U 2007, tijekom mog prvog putovanja na otok Sumbawa u Indoneziji, jednog dana prišao mi je dje?ak od oko sedam godina koji je želio komunicirati sa mnom. Govorio mi na indonezijskom, jezik koji nisam znao u potpunosti. Pitao sam ga govori li engleski, a on je rekao ne, koji je progovorio samo nekoliko rije?i. Iznena?uju?i odgovor jer je to jedini jezik s kojim biste mogli komunicirati s malo turizma koji postoji na otoku i tako iskoristiti jedan od rijetkih ekonomskih resursa koji su na ovom mjestu izgubili u vremenu i kartama.. Tada, bilo je gotovo instinktivno, Rekao sam mu da ?u ga sutradan podu?avati engleski i re?i njegovim prijateljima da i oni do?u na moje satove. Ideja, pojava koja u to vrijeme nisam znala kamo ?e me odvesti.
Pitao sam ga govori li engleski, a on je rekao ne, koji je progovorio samo nekoliko rije?i
Sljede?i dan sam otišao na mjesto susreta složili s tom djetetu, s tablom koju mi ??je posudio jedan od rijetkih hotela u tom podru?ju i s mojim knjigama kako bih nau?io indonezijski s engleskog (ukratko, radilo se o korištenju knjiga u suprotnom smjeru). Što je moje iznena?enje da vidi tko je došao na mjesto susreta tijekom susjednog sela, su 150 me?u kojima su bili djeca, roditelji, pa ?ak i djedovi i bake.
Tijekom ostatka boravka u Sumbawi nastavio sam predavati svakodnevne satove engleskog jezika, na koju je svaki dan dolazilo sve više ljudi, uzbu?eni što im je napokon netko odlu?io pomo?i ne traže?i ništa zauzvrat. Zahvalnost koju su mi prenijeli ti ljudi stvorili su u meni ogromno zadovoljstvo. Osje?ao sam da sam napokon pronašao smisao svog života. Zapanjen tim osje?ajem, i zbog želje za u?enjem od tih ljudi, Odlu?io sam da bi se moj život trebao promijeniti. U to je vrijeme ro?en projekt Harapan.
Osje?ao sam da sam napokon pronašao smisao svog života
Kad sam se vratio u Barcelonu, nastavio sam sa svojim odvjetni?kim poslom, ali bez mogu?nosti da na trenutak zaboravim te divne ljude, da bez obzira koliko mu je bio težak život, na licima su uvijek nosili golem osmijeh. Morao sam raditi na projektu Harapan, smišljaju?i izgradnju škole u gradu Hu'u (Sumbawa) i sastanak sa stru?njacima iz sektora suradnje koji su mi pomogli spasiti sav potreban pravni okvir za preseljenje i mo?i redovito pomagati. Sve to kombiniraju?i s mojim zauzetim odvjetni?kim životom koji mi je jedva omogu?io da nekoliko sati dnevno posvetim projektu.
Sljede?ih godina boravio sam na otoku Sumbawa od jednog ili dva mjeseca, razvijanje te?ajeva jezika i sportskih aktivnosti za djecu grada Hu'u, kao i isporuka školskog pribora, pedagoški, sporta i medicinsko-zdravstvene zaštite lokalnom stanovništvu. tako?er, Iskoristio sam boravak na otoku kako bih sastavio svu dokumentaciju potrebnu za projekt (sporazumi s indonezijskom vladom, s vjerskom zajednicom, s lokalnim školama, s lokalnim stanovništvom, s najbližom bolnicom, gra?evinski prora?un, tražiti zemlju za izgradnju škole ...). Ako sam želio provesti projekt Harapan, trebao sam sve zatvoriti i da su se sve institucije složile s tim..
Sve je bilo spremno za preseljenje u Indoneziju., Da, nedostajala je jedna osnovna stvar da bismo mogli zapo?eti izvršenje projekta i izgradnju škole, utemeljiteljstvo
Do sada je, to je bila samo osobna inicijativa, Trebao sam osnovati nevladinu organizaciju i pripremiti cijeli projekt sa svom potrebnom dokumentacijom za njegovo izvršenje. U 2010 nakon mog povratka iz Indonezije, Upoznao sam nekoliko ?lanova moje obitelji koji su dugi niz godina obavljali humanitarni rad u Africi, rad usmjeren na medicinsko-zdravstveno podru?je. Nakon mnogih razgovora odlu?ili smo osnovati nevladinu organizaciju i tako profesionalizirati svoje humanitarne inicijative. Dodatak, bila bi to dobra prilika za objedinjavanje naših medicinskih i obrazovnih aktivnosti i tako rješavanje mnogo ambicioznijih projekata. Nakon puno posla, napokon smo uspjeli uspostaviti NVO Desarrollo Compatible. Sve je bilo spremno za preseljenje u Indoneziju., Da, nedostajala je jedna osnovna stvar da bismo mogli zapo?eti izvršenje projekta i izgradnju škole, utemeljiteljstvo.
Trenutno živim u Indoneziji više od godinu i pol, razvijanje raznih humanitarnih projekata (obnova škole na Baliju nakon štete pretrpljene posljednjim potresom, pra?enje duga ugovorenog s udrugom radnika PPDL (http://proyectoharapan.org/proyectos/) i održavanje besplatne nastave engleskog jezika u ?etiri škole i dva sirotišta na otoku Bali. Nažalost, još uvijek nemamo potrebna sredstva za izgradnju škole na otoku Sumbawa, iako ?emo se boriti sve dok je ne budemo mogli sagraditi.
Oduvijek sam vjerovao da ih snovi trebaju ostvariti, a moj san je izgraditi tu školu. Uvjeren sam u to, Iako me to košta puno truda i vremena, jednog dana ?u ga dobiti. U projektu Harapan borimo se za izgradnju bolje budu?nosti, pomozite nam da ga izgradimo.
Web stranica: www.proyectoharapan.org
Videozapisi projekta Harapan: https://vimeo.com/user6966750/videos
Carlos Ferrándiz Avendaño
