otputovao sam u Mongoliji pogledati u o?i ljudima koji živi 40 stupnjeva ispod nule u sredini ravnice, oni ljudi koji imaju tako malo vezanost za stvari koje mijenja svoj dom stranice svakih šest mjeseci.
Ne želim više konzerviranu hranu i idem u ger, tipi?na mongolska ku?a, Krug, prekrivena ceradama i izolirana filtrom (ov?ja dlaka). Unutra su dvije djevojke, stariji brat i majka. Stavim ruku na usta da nazna?im da želim jesti
Mongolija ima Solitudes, stepe te to?ke do nigdje, horizonti tiho, gdje ne žali, jer obje pustinji, jednostavno, niko. To je kao zemlja u komi izazvane njezinim golim krajolika, prijelaz, odjek pastira, ne prestaju, možda i nije iznenada osje?aju bespomo?nost.
Bezbroj vrhove u daljini, ledenjaci i dvije impozantne veli?ine ispod naše ... Mi smo u trenutku gotovo gaze mongolski granicu, ali vrlo blizu da vidi Kinu, Rusija i Kazahstan, !koji traju!
Zadovoljstvo nigdje. U Mongoliji je mogu?e voziti sa zatvorenim o?ima za neko vrijeme. Mi napustio Ulaanbaatar, a ja samo imala jasan horizont naprijed, prazna krajolik i osje?aj neobuzdane slobode.