Internetsko putovanje, poput konopa koji se zavija i napet, Služi za razumijevanje na mreži, S nijansama konopa koji su uvijeni i napet. I danas, Domingo de Julio gdje sam proveo prvi međunarodni dan Mandele bez Mandele i u kojem novine pljuju krvarenje, Razmišljao sam o nekim stvarima naučenim na toj ruti. Ako putovanje izgleda i razumijeva, Moje nedavno putovanje iz Madrida do Cabo del Cabo automobilom pomoglo mi je da razlikovam neku jednostavnost.
Sjećam se onog plakata MostAR mosta, Bosna, Što ste rekli da ne zaboravite 1993. Rekao sam to kao upozorenje, Kao što se sjećam svega neljudskog, dogodilo se. Bosna je jedan od onih primjera u kojem se čovjek srami sa svojim grobljima koje izgledaju posvuda. A tamo, Na istom kamenju tog mosta koji je oboren u Mortaros (Kad se vidi video slijed, svijest boli), Objasnio sam muslimanskog bosana dok kršćani podižu tornjeve i crkve kako bi ih uvrijedili i nanijeli. I pokazao horizont i naznačio toranj nove crkve čiji toranj nadmašuje arapske minarete. Zatim, s nestrpljivijom gestom, Pokazao sam na mene prstom križ na planini koju je učinio da ih vrijeđa. I čuo se da ne zna gdje staviti toliko ludila i gluposti onih koji pokazuju i one su ukazane. Koliko je smrti potrebno za podmirivanje krvnog duga?
Koliko je smrti potrebno za podmirivanje krvnog duga?
A onda sam na granici Türkiye i Sirije posjetio izbjeglički kamp dok sam slušajući buku minobacača koji su eksplodirali iza planina. I tamo sam vidio automobile koji su cijeli život punili u vrećama i koferima koji bježe od smrti. I razmišljao sam o tuzi majke kojoj su detaljno zabilježili dostojanstvo njezinog kovčega, Pored njihove dvoje djece, Na ulazu umjetnog i ograđenog grada u kojem moraju živjeti sada kada je njihova zemlja puno ruševina u kojoj život fermentira.
Nakon, Već u Egiptu, Zamišljao sam ulice i ceste pune tenkova i ograde. I odjednom ste razgovarali s nekim koji su vas podsjetili koliko grozno živi s muslimanskom braćom, Bivši vladari ove zemlje. I rekli su vam toliko varvarnosti da podržate svoje snažne propise da ste se bojali onih islamskih radikala koji su okončali slobode i nametnuli brade i velove. Ali onda, slučajno također, Nakon što su bili u pratnji stotina kilometara jer vam ništa ne kažu da je sigurno, Nalazite drugu stranu. A ljupka i obrazovana djevojka govori vam iskrenim i krhkim naglaskom da vidite neke vojnike "Ti će muškarci tamo uzeti suze tamo gdje dolazim. Odlaze na teren i ubiju sve one koji ne misle poput njih. Braća muslimana osvojila su vlast na biralištima ".
Odlaze na teren i ubiju sve one koji ne misle poput njih
I na kraju cijelog tog dugog puta, u kojem u Etiopiji loše razgovaraju s vama o muslimanima Sudana i u Keniji, kažu vam da su Etiopljani lopovi; u kojoj u Zimbabueu slabo zatvorene rane njegove kampanje Gukurahundi još uvijek Brose, u kojem je Mugabe naredio smrt više od 20.000 Ndebele kao crna kao njihova koža i savjest i u kojoj su bijelci morali pobjeći dok su ukrali svoje zemlje u prigovorenoj pljački kampanji, Dolazite u Južnu Afriku.
I tamo vas čeka zemlja aparthejda, Možda najpoznatiji rasistički politički režim u povijesti. I tamo žive bez generaliziranih ubojstava koje je vlada promicala nakon dolaska demokracije i njihovih prava. I premda je živjeti s crncima i bijelim daleka, Iako je rasizam još uvijek latentni, tamo, Tamo gdje se čini da se nakupljeno više razloga nego na drugim mjestima, Nema ratova ili ubojstava jedni protiv drugih unatoč njihovim ogromnim socijalnim nepravdama. Postoji određeno poštovanje. I nema vođe, Samohrana osoba koja se odlučila i bori protiv mira. Poštovanje života shvatilo da je to najvažnije.
Ne mislim da većina Ukrajinaca, Rusi, Palestinci i Židovi žele toliko odvratne smrti
Veliki grad rijetko ima pod. Ne mislim da većina Ukrajinaca, Rusi, Palestinci i Židovi žele toliko odvratne smrti. Ali neće razgovarati, Oni su tiha masa, koji nekako nema sposobnost odlučivanja kada su vođe nametnuti. Jer u svojoj genetici ne idete, To dopušta, Molite se i nešto prepone. Ne mogu to učiniti, Da jesu, ne bi bili i postali bi drugi.
A sada, da je prošlost 18 srpnja Mandela bi ispunio 96 godina, igrajmo igru na trenutak zamislimo što bi bilo sa svijetom i njegovim beskrajnim ratovima da smo zamijenili vođe Netanyahua, Putin, Arafat, Grm, Milošević…. od Mandele. Odgovor je jednostavan zar ne?
