Planine Zhangjiajie se ne mogu razumjeti, obuhva?ati ili izgovarati. Objašnjava ih samo mašta jer je ovaj krajolik izum, bestežna šala iz prirode, to je nadahnulo Jamesa Camerona da rekreira svoj nemogu?i svijet u "Avataru". Te zra?ne planine Pandore tako?er imaju svoj avatar na Zemlji, u kineskoj provinciji Hunan.
Stižemo umorni, nakon udaljavanja od gradova i autocesta. Bili smo gladni vjetra dolina i zelenila drve?a. Odsjeli smo u hostelu u kojem nije bilo tuša, toaletni papir pa ?ak i "dobro jutro" od zaposlenika, ali stvarno smo željeli prošetati jednim od naj?udesnijih prirodnih parkova u Aziji. Vadimo fotoaparate i izoštravamo zjenice, sa sjajem izvanrednog o?ekivanja. I nismo ništa vidjeli.
Te zra?ne planine Pandore tako?er imaju svoj avatar na Zemlji, u kineskoj provinciji Hunan.
Prešli smo stotine kilometara i ?ak smo se popeli u najvišem i najbržem dizalu na svijetu koje se penje na jednu od planina., ali vrhove je preuzela magla koja nije bila bjelkasta, ali potpuno bijel, zaslijepiti iluzije. Dan se ?inio nedoku?ivim, ljuti i kad smo pogledali na vidikovce, nestali su ponori za koje smo pretpostavljali da su bezdani. Jedina vrtoglavica bila je jeka naših glasova koji su vikali planinama. Ostalo je bila toliko gusta magla da se jedva vidjela staza po kojoj su ponovno hodale legije turista..
?ekali smo na visokoj to?ki da vidimo ho?e li vjetar otpuhati našu nesre?u, a strpljenje nas je nagradilo prolaznom slikom planine koja nestaje prema dolje i natjerala me da ustuknem korak., napokon svjesni provalije s kojom smo se suo?ili. Ta se stijena protegla poput tristometarskog stupa koji ništa ne podupire i ?ija baza stolje?ima najavljuje slom koji nije tek stigao..
Jedina vrtoglavica bila je jeka naših glasova koji su vikali planinama.
Posjetili smo razne to?ke u parku, traže?i okvire me?u debljinom. Na jednom od vidikovaca kona?no smo dobili vidljivu sliku orgije šiljatih planina, stoje?i u ravnoteži nad šumama. Turisti su bili zbijeni u malom prostoru, gotovo svi Kinezi, posve?en tom trendu držanja štapa spojenog na mobitel za snimanje autoportreta. Gledao sam kako se ljudi približavaju jedinom vidikovcu na kojem je magla davala predah. Stigli su a da nisu ni bacili pogled na ?udo pred sobom.. Potom su planini okrenuli le?a i fotografirali se zadovoljnom gestom kolekcionara.. Provjerili su rezultat fotografiranja i bez pozdrava napustili vidikovac..
neki su na kraju pobrkali stvarnost jedinstvenog krajolika s ra?unalno generiranom fotografijom.
Oni su bili najosjetljiviji na krajolik, budu?i da je postojala još indolentnija klasa turista. S jedne strane vidikovca, Ispred njega su postavili pano s fotografijom onoga što sam pogled nudi.. Mnogi turisti stajali su ispred znaka, a fotograf parka ih je fotografirao s plo?om iza njih., krajolik u kojem su mogli uživati ??u svoj njegovoj stvarnosti, napreduju?i ?etiri koraka dalje. Nakon, u emisiji kako upropastiti ve? lažnu fotografiju, fotograf je kompjutorski dodao jednog od plavih likova iz filma "Avatar" koji je pozirao pored nasmijanog dežurnog turista. neki posjetitelji, promatrana, Nikada nisu vidjeli krajolike Zhangjiajiea. Mislio sam da je to nešto vrlo kinesko.. Umjetnost je na?in života za mnoge stanovnike zemlje. Velik dio društva podleže neonskim svjetlima, na kartonske fasade, do ambalaže u izlozima, na televizijsku fikciju, u trgova?ke centre ili marketing. To su koncepti toliko privla?ni Kinezima da su neki na kraju pomiješali stvarnost jedinstvenog krajolika s ra?unalno generiranom fotografijom..
Vidjeli smo te krajolike, barem osje?amo njihove vrhove i profile. I bilo je dovoljno osjetiti njegovu ?aroliju.
Zhangjiajie možda ne?e mo?i razumjeti, niti obuhvatiti niti izre?i, ali ?ak i s maglom koja se probija u njegove planine, Ovo je i mjesto koje se ne zaboravlja..
