je onaj osvaja?a Ekstremadura, ?ije se sje?anje nastavlja, 500 godina nakon, zakopan pod gomilom predrasuda i debelih rije?i, teška poput gigantske planine krša.
Nisam povjesni?ar, ve? samo novinar koji postavlja pitanja na putu znanja. ?itam sve što mi padne u ruke o Hernánu Cortésu više od dvadeset godina, osobito originalne kronike osvajanja (možda zbog te profesionalne deformacije uvijek odlaska na izravne izvore vijesti), i još uvijek si postavljam isto pitanje: Zašto?
Police povijesti pune su graditelja carstva koji su svoje granice ome?ivali krvavim tragom. Dvije najve?e, Julije Cezar i Aleksandar Veliki (nedvojbene reference za osvaja?a Meksika) nisu uspjeli u svojim vojnim pohodima s maslinovom gran?icom me?u zubima. Ni pristojno, ali mu nije oprošteno.
Police povijesti pune su graditelja carstva koji su svoje granice obilježili krvlju, ali Cortésu nije oprošteno
U kolektivnoj mašti, ?esto gra?ena od materijala slabih poput svinjske kolibe od slame iz dje?je basne, Cortes je okrutni osvaja? koji je pokorio najve?e carstvo u Americi, uz dopuštenje Maja, sa samo 400 ljudi nakon što su spalili svoje brodove na obali Veracruz. Nije istina. Samo par udisaja, poput vuka u pri?i, dovoljni su da ih izbaci iz kolosijeka.
Cortes je osvojio carstvo od Moctezuma s 400 Španjolski, Da, ali ako se taj podvig mogao uspješno dovršiti, bio je, osobito, zahvaljuju?i autohtonim trupama koje su se pridružile njegovoj stvari, siti kao i njihovi narodi aste?ke tiranije, da su njihova djeca završila žrtvovana u glavnom hramu Tenochtitlan (sadašnji DF) i zlonamjerne poreze koji su im bili nametnuti. Osvajanje Meksika, na ?elu s Cortésom, to je iznad svega meksi?ka tvrtka. Ta o?ita kontradikcija, još uvijek ?eka pretpostavku modernog Meksika, onoliko mestizo koliko je Ekstremadurski osvaja? želio, To je Gordijev ?vor koji sprje?ava, pet stolje?a kasnije, da se Meksiko pomiri s Cortésom "s njegovim vrlinama i manama", kako je želio veliki Octavio Paz.
Osvajanje Meksika, na ?elu s Cortésom, to je iznad svega meksi?ka tvrtka
Niti je naredio spaliti njegove brodove kako se vojnici ne bi mogli vratiti Kuba i slijedite ga na putu do srca aste?kog carstva. Iako scena posvuda odiše epskom, istina je (kako obilato svjedo?e kroni?ari toga vremena), Cortés je naredio da brodovi potonu u pijesak, onemogu?iti ih tako da više nema povratka. Ali nije bilo plamena ili više vatre od one koja je gorjela u srcu osvaja?a dok je ulazio u nepoznato kako bi sreo Moctezumu.
Tko? Crna legenda o Cortésu mnogo duguje dominikanskom fratru Bartolomé de las Casas i njegov "Kratak izvještaj o uništenju Indije". Od ku?a, popustljiv prema mnogim drugim osvaja?ima, Bio je vrlo oštar s Extremadurancem, i snažno osudio okrutnost s kojom su se Španjolci odnosili prema starosjediocima u Novoj Španjolskoj, porobljavaju?i ih radi njihove dobiti. Slika osvaja?a željnih zlata koji mu?e Indijance isklesana je u kolektivnoj svijesti. Sve, naravno, Za to je kriv Hernán Cortés.
Fray Bartolomé de las Casas je osudio stvarnost koja je postojala, ali u potrazi za pravdom za kojom je ?eznuo, na kraju se ponašao nepravedno
Ono što De las Casas ne govori je da su ti isti autohtoni ljudi bili porobljeni od strane Asteka, koji su posjedovali njihove živote, biti u stanju ?ak ih dostaviti da budu žrtvovani svojim bogovima. Ono što De las Casas ne govori je da je on sam došao u Novi svijet iz Španjolske s pošiljkom robova.… crn, jer se ropstvo crne rase nije održalo, o?igledno, previše moralnih prijekora. Ono što De las Casas ne ra?una je to prvo radno zakonodavstvo u Meksiku, u 1524, Ve? je zabranila kolonizatorima da žene i djecu mla?u od dvanaest godina tjeraju da rade u polju (kada danas naša civilizacija još nije uspjela okon?ati iskorištavanje djece). Bila su to brutalna ponašanja u brutalnim vremenima.
Ono što De las Casas ne ra?una je to, u tim godinama, u Španjolskoj su robovi još cipelani, a homoseksualci spaljeni. Ponašanja koja, pet stolje?a kasnije, nismo uspjeli ni iskorijeniti po cijelom svijetu (nažalost, mu?enje i porobljavanje nastavljaju se u 21. stolje?u, a ?ak su i homoseksualci proganjani u mnogim zemljama). Dominikanac je osudio stvarnost koja postoji, ali u potrazi za pravdom za kojom je ?eznuo, na kraju se ponašao nepravedno, generaliziraju?i ta ponašanja na sve kolonizatore i pripisuju?i visoku stopu smrtnosti autohtonog stanovništva okrutnosti Španjolaca, da je bilo, kada je istina da su epidemije i bolesti bile uzrok velike ve?ine smrtnih slu?ajeva.
Bila su to brutalna ponašanja u brutalnim vremenima: tih godina u Španjolskoj su robovi još cipelari
Tlaxcala je, vjerojatno, najzna?ajniji izraz nevoljkosti ve?ine meksi?kog naroda da pretpostavi da su njihovi preci, meksikanci kao oni, koji je srušio Aste?ko carstvo i uspješno završio osvajanje pod zapovjedništvom Hernána Cortésa. Tlaxcalanci su bili glavni Cortésovi saveznici, vaša glavna podrška u trenucima nevolje, njegov armijski korpus u napredovanju prema Tenochtitlanu. I, osobito, bili odlu?uju?i nakon Tužna no? i herojska bitka od Otumba, kada je ša?ica preživjelih Španjolaca, poražen i iscrpljen, bio bi lako slomljen da nije bilo Tlaxcaline odanosti, koji je do?ekao osvaja?e i sa svojim vojnicima nabujao ?ete Cortésa koji su se kasnije vratili u glavni grad Asteka kako bi definitivno pokorili meksi?ko carstvo..
Vidljiva glava tog saveza sa Španjolcima bio je njihov cacique, Xicotencatl "stariji", koji naravno nema nikakav kip u Tlaxcali. da ima, me?utim, Vaš sin Xicotencatl "Mladi", koji je izdao Španjolce i bez ceremonije obješen po Cortésovom nalogu uz aplauz svog oca. ?ak ni Tlaxcala nije vjerna sje?anju na osvaja?a. Sasvim suprotno, savez sa Španjolcima je stigma koja još uvijek traje za narod koji, iznad svake druge, zagovarao mesticizam sadašnjeg Meksika, moderni Meksiko koji je prosvijetlio Hernán Cortés, otac kojeg su se djeca još uvijek odrekla.
