Moj prolazak kroz glavni grad Bolivije, La Paz, bio je uspjeh za moje putovanje. Uspio sam kontaktirati razli?ite medije i obaviti nekoliko intervjua, Pregledao sam motocikl kod službenog prodava?a BMW -a s jamstvom koje to uklju?uje i što je najvažnije, Upoznao sam sjajnu ženu. Sitna žena, veseo, pri?ljiv i putnik. Suradnik WWF -a, diplomu u nastavi, Profesor edukacije o okolišu. Mariana Machicao otvorila mi je vrata svoje ku?e, koje je divno mjesto za putnike, odvojivši vrijeme da sjedne sa mnom za svoj stol, pozivaju?i me da jedem i kako kažu ovdje, razgovor.
Pri?ao mi je o svojim putovanjima u središte Bolivije, napraviti škole o recikliranju i održivosti koje izrazito nedostaju u tim udaljenim selima bolivijske Amazone. Mnogi su njegovi nastupi bili uspješni (da ne kažem sve) i ponosno mi pokazuje neke listove nacionalnih novina na kojima su neki od njegovih bivših u?enika danas postali biciklisti zbog ovih ekoloških razloga.
Pokaži mi na?in života na obali bijele rijeke, gdje djeca u?e plivati ??prije nego što nau?e hodati
Govorimo o upravljanju baterijama u ovim selima daleko od civilizacije, pokazuje mi neke idili?ne fotografije ovih mjesta. Pokaži mi na?in života na obali bijele rijeke, gdje djeca u?e plivati ??prije nego što nau?e hodati, gdje nam je pranje odje?e na drvcima na obali poput odlaska do frizera, mjesto susreta, razgovor i prijateljstvo. Mariana Machicao ima ispri?ati tisu?u pri?a, ali najviše me privla?i onaj koji nam govori o stolu, u vrijeme užine (za druge ?aj).
To se dogodilo u Chiquitaníi, u blizini Misionesa. To, Marijana, Razgovarao sam s ljudima u ovom gradu kako bih u jednu knjigu sastavio te legende i tipi?ne pri?e, usmeno prenesene koje se nažalost gube. Bila je no? i sjeo je razgovarati s dvojicom muškaraca, jedan, Profesor Don Juan Moreno, drugi Don Chano, prvi prijatelj. I izme?u legende i legende, Don Chano, prije tihog slušanja, po?ni pri?ati. Re?i ?u ti, kaže, ono što mi se dogodilo zaista ?ini 40 godine u mom chacu (tlo) misija. Ovaj chaco bio je daleko od grada i trebalo mu je oko dva sata na konju da stigne do njega. Tamo je imao malu kolibu od palminog drveta i blata, kvadrat, s dvostrukim vratima koja su se otvorila na pola puta, pili?i, nešto vo?aka i nešto posa?enog povr?a, blizu pantanala.
U jednom sam trenutku u daljini ugledao lik žene s dugom crnom kosom, gola
Jedne no?i kad je padala kiša otišao sam tamo provjeriti je li sve u redu. Tamo bih spavao, a sutradan bih se vratio sa ženom i djecom ku?i.. Ovu rutinu radim svaka dva dana, organizirati, skupiti, nahraniti pili?e i pomuziti krave. Kiša je bila jaka i jedva ste mogli vidjeti što je pred vama, Usporio sam konja i dobro se pokrio ponchoom. U jednom sam trenutku u daljini ugledao lik žene s dugom crnom kosom, gola. Mislio sam da se nešto dogodilo i prišao sam, iako kad sam htio shvatiti, Nisam više bio tamo. Tada sam primijetio da se nešto penje po kršu, Dodirnuo sam jednom rukom prema le?ima primijetio sam kožu tijekom (težak, sme?a) gole noge. Mislio sam da ?e to biti žena koju sam vidio i da je ne?u osramotiti, budu?i da sam bio gol, Nisam je ni pogledao. Kad sam stigao u kabinu, sišla je bez da sam primijetio i ovu misao ostavio po strani, iscrpljeni i mokri od kiše, Ležao sam u vise?oj mreži.
Nakon nekog vremena primijetio sam kako se s le?a popela u vise?u mrežu, mene. Bio sam jako umoran i mislio sam da traži moju toplinu kako bi se riješila hladno?e. Pažljivo sam je dodirnuo i nije se pomaknula, zaspao sam.
Od tog dana, svaki put kad bih se vratio u chaco, Našao sam ga ?istim, kokoši su snijele još mnogo jaja, ?iste i debele krave, vo?ke (juke i banane) pakirano. Proveo no? s njom, uvijek dolazila u sumrak. Pustio se dirnuti, ali nikad je nisam mogao poljubiti niti dosegnuti više. Tako, za dvije godine.
Proveo no? s njom, uvijek dolazila u sumrak. Pustio se dirnuti, ali nikad je nisam mogao poljubiti niti dosegnuti više. Tako, za dvije godine.
Svaki put kad sam bio financijski sve bolji, žena mi je dala sre?u i malo po malo zanemarivao sam svoju obitelj u zamjenu za novac koji sam im ostavio.
Jednog dana supruga mi je dala ultimatum, rekao mi je da je star, mršav i ružan, to bi me ostavilo, Pitao me je kako je chaco tako dobro i rekao sam mu istinu. Zamolio me da razgovaram sa svojim drugom Santiagom, stariji i mudriji od mene, znati kako iza?i iz ovoga. Santiago me pažljivo saslušao i kad sam završio rekao mi je da ono što mi upija život nije bilo koja žena, Bila je to Žaba Žaba. Zamolila sam ga da po?e sa mnom, ali nitko nije želio oti?i tamo. Svi su je se plašili. Bojali su se pasti u svoje mreže. Ali za sve postoji rješenje i moj kolega mi je rekao put: ispod vise?e mreže stavite nekoliko kanti vode. Ako dotakne vodu, vratit ?e se u svoje prirodno stanje i vi ?ete ga se riješiti. Ali presko?ila je kantu i nikad se nije smo?ila. Vratio sam se o?ajan, Santiago mi je dao drugo rješenje, pretvarajte se da spavate i sklonite svjetiljku, kad ona do?e, zaslijepiti je svjetlom.
U?inila sam to i ono što sam vidjela uplašilo me, Vidio sam džinovsku žabu koja je isko?ila van. Ja tako?er, u kratkim hla?ama spustio sam se na konja i izašao odatle, Nisam se prestao virirati dok se nisam vratio ku?i. Moja žena je bila prestravljena, Nisam prepoznao koliko imam godina.
Pita Marijana i pita, ali kaže da je istina, profesor kaže da te žabe žabe postoje, to nije legenda.
Sljede?i dan zatražio sam pomo?, ali opet, nitko nije htio sa mnom. Usudila se samo moja žena, koji me je dopratio do krsta. Kad smo stigli sve je bilo zapušteno, prljav, mrtve kokoši i bolesne krave. Plodovi prije splasnuti, bili su pokvareni. Nismo imali novca, Sve sam izgubio. Ali zahvaljuju?i ljubavi moje žene, preboljeli smo to, krenuli smo od nule. Na kraju dobro živimo moja žena, moje osmero djece i ja. Ne znam što bih u?inio da me ostavila. Dugujem mu svoju dušu.
Don Chano diše i suze padaju. Pita Marijana i pita, ali kaže da je istina, profesor kaže da te žabe žabe postoje, to nije legenda.
Prošlo je osam i moram pisati, Od Mariane se opraštam do sutra, današnje vrijeme ?aja bilo je ?arobno. Ispri?avam se i odlazim u svoju besprijekorno bijelu sobu u vašem hostelu za putnike "Mi Casa", uto?ište mira u ovoj prijestolnici, s vrtom s vo?njakom i kolibrijem koji svako jutro dolaze sisati vinovu lozu i cvije?e ovog divnog mjesta. Znate, ako se želite opustiti usred La Paza, posjetite "Moja ku?a", obitelji Machicao, u blizini fakulteta bankara, upoznat ?ete sjajnu ženu i to ?e biti nezaboravno iskustvo.
