Zora. Trpki miris logorske vatre Sino? je raspršena kroz crvenim zidovima kanjona. Mi smo u Djebel Bani, južno od Maroka, izvan snježnom kapom Atlas planinama, a nazire na horizontu. Yusuf šetnje sa sporim koracima. Ni jedan napor više. Nagnuo se natrag i po?ne moliti. Lako je zamisliti gledaju?i ga nastaviti svoj svakodnevni ritual, Težak život, jednostavan, pun, da su stanovnici ove pustinje i još mnogo toga još uvijek nose i danas. Logi?ke rutine, ritam godišnjih doba, u?estalost posjeta na bunarima, fešte na kojima se životinje nalaze, hrane ili partnerica ... Ništa jednostavnije.
Yusuf ustaje i odlazi tražiti devama, s kojima se kre?emo zajedno drevne kamp prikolice put do granice s Alžirom umjetne, kanjonima i tjesnacima prelasku Djebel Bani, Planina nomadi. Ne ceste, ni jedan trag suvremenih vozila na stazi nakon stotina postaja ozna?enih srcoliki otisaka stopala deva. Od te da se dobro i šator u šatoru, gdje su vje?ne razgovori uvijek dogoditi u svakoj stanici.
Nema razbojništva u Djebel Bani, ili lavovi koji se tako strpljivo stoke odrastao u ovom negostoljubivom tlu
Nema razbojništva u Djebel Bani, ili lavovi koji se tako strpljivo stoke odrastao u ovom negostoljubivom tlu, ili ?ak i stranci bježe u vojnim uniformama tko zna što rat. Pace samo uvijek, osmijeh od djevojke naslonjen na ograde zdenca, dok gleda na naše karavana ili mladi pastir pjesmama odjekuje u zidovima planine.
Mi 4 tr?anje dana. Nije vru?e, Suprotno onome što ve?ina misli. Svjetlo razliježe tinjca podstava cestu, gdje je više od jednom prilikom zaobljeni oblici obiluje fosilima ili strelice su više nestvarno na?in na koji poslujemo pod sporosti deva, kao u snu. A u pozadini, Nakon kratkog zaustavljanja u vodom napunjenu Guerta kiše prošle jeseni, dina polje Chaggaga, kraj putovanje kroz planine Ain Tatta, Divlje dijete vratara ovom dijelu apstrakcije da se karte ozna?ene kao Sahara, kao da takva raznolikost krajolika i kultura mogu se sažeti u jednom imenu.
Gdje nema pjesme dine, vozila, Turisti. Ali, sre?om, Djebel Bani ostaje ono što je uvijek bio, sklonište na prirodan na?in života za stanovnike pustinje, Nema trikova, bez pribora. Uzimaju?i pogled unatrag, Mjesec po?inje da se pod dinama, Sa vrhova uništena erozijom pozadini Djebel. Sjedim u pijesku još vru?e, samo, FENECO moje pravo se gleda s druge strane dine , bježi u planine i zaustavio me iznenadio, prije povratka da se izgubi u oscuridad, u sjeni nekih planina i dolina zemljopisno vrlo blizu nas, ali, sre?om, Još uvijek skrivaju blago koje smo se polako udaljavaju, Sahara na vratima.
