Sve počinje u Jerihonu
Znak je jasno pokazao da tamo ne ulazi bilo tko.. Ako ste Izraelac, trebali biste se okrenuti. Prije nekoliko sati ušli smo u Palestinu.. Patuljasti Chevrolet lagano nas je vodio cestom ograđenom ogradom kako putnik ne bi zaboravio da to nije isto., nema šanse, biti u Izraelu nego u Palestini.
Uniformirani čovjek je pokretima pokazao da možemo ući u grad, Već je vidio da mi nismo Izraelci. I parkirali smo auto na pločniku u sjeni jednog od stabala koja čine oazu Jerihona.. Drugo je stablo pod svojim granama zaklonilo stado koza.. Inače, Nismo vidjeli ljude na ulicama..
Jerihon je bio nagrada nomada, kvadratiće u kojima se zaustavljaju koraci, sjena u kojoj se gradi budućnost.
Mi smo bili u pustinji Judejskoj, u mjesecu srpnju, posjeti najstarijem naselju grad na svijetu. Voda daje život voćaka, trgovina, u život, u ovom nepodnošljivom pustinji, gdje je sve pijesak i sunce. Stoga, uvijek, Jerihon je bio nagrada nomada, kvadratiće u kojima se zaustavljaju koraci, sjena u kojoj se gradi budućnost. Naši su se ljudi zaustavili u Hishamovoj palači. Upravo smo krenuli na putovanje u prošlost, udaljavajući se stoljeće po stoljeće od sadašnjosti koja nas je dočekala na više od 40ºC pod palmama.
Danas je palača skup ruševina i izvanrednih mozaika. Nekoliko izvora učinilo je to mjesto poznatim kao “Mjesto gdje voda izvire iz zemlje” što je bio možda najrazmetljiviji luksuz kojemu se u 8. stoljeću na tom mjestu moglo poželjeti.. Rimske kupke, Kipovi koji su ukrašavali dvorane stare palače i stupovi koji više nisu nosili nikakav krov bili su izazov inertnoj esplanadi koja danas okružuje ograđeni prostor.. Ni tamo nije bilo nikoga., niti jedan posjetitelj koji traži okvire, diveći se tom čudu dinastije Umayyad.
Ali Jericho nije ono što se čini, ne možeš vidjeti da dolazi. Morate malo izaći da vidite palaču, da postigne svoja čuda. Današnji grad sastavljen je od blijedih kućica, skroman među drvećem. Njegovi stanovnici pokušavaju ne napuštati dom, ne napuštajući svoje poslove, nema izlaza. Piju čaj u malim klimatiziranim trgovinama u kojima ljudi provode puno vremena u kupnji, prije izlaska na ulicu. Malo je prometa, mala aktivnost, kao da je vrijeme sporije prolazilo, ili čak van unatrag.
Malo je prometa, mala aktivnost, kao da je vrijeme sporije prolazilo, ili čak van unatrag.
Nastavljamo se vraćati u prošlost i da bismo to učinili ulazimo u žičaru za koju kažu da je najduža na svijetu.. I istina je da nam je trebalo dosta vremena, Pa i žičara je bila spora, pogođen sporošću koja vlada u Jerihonu. I stižemo na odredište, prije dvije tisuće godina, na gori Kušnje. Tu je podignut grčki pravoslavni samostan, iskopana na strmim zidovima planine, gdje su redovnici sa svojih balkona promatrali oazu. Jerihon se prostire u podnožju hrama, tamo dolje, pustinjsko utočište, okrećući leđa Mrtvom moru koje malo dalje pruža svoje beživotne vode.
Manastir je jedinstveno mjesto koje, visi na nekima 150 metara, zagrliti svetu planinu. Obišli smo hram, uz nekakvu uličicu koja dijeli stijenu od redovničkih stanova i na skrovitijem mjestu, pravoslavna crkva, pomalo tmurno, čuva svoje najsvetije mjesto iza staklene vitrine. S druge strane stakla vidi se pukotina u stijeni, da redovnici tvrde da se s vremena na vrijeme čudesno napuni vodom. Nastala je ta šupljina, kako kažu, uz koljeno Isusa Krista, da se tamo povukao da moli četrdeset dana i četrdeset noći. A tamo, baš na onom mjestu koje čuva izlog, Vrag ga je iskušao i Isus Krist mu je rekao da ispeče šparoge, kad bi u jerihonskim vrtovima bilo šparoga.
Tu je rupu stvorilo koljeno Isusa Krista, da se tamo povukao da moli četrdeset dana i četrdeset noći.
U kafeteriji ispred hrama, Pili smo svježe cijeđeni sok od naranče, gledajući gore u taj čudan grad.. Pogledao sam tamo dolje, gdje se čini da nema nikoga a ispostavi se da ima, da postoji netko otkad pamtimo u povijesti Zemlje. Ali, također, To je najdublji grad na svijetu, budući da se nalazi na 258 metara ispod razine mora, u depresiji koja tvori Jordansku dolinu.
Nekoliko metara od baze žičare, Vidjeli smo mali štand koji gleda na drugu esplanadu. Bilo je tri sata popodne i termometar je pokazivao 45ºC. Čovjek je čuvao separe i ponudio nam tanjur pun komadića lubenice. Nagovarao nas je da jedemo. Nije bio zadovoljan time što smo probali komad, ne dvije. Nije se trgnuo dok nismo pojeli svo voće. Tek tada nam je dao par ulaznica za arheološko nalazište Jerihon. Čovjek je bio jasan da nas neće pustiti unutra ako se prvo ne hidriramo.. Nedugo nakon toga shvatili smo da je ta lubenica samo način da se spriječi nesvjestica.
Mali toranj od cigle, na suncu sušena glina, predstavljao podrijetlo najstarijeg grada na planetu.
Nije bilo sjene ili, naravno, jedan neupućeni posjetitelj. Niko. Pod kapom smo obišli lokalitet koji svojim izgledom nema ništa spektakularno.. To su samo cigle, Adobe zidovi. Postoje rupe u kojima se mogu naslutiti konstrukcije., zidovi, naslagano kamenje. I među naglom vrućinom pustinje, između prašine s puta i biblijske sugestije o spoznaji sebe u Jerihonu, Teško je asimilirati taj dio tog kamenja, tih rustičnih konstrukcija, podignuti su prije 11.000 godina. Mali toranj od cigle, na suncu sušena glina, predstavljao podrijetlo najstarijeg grada na planetu. Morali su potrošiti više od 7.000 godine za polaganje prvog kamena Keopsove piramide i nekoliko 10.500 Godinama kasnije Inke su izgradile Machu Picchu.
Jericho je rođen prije svega što znamo, prije bilo kojeg drugog grada. Koliko je star toliko i dubok, toliko povučena da je čak i Isus Krist došao u njezin mir meditirati. Nema vreve, niti turista, niti pješaci a ipak, Ovaj grad je tu od početka svijeta i bit će tu među svojim palmama., ležerno, stran ritmu svijeta, iako se povijest svijeta počela pisati u Jerihonu.
Komentari (2)
Izrael
| #
Volio bih te sresti ispred tog 'jerihonskog cvijeta'.
Početkom srpnja kročio sam na tu istu zemlju.
Lijep članak
Odgovor
Daniel Landa
| #
Pa skoro smo se tada poklopili.. Pod vatrom pustinje sreli smo taj grad, te ruševine Hišama, ta nevjerojatna zemlja. Palestina je jedno od onih mjesta u koje se treba vratiti, i dalje te zovem Izrael 😉 Možda se sljedeći put dogovorimo.
Odgovor