Camel Road Gates Sahara

Po: Juan Ramon Morales (tekst i fotografije)
Prethodna slika
Slijedeća Slika

Informacije naslov

sadržaj informacije

Zora. Trpki miris logorske vatre Sinoć je raspršena kroz crvenim zidovima kanjona. Mi smo u Djebel Bani, južno od Maroka, izvan snježnom kapom Atlas planinama, a nazire na horizontu. Yusuf šetnje sa sporim koracima. Ni jedan napor više. Nagnuo se natrag i počne moliti. Lako je zamisliti gledajući ga nastaviti svoj svakodnevni ritual, Težak život, jednostavan, pun, da su stanovnici ove pustinje i još mnogo toga još uvijek nose i danas. Logičke rutine, ritam godišnjih doba, učestalost posjeta na bunarima, fešte na kojima se životinje nalaze, hrane ili partnerica ... Ništa jednostavnije.

Yusuf ustaje i odlazi tražiti devama, s kojima se krećemo zajedno drevne kamp prikolice put do granice s Alžirom umjetne, kanjonima i tjesnacima prelasku Djebel Bani, Planina nomadi. Ne ceste, ni jedan trag suvremenih vozila na stazi nakon stotina postaja označenih srcoliki otisaka stopala deva. Od te da se dobro i šator u šatoru, gdje su vječne razgovori uvijek dogoditi u svakoj stanici.

Nema razbojništva u Djebel Bani, ili lavovi koji se tako strpljivo stoke odrastao u ovom negostoljubivom tlu

Nema razbojništva u Djebel Bani, ili lavovi koji se tako strpljivo stoke odrastao u ovom negostoljubivom tlu, ili čak i stranci bježe u vojnim uniformama tko zna što rat. Pace samo uvijek, osmijeh od djevojke naslonjen na ograde zdenca, dok gleda na naše karavana ili mladi pastir pjesmama odjekuje u zidovima planine.

Mi 4 trčanje dana. Nije vruće, Suprotno onome što većina misli. Svjetlo razliježe tinjca podstava cestu, gdje je više od jednom prilikom zaobljeni oblici obiluje fosilima ili strelice su više nestvarno način na koji poslujemo pod sporosti deva, kao u snu. A u pozadini, Nakon kratkog zaustavljanja u vodom napunjenu Guerta kiše prošle jeseni, dina polje Chaggaga, kraj putovanje kroz planine Ain Tatta, Divlje dijete vratara ovom dijelu apstrakcije da se karte označene kao Sahara, kao da takva raznolikost krajolika i kultura mogu se sažeti u jednom imenu.

Gdje nema pjesme dine, vozila, Turisti. Ali, srećom, Djebel Bani ostaje ono što je uvijek bio, sklonište na prirodan način života za stanovnike pustinje, Nema trikova, bez pribora. Uzimajući pogled unatrag, Mjesec počinje da se pod dinama, Sa vrhova uništena erozijom pozadini Djebel. Sjedim u pijesku još vruće, samo, FENECO moje pravo se gleda s druge strane dine , bježi u planine i zaustavio me iznenadio, prije povratka da se izgubi u oscuridad, u sjeni nekih planina i dolina zemljopisno vrlo blizu nas, ali, srećom, Još uvijek skrivaju blago koje smo se polako udaljavaju, Sahara na vratima.

  • Udio

Komentari (1)

  • kuće

    |

    Što prekrasan. Hvala na priči

    Odgovor

Napišite komentar

Najnoviji Tweets

Ne tweets pronađena.