Božji grad: utroba Rima

Svaka se knjiga može sažeti u 6 stavci….

• Uredništvo Altamarea. Izdanje 2019
• Autor: Pier Paolo Pasolini
• Knjiga za one koje zanima: život u Rimu od zamaha a ne od razglednica.
• Što ?e? Antologija ?lanaka i pri?a furlanskog filmaša o svom usvojenom gradu, Rim, u desetlje?u 50 i 60.

stavak 1

„Što je Rim? Što je od svega Rim? Gdje prestaje Rim i gdje po?inje Rim? Rim je bez sumnje najljepši grad u Italiji, ako ne iz svijeta. Ali to je i najružnije, najdo?ekivaniji, najdramati?nije, najbogatiji, najjadniji (...) Rim turistima nepoznat, ignorirano od strane dobro promišljenih, nepostoje?e na kartama, To je ogroman grad

Ovaj odlomak služi za uokvirivanje ovog zanimljivog rada. Autor govori o gradu koji se jedva pojavljuje u putopisima koji se fokusiraju na ogromnu umjetnost i povijest grada.. Ali to je Rim turista i razglednica, Rim stanovnika nešto je drugo što Pasolini secira u ovoj knjizi.

stavak 2

U pizzeriji, dok se oko njega zgušnjava seoska no? Rima, Neki mladi ljudi naru?uju vino, a konobar je spreman pustiti ?etvrt sata potrebnog za njegovu institucionalnu ravnodušnost prije nego ih posluži..

Svatko tko je živio u Rimu zna tu posebnost rimskog karaktera koju opisuje Pasolini. Neka vrsta lijenosti ili nemara, što se ponekad tuma?i kao loš odgoj, koja je obilježila sudbinu blistavog grada zaboravljenog od vlastitih susjeda.

stavak 3

Smrdi na plahte koje vise na balkonima u uli?icama, ljudski izmet na stepenicama koje vode do obale Tibra, do asfalta zagrijanog do prolje?a, ali to srce se pojavljuje i nestaje zalijepljeno za branike tramvaja, tako daleko da su siromaštvo i ljepota jedno.

Tiber ostaje 50 godine kasnije napuštena rijeka, gdje u centru možete prona?i narkomanske šprice, aparate i sme?e ba?eno na njegove margine. I ništa od svega toga, neo?ekivano, sposoban je okon?ati ?aroliju i ljepotu toka okruženog poviješ?u.

stavak 4

Rimsko selo puno je predgra?a poput ovih, otprilike u visini obilaznice. To su predgra?a siromašnih ljudi, ali, obi?no, pošten i vrijedan; vrlo ?esto su iseljenici, ili iz obližnjeg Lacija ili iz središnjih regija, koji su u kaos glavnog grada i mali kaos njegovih predgra?a unijeli naviku ozbiljnosti i ruralnog dostojanstva drevne provincije.

Taj opis Pasolinija je 1958. Mnoga od tih predgra?a danas je progutao ili okružio golemi grad., s nelogi?nim proširenjem koje ga vodi od planina do mora naslijedivši kao grad ono što je bila stara država Vatikan prije ponovnog ujedinjenja. Ti kvartovi, kako je filmaš istaknuo prije gotovo sedamdeset godina, Oni su gradovi i kao takvi funkcioniraju. Posebnost koja je krštena kao Caput Mundi (glava svijeta) To je apsolutno provincijski grad.

stavak 5

Mandrione je jedan od njih: Na kraju Via Casilia, malo prije Quadrara, Tu je akvadukt ispod ?ijih svodova prolazi cesta (...) Ovo nisu ljudske nastambe koje su obrubljene blatom, ve? torovi za životinje., uzgajiva?nice. Napravljeno od trulih dasaka, ?ipirane smrti, plo?e, voštane tkanine. Kao vrata ?esto imaju samo prljavu staru zavjesu. Kroz prozor?i?e ne ve?e od jednog pedalja možete vidjeti unutrašnjost: dva kreveti?a, u kojima spava pet-šest ljudi, stolica, neke staklenke. Blato ulazi i u ku?u.

Nekoliko slika može bolje sažeti rimsku dualnost od korištenja luka starog srednjovjekovnog akvadukta kao stanovanja ispod standarda za tisu?e ljudi.. Pasolini, homoseksualni intelektualac u konzervativnom i anarhisti?kom Rimu istodobno, Uvijek svoj pogled stavlja na taj dekadentni grad u koji je uronio.

stavak 6

To je najneukije plemstvo na svijetu. Dakle, to nije ?ak ni estetski izbor.. Možda je to po?elo biti posljednjih godina: Ali kad je rije? o prošlosti, Mislim da je to ovisilo o tako jednostavnoj ?injenici kao što je da su bili kreteni.: nikad ništa ne ?itaju, nikad ništa nisu napisali, nikada nisu ništa doprinijeli kulturi, nisu ?ak ni bili pokrovitelji, što je na?in razumijevanja kulture. Posvetili su se da žive od svog prihoda, u najapsolutnijoj izolaciji. Pomiješajte se s ljudima, u takvom stanju stvari, postaje vježbanje snobizma.

Pasolini je bio uvjereni komunist koji je otišao razo?aran gradom za koji je razumio da postaje gentrificiran i gubi karakter radni?ke klase.. Na kraju knjige, prije nego što je ubijen to?no usred tog zatrpanog Rima kojim je lutao, do izražaja dolazi njegovo razo?aranje gradom koji ne poznaje. Smaknu?e koje je izvršio nad rimskim plemstvom, svoje više klase, Tako?er je dosta aktualan. Film Velika ljepota, autora Paola Sorrentina, prikazuje je s istom gruboš?u s kojom je Pasolini u lipnju 1973.