Znak je jasno pokazao da tamo ne ulazi bilo tko.. Ako ste Izraelac, trebali biste se okrenuti. Prije nekoliko sati ušli smo u Palestinu.. Patuljasti Chevrolet lagano nas je vodio cestom ogra?enom ogradom kako putnik ne bi zaboravio da to nije isto., nema šanse, biti u Izraelu nego u Palestini.
Uniformirani ?ovjek je pokretima pokazao da možemo u?i u grad, Ve? je vidio da mi nismo Izraelci. I parkirali smo auto na plo?niku u sjeni jednog od stabala koja ?ine oazu Jerihona.. Drugo je stablo pod svojim granama zaklonilo stado koza.. Ina?e, Nismo vidjeli ljude na ulicama..
Jerihon je bio nagrada nomada, kvadrati?e u kojima se zaustavljaju koraci, sjena u kojoj se gradi budu?nost.
Mi smo bili u pustinji Judejskoj, u mjesecu srpnju, posjeti najstarijem naselju grad na svijetu. Voda daje život vo?aka, trgovina, u život, u ovom nepodnošljivom pustinji, gdje je sve pijesak i sunce. Stoga, uvijek, Jerihon je bio nagrada nomada, kvadrati?e u kojima se zaustavljaju koraci, sjena u kojoj se gradi budu?nost. Naši su se ljudi zaustavili u Hishamovoj pala?i. Upravo smo krenuli na putovanje u prošlost, udaljavaju?i se stolje?e po stolje?e od sadašnjosti koja nas je do?ekala na više od 40ºC pod palmama.
Danas je pala?a skup ruševina i izvanrednih mozaika. Nekoliko izvora u?inilo je to mjesto poznatim kao “Mjesto gdje voda izvire iz zemlje” što je bio možda najrazmetljiviji luksuz kojemu se u 8. stolje?u na tom mjestu moglo poželjeti.. Rimske kupke, Kipovi koji su ukrašavali dvorane stare pala?e i stupovi koji više nisu nosili nikakav krov bili su izazov inertnoj esplanadi koja danas okružuje ogra?eni prostor.. Ni tamo nije bilo nikoga., niti jedan posjetitelj koji traži okvire, dive?i se tom ?udu dinastije Umayyad.
Ali Jericho nije ono što se ?ini, ne možeš vidjeti da dolazi. Morate malo iza?i da vidite pala?u, da postigne svoja ?uda. Današnji grad sastavljen je od blijedih ku?ica, skroman me?u drve?em. Njegovi stanovnici pokušavaju ne napuštati dom, ne napuštaju?i svoje poslove, nema izlaza. Piju ?aj u malim klimatiziranim trgovinama u kojima ljudi provode puno vremena u kupnji, prije izlaska na ulicu. Malo je prometa, mala aktivnost, kao da je vrijeme sporije prolazilo, ili ?ak van unatrag.
Malo je prometa, mala aktivnost, kao da je vrijeme sporije prolazilo, ili ?ak van unatrag.
Nastavljamo se vra?ati u prošlost i da bismo to u?inili ulazimo u ži?aru za koju kažu da je najduža na svijetu.. I istina je da nam je trebalo dosta vremena, Pa i ži?ara je bila spora, pogo?en sporoš?u koja vlada u Jerihonu. I stižemo na odredište, prije dvije tisu?e godina, na gori Kušnje. Tu je podignut gr?ki pravoslavni samostan, iskopana na strmim zidovima planine, gdje su redovnici sa svojih balkona promatrali oazu. Jerihon se prostire u podnožju hrama, tamo dolje, pustinjsko uto?ište, okre?u?i le?a Mrtvom moru koje malo dalje pruža svoje beživotne vode.
Manastir je jedinstveno mjesto koje, visi na nekima 150 metara, zagrliti svetu planinu. Obišli smo hram, uz nekakvu uli?icu koja dijeli stijenu od redovni?kih stanova i na skrovitijem mjestu, pravoslavna crkva, pomalo tmurno, ?uva svoje najsvetije mjesto iza staklene vitrine. S druge strane stakla vidi se pukotina u stijeni, da redovnici tvrde da se s vremena na vrijeme ?udesno napuni vodom. Nastala je ta šupljina, kako kažu, uz koljeno Isusa Krista, da se tamo povukao da moli ?etrdeset dana i ?etrdeset no?i. A tamo, baš na onom mjestu koje ?uva izlog, Vrag ga je iskušao i Isus Krist mu je rekao da ispe?e šparoge, kad bi u jerihonskim vrtovima bilo šparoga.
Tu je rupu stvorilo koljeno Isusa Krista, da se tamo povukao da moli ?etrdeset dana i ?etrdeset no?i.
U kafeteriji ispred hrama, Pili smo svježe cije?eni sok od naran?e, gledaju?i gore u taj ?udan grad.. Pogledao sam tamo dolje, gdje se ?ini da nema nikoga a ispostavi se da ima, da postoji netko otkad pamtimo u povijesti Zemlje. Ali, tako?er, To je najdublji grad na svijetu, budu?i da se nalazi na 258 metara ispod razine mora, u depresiji koja tvori Jordansku dolinu.
Nekoliko metara od baze ži?are, Vidjeli smo mali štand koji gleda na drugu esplanadu. Bilo je tri sata popodne i termometar je pokazivao 45ºC. ?ovjek je ?uvao separe i ponudio nam tanjur pun komadi?a lubenice. Nagovarao nas je da jedemo. Nije bio zadovoljan time što smo probali komad, ne dvije. Nije se trgnuo dok nismo pojeli svo vo?e. Tek tada nam je dao par ulaznica za arheološko nalazište Jerihon. ?ovjek je bio jasan da nas ne?e pustiti unutra ako se prvo ne hidriramo.. Nedugo nakon toga shvatili smo da je ta lubenica samo na?in da se sprije?i nesvjestica.
Mali toranj od cigle, na suncu sušena glina, predstavljao podrijetlo najstarijeg grada na planetu.
Nije bilo sjene ili, naravno, jedan neupu?eni posjetitelj. Niko. Pod kapom smo obišli lokalitet koji svojim izgledom nema ništa spektakularno.. To su samo cigle, Adobe zidovi. Postoje rupe u kojima se mogu naslutiti konstrukcije., zidovi, naslagano kamenje. I me?u naglom vru?inom pustinje, izme?u prašine s puta i biblijske sugestije o spoznaji sebe u Jerihonu, Teško je asimilirati taj dio tog kamenja, tih rusti?nih konstrukcija, podignuti su prije 11.000 godina. Mali toranj od cigle, na suncu sušena glina, predstavljao podrijetlo najstarijeg grada na planetu. Morali su potrošiti više od 7.000 godine za polaganje prvog kamena Keopsove piramide i nekoliko 10.500 Godinama kasnije Inke su izgradile Machu Picchu.
Jericho je ro?en prije svega što znamo, prije bilo kojeg drugog grada. Koliko je star toliko i dubok, toliko povu?ena da je ?ak i Isus Krist došao u njezin mir meditirati. Nema vreve, niti turista, niti pješaci a ipak, Ovaj grad je tu od po?etka svijeta i bit ?e tu me?u svojim palmama., ležerno, stran ritmu svijeta, iako se povijest svijeta po?ela pisati u Jerihonu.
