Na Mostarskom mostu
Po:
Javier Brandoli (tekst i fotografije)
Na Mostarskom mostu sjene hodaju tako brzo u zoru da ih niko ne vidi. Na Mostarskom mostu karte su staklene, a kule su stoti. Na Mostarskom mostu čuju se molitve i zvona i kad sunce zalazi pijani pleše vjetar bez da zna gdje da se izgubi. Na Mostarskom mostu miriše izdašna hrana, u glineni lonac, loviti meso ...