Dante nije bio ro?enja, bili sto. Moj prvi roman tvrdi trinaest godina i to?no u ladici ili otvaranje i zatvaranje ra?unala koji je mnogo puta bio ništa više od starih zaboravljenih datoteke. Dante vremena su objašnjeni u ilustrativnog primjera da je prvi nacrt izra?en, perom i cuartillas, onda sam još uvijek imao povjerenja u razumijevanju onoga što je bio u mogu?nosti izvu?i prstima.
Nakon prethodnog odlomka, pretpostavljam da ?e onaj tko zamišlja knjigu pomisliti da je nešto što je pripremano više od trinaest godina sigurno svezak rije?i uklopljenih u stotine stranica koje su kovane tjednima pisanja, ponekad grozni?avog, a ponekad neugodnog zbog rupa u domišljatosti.. Pa, žao mi je što moram re?i ne., da moj talent više nije dovoljan, da se nisam htio zavaravati jednadžbom koli?ine i kvalitete, i odlu?io sam ne produžiti ono što više nije imalo života. Dante ima nešto više od stotinu stranica. Dante je duga pri?a ili vrlo kratak roman. Dante je Dante.
Nisam se htio zavaravati jednadžbom koli?ine i kvalitete
U godinama u kojima sam ga zamišljala još je mnogo puta nestao iz moje glave, to nije bilo u mojoj rutini. U?inio sam to zbog zdravlja, mina, da u mnogim prilikama nije znao razriješiti ono što je bilo osnovno pitanje pri?e: glagolska vremena i lice u kojem je ispripovijedano.
Kažem to sada, kako odušiti, ali bilo je samo jedno klju?no poglavlje za mene u kojem smo išli iz tre?eg u prvo lice i iz prošlosti u sadašnjost.. Bilo je to jedino poglavlje koje nikada nije ostalo napisano u ru?no izra?enom nacrtu jer svaki put kad bih se suo?io s njegovom pripremom, rezultat se nije svidio ?itatelju kakav jesam i nisam ga mogao poboljšati kao pisac kakav sam pokušavao biti.. Uvijek završi u malim komadi?ima u sme?u.
Tako sam stranice držao u ladici i najviše što sam uspio bilo je prebaciti sve napisano u ra?unalni dokument kada sam shvatio da je jednostavnije sve izbrisati pritiskom na gumb.. Ponekad bi mi se Dante vratio u sje?anje i tada bi se nešto promijenilo, Zacrtao sam neku pri?u i vratio se u svoj labirint vremena i prostora tog prokletog poglavlja koje me uvijek odvodilo na put bez povratka..
To prokleto poglavlje koje me uvijek vodilo na put bez povratka
Tako je sve dok nije stigao prosinac. 2011, teška godina kojoj je moj poticaj htio promijeniti notu u svojim posljednjim zijevanjima. Odlu?io sam jednim potezom dokraj?iti Dantea. Sjedio sam za stolom, Otvorio sam bocu vina i po?eo pisati s intimnom tajnom da 2011 U?i ?e u moju povijest kao godina kad sam završio svoju knjigu..
Neposredno prije ili nakon nošenja pola boce, ne sje?am se, Našao sam rješenje za taj dio povijesti koji me mu?io i nisam znao napisati: Rješenje je bilo ne u?initi to.. Bilo je fantasti?no, prakti?no i realno. Nema ništa gore nego biti pretenciozan u tekstu i ostati na pola puta. Uvijek sam mislio da original nema nikakve prednosti, U svakom slu?aju, ono što ima zasluge je izvorno dobro.. Modificirao sam svoju ideju da vrijeme i ljudi objasne ?itatelju što se dogodilo s linearnijim tekstom., ne bez sumnje.
Mislim da ve?ina ljudi "nije dobra" ili "nije loša"
Jer Dante je sumnja, trajnica, koju sam nastojao održati do kraja. Želio sam objasniti razloge koje osoba može imati da postane okrutni ubojica.. Jednostavnost sažetka vjerojatno je dovoljna da sam htio objasniti što nekoga može u?initi lošom osobom dovedenu u krajnost.. Polazim od ?injenice da vjerujem da ve?ina ljudi "nije dobra" ili "nije loša", ali bez dekantiranja ili mogu?nosti dekantiranja na razli?ite strane ovisno o okolnostima. Velika ve?ina, osim izabranika Edena ili ?istilišta, Ponekad mogu biti loši i dobri. Zapravo sam htio objasniti trebate li imati druge razloge osim obi?nih da biste bili kurvin sin..
To je sve o ?emu ova knjiga govori., o temi koja me zanima, ono traženja krivca, kriv, prijevara i alibi. Mislim da Dante ne razumije uvijek samog sebe, Mislim da postoje nijanse i metafore koje su se rodile u mojoj glavi kao važne i možda pro?u nezapaženo. Koga briga, Uvijek sam mislio da rije?i prestaju pripadati nama kada ih izgovorimo; upravo u tom trenutku one su ve? vlasništvo slušatelja koji ih oblikuje prema svom hihu.. Isto se doga?a i s knjigama., Ja: ?itatelji su ti koji ih prepisuju u svojim glavama, a da ništa što se tamo doga?a nema veze s autorom.. Dante više nije moj, rastrgajte ga ako vas privla?i dekorom, on nije kriv. Ili da?
PD. Dante se sada može na?i u papirnatom izdanju u knjižarama kao npr Ku?a knjige ili u istom Amazon
