Uz zbrci no?i prekinut na ?etiri sata ujutro smo otišli niotkuda. Sreli smo ljude zadužene za nebeski balon Namib negdje u pustinji i tamo, s magli zoru najavljuje dan, vidio siluete dvaju velikih balona.
Denis je Kongoanac koji je pola svog života proveo traže?i mir, a drugu polovicu uživaju?i u njemu u košarici balona. On i njegova supruga dali su nam jutro na crvenim dinama Namibije i otišli smo na sastanak ne znaju?i kako odgovarati prilici koja nam se ukazala. Sunce još nije izašlo kad smo se po?eli uspinjati jednim od balona. Krajolik nam se nježno predstavio dok smo uzimali perspektivu. Malo po malo shva?ala sam gdje smo, svemira pijeska koji nam je po?eo izlaziti pod noge.
Putovanje u balonu izaziva sedativ. Nismo išli nikamo, flotábamos. A 800 metara iznad Namiba nema buke, nema muha, bez motora, bez vjetra… svijet od tamo ostaje prigušen, a slika žutih polja i mora dina ne uzrokuje vrtoglavicu jer pustinja, od do sada, onako je naslikana. Sve je laž iz balona.
Polako smo se kretali u košari, promjena položaja u okvir ulaska sunca, smiješe?i se jedva govore?i, kako ne bi remetio tihi red jutra. Namib to zna?i ništa U lokalnom dijalektu i lete?i nad ni?im razumjeli smo pojam ljepote bez umjetnosti.
dijamantne institucije tako revno ?uvaju svoje blago da ?ak i letenje nad pustinjom može postati sumnjiva aktivnost
Možda baš zato, Ne uklapam jednostavnost pustinje s ludilom koje proizvode dijamanti prekriveni pijeskom. Namibija je napredovala dijelom zbog svojih dijamanata, a dijelom i zbog toga što nema puno ljudi koji bi raspodijelili prihod od tog kamenja., koji nisu ništa drugo do kristalizirani ugljik. Danas vlada i dijamantne institucije ?uvaju svoje blago s toliko žara da ?ak i letenje nad pustinjom može postati sumnjiva aktivnost.
Denis nam je rekao da je važno ne sletjeti dalje od barijere dina, pijesak. Jedan je razlog o?it: slijetanje na taj teren je opasno i pristup tamo je vrlo otežan. Drugi razlog povezan je sa sumnjom vlade. Teritorija dina zašti?ena je jer se smatra prostorom u kojem se mogu na?i dijamanti. Prije nekoliko godina, avion s problemima morao je prisilno sletjeti na dine. Preživjeli, nakon lije?enja zbog ozljeda, su pritvoreni jer su bili na zašti?enom teritoriju.
U nekim podru?jima Namibije zabranjeno je zaustaviti automobil i prošetati nekoliko metara kroz pustinju. Opsesija dijamantom je takva da sam ?ak i ja završio zaražen i ne bih se prestao osvrtati oko sebe u slu?aju da na?em iskru s kojom se mogu zauvijek povu?i. Ali, to zra?no jutro bilo je ?isto od pohlepe. Imali smo sve što ste mogli u vožnji: zlatna ravnica, crvena pješ?ana barijera, daleki profil planina i sunca koji dirigiraju orkestrom. Sve to stane u taj balon. Neke su antilope pasle tamo dolje, vidjeli smo i siluetu oriksa kako izbacuje izdužene ostatke.
Imali smo sve što ste mogli u vožnji: zlatna ravnica, crvena pješ?ana barijera, daleki profil planina i sunca koji dirigiraju orkestrom.
S druge strane, pogodili su me krugovi koji su probijali ravnicu, posvuda krugovi. Neki kažu da su to gljive koje kvare pašu, Drugi govore o slanim svojstvima zemlje, a postoje i oni koji brane vanzemaljske teorije kako bi opravdali svoje porijeklo. U svakom slu?aju, ono što mi se ?inilo izvanzemaljskim bilo je to ?arobno zajedništvo izme?u izlaze?eg sunca i vje?ne zemlje.
Dnevno svjetlo igra se pijeskom. U dolini Sossusvlei boje pustinje se mijenjaju, od blijedocrvene do vatreno naran?aste, ljubi?aste i ljubi?aste tonove, granate i žute. Kada slije?emo, ispred dinske barijere, radnici agencije potr?ali su da ublaže slijetanje dok smo mi pokušali zauvijek ublažiti neponovljivo iskustvo.
Kasnije bismo doru?kovali u najboljem restoranu na svijetu: stol u sredini ništa, ali ¡ay! Postoji, ništa nije sve.
