Tvrde Ujedinjene nacije, afri?ka unija, Me?unarodni olimpijski komitet, atlas koji sam gledao u svojoj ku?i i šest web stranica da je Mauricijus afri?ki otok. To je ono što svi ti izvori s kojima su se savjetovali to?no potvr?uju, s istom preciznoš?u s kojom su svi u krivu. Mauricijus je Azija. Mjesta pripadaju tamo gdje imaju dušu. Na Mauricijusu uop?e ne jedeš, molimo se, niti on griješi kao u Africi. Na Mauricijusu nisam našao trag Afrike, ?ak i ako je zaboravljena.
Bila je no? kad smo stigli do tepiha i ugodne zra?ne luke tih indijskih otoka. ?ekao nas je simpati?ni taksist koji je trošio optimizam, onda provjeravamo da je nešto neutemeljeno, prije bilo koje naše sumnje. "Ne, ovdje nikad dugo ne pada kiša. Može pasti nekoliko kapi ili pljuskova, ali ne pada kiša ove sezone ", Sjetili smo se iz dobra tog hinduista jednog dana kada smo ve? svojim unajmljenim automobilom pove?avali brzinu brisa?a vjetrobrana da bismo mogli nešto vidjeti.
Stvari su uskla?ene s logikom, a ne s poreme?ajem preživljavanja
Gotovo sat vremena vožnje do našeg bajnog hotela nagovijestio je ?udan krajolik u mraku. Nismo ništa pripremili niti vidjeli o ovom mjestu. Nismo o?ekivali ništa što nije odmaralo i nas. A tu, kao i uvijek, dogodilo se da su jednostavne stvari postale iznena?enja i niotkuda nije došlo mjesto koje nas je osvojilo zbog nedostatka o?ekivanja. Jesu li sve ku?e napravljene od cementa i stvari su uskla?ene s logikom, a ne s poreme?ajem preživljavanja?, ve? smo bili navikli na norme kontinentalne zone iz koje smo došli (živjeli smo u Maputu).
Prvo smo s užitkom vježbali s discipliniranim turistima i ostali smo dva dana uživaju?i u divnom hotelu Le Tousserok koji nam je preporu?io prijatelj. Na plažama su joj bile brašno i zelena sol, ?ak imaju i svoj otok, na sun?anim krevetima spavaju i udobno ?itaju, a u svojoj sobi želim biti sigurna da ?e mi to biti sljede?i dom, gdje god da se nalazim. Bila je sumnjivog savršenstva u detaljima i premda to nije tip hotela koji smo obi?no, prevelika i previše savršena, bio je idealan za trenutak i želju za smirom.
Mauricio mirisala kao še?er je dolje u nekim podru?jima prozor automobila
Ali nakon dva dana odricanja od zadovoljstva, naša je bit izašla na vidjelo i prvog obla?nog dana smo unajmili automobil. Tada je zapo?eo taj monotono lijep i jednostavan krajolik golemih polja še?erne trske s golim planinama i presavijenih u pozadini i iscrpljen nekim ekstravagantnim hinduisti?kim hramom sa svojim upe?atljivim kipovima i bojama.. Sve usred izvjesne smirenosti i nekih lijepih dionica cesta na kojima su vrhovi stabala stvarali zeleni svod na asfaltu sa svojim granama. Svijet kao da se ljuljam na miran, bez pompe u kojem ?ak i oluje ?inilo programiran da ne ometaju previše. Napisao sam mnogo puta, ponekad s nekim književnost, mirisi iz mjesta. Nema ništa pjesni?ki, Mauricio mirisala kao še?er je dolje u nekim podru?jima prozor automobila. To je bio sladak miris i nasilan.
Otišli smo u glavni grad, Port Louis. Uz put otkrivamo tu kulturnu mješavinu kojom se otok može pohvaliti. Kažu da svaka boja zastave odražava jednu njihovu religiju. Hinduisti?ki hramovi, Katolici, Muslimani i Tamilci uspijevaju jedan u drugom u ?emu su objasnili da je to bio miran suživot. Tada, ve? u velikom gradu, uronili smo u njegov sjajni kineski grad gdje smo jeli u jednom od njegovih skromnih restorana, Veliki kanton, hrana koja se ?inila zagrijanom u samom Pekingu. Zidovi su mu izra?eni od istrošenog papira, prljav, a pribor za jelo bio je mršav i presavijen.
Trgovanje je uvijek fascinantno tamo gdje na etiketama nema cijena
Izgubili smo se na njegovom velikom tržištu, veliki bazar s viktorijanskim vratima i orijentalnom dušom, u kojima se nakupljaju štandovi za?ina i tkanina. Može biti u Turskoj, Maroko ili Indija, jer je imao nešto sa svih tih mjesta. Trgovina je uvijek fascinantna tamo gdje na cijenama nema naljepnica i ovdje su samo glasovi i ruke mogli dati i primiti. A onda smo prošetali Društvenim vrtovima, Caudan Waterfront i trgovine centra u kojima smo uživali u zabavnoj i tihoj šetnji.
Sutradan smo odlu?ili krenuti na jug, prema slapu Chamarel i nacionalnom parku Río Negro. Prvo se zaustavljamo u hramu Grand Bassin smještenom uz lagunu vulkanskog kratera. Tamo razmišljamo o obitelji koja je napravila niz molitava i prinošenja za svetu vodu za koju oto?ani vjeruju da potje?e izravno iz svete Ganges.. ?udom su prešli ove vode ocean kako bi pro?istili mjesto na kojem majmuni besramno kradu hranu strancima, gdje razmatramo desetine žena koje peru duše i gdje osje?amo da je netko postigao nemogu?e da nas vodi jako daleko bez da se kre?emo. Više nije bilo nikakve sumnje, bili smo u Indiji.
Više nije bilo nikakve sumnje, bili smo u Indiji
Tada, nakon prolaska kroz slap Chamarel i prekrasnu klisuru Ríog crnca, slu?ajno smo stigli na plažu koju ne?emo zaboraviti, Le Morne. Bila je to javna plaža od previše bijelog pijeska i previše zelene i plave vode u kojoj smo se kupali na sloju mljevenog korala. Bilo je to prekrasno mjesto, gdje smo vidjeli kako lokalni ljudi jedu ispod zaklona borove šume i gdje smo poslije ?uli njihove molitve. Imao je uredne javne toalete, jer se na Mauricijusu vodi briga, ?ak i bezbrižnost, i pojeli smo ribu u baru na plaži koja nam nije dopuštala da se prestanemo smiješiti.
Tada smo nešto izgubili s automobilom i ušli smo u zemljani put koji je uvijek završio prije še?erne poljane i spokoja bezli?nog pogleda. Bilo je to podru?je isto?nog dvorca, Valjda od milijunaša širom svijeta, prirodnog sklada. Na Mauricijusu ništa nije prisilno, njezino savršenstvo ima nešto zanemareno.
Na Mauricijusu ništa nije prisilno, njezino savršenstvo ima nešto zanemareno
Napokon, kad je naše putovanje bilo gotovo, otišli smo na sjever. Posje?ujemo poznatu katoli?ku crkvu Cap Malheureux. Njegov crveni krov, Nordijski stil i blizina prozirne uvale plave vode prepune ribarskih brodica u?inili su je ikonom otoka.. Možda bih se više uhvatio za Boga da su datumi na ovom mjestu.. Tada smo jeli u Grand Baie, gdje je koncentrirano više hotela, restoranima i no?nim klubovima. Mislila sam da je to prekrasan horor koji je vjerojatno mjesto koje bih odabrao da se vratim natrag.
Tog popodneva vratili smo se u hotel koji je obilazio otok sjeverom i istokom, prolaze?i duž obale na kojoj je bilo trave, borove i neke klupe za sjedenje i gledanje izlaska. Imali smo osje?aj slušati tu tišinu, razumijevaju?i složenost da u njihovim oblicima nije bilo rubova, da je Mauricio znao kako se odvojiti od svijeta i ne dopustiti sebi da ga kontaminira. Izgubljeni otok, o Madagaskaru, gdje nitko ne stigne, i u kojem sam shvatio da se oni baš i ne usre?u oko kompleksa i kriti?kih stavova od kojih bi ostali mogli patiti jednostavno zato što za njih ne postoji ništa što nema. Sino? kad sam ga proslavio, uzeo sam nekoliko lokalnih ruma slušaju?i orkestar kako svira u hotelu i pomislio da se, ne o?ekuju?i ništa od ovog otoka, želim vratiti..
