"Zora, A novo sunce naslikalo je valove tihog mora u zlatu. Ribarski ribar razdvojio je kilometar od obale kada, iznenada, Glas je razbio glas pozivaju?i jato hrane i mnoštvo tisu?u galebova aglomeriranih da bi se udarali i borili se za svaku prstohvat hrane. Po?eo je još jedan dan užurbanosti. Ali udaljeni i usamljeni, Iza ?amaca i plaža, Vježbao sam Juan Salvador Gaviota ".
Imao sam de?ka koji je kopirao, doslovno, Prvo s harmonijom i brigom, a zatim, Kako je napredovao, S više nepažnje i oborina, S plavom loptom i nekim koje je otvorio i zatvorio poput rijeka s meandrima, Cijela pri?a o Juanu Salvadoru Gaviota, Stavite je u omotnicu, folios savijen bez simetrije kojoj sli?an taco liš?a može težiti, I dao mi ga je kao ljubavni test, S mješavinom golotinje i ponosa koji sam još uvijek zaglavio u sternumu.
Tada, Potrebno je to nazna?iti, Nije bio de?ko, Ne znam je li jednog dana bilo, Ali što još daju rije?i koje stvar nazivaju opasnoš?u i istim zadovoljstvom.
Ispada da dan nakon isporuke pri?e, posjedovao zli duh, Bacio sam ga u lice, a zatim je rukopis nestao. Ili ga poznajem, ili sam ostao, ili ostao negdje u sobi. Ne sje?am se zašto ga je Juan Salvador Gaviota bacio u lice s tom bijesom, Pri?a o tom Pajarraco -u koja se tada ?inila smiješnom i da sam mnogo godina kasnije ponovno pro?itao s takvom fascinacijom da mi prva fraza dolazi gotovo svaki mjesec, U osje?aju da mogu savršeno plakati slanom vodom i svjetlinom sunca.
U osje?aju da mogu savršeno plakati slanom vodom i svjetlinom sunca
Htio sam ga upotrijebiti za po?etak razgovora o izletu koji sam u?inio, Davno, U to?ki daleko od otoka Tihog oceana u kojem su zore pale s neba u more s kombinacijom snažne sile i spokoja. Novo sunce je svako jutro naslikalo valove mirnog mora, a mjesto se zvalo Jane's Coves, "Janeove obale" i to je bio metar od oceana. Sastojao se od skupine od pet od šest fale, neke ku?e bez zidova koji se šire u samoanskom arhipelaga za ?ije krovove, u ovom slu?aju, Cvjetne tkanine su pale, koji su raštrkani plažom bijelog pijeska s malo vegetacije tu i tamo, Nekoliko deset koraka, najjasnija plava voda koju sam ikad vidio. Stopalo, Jednom unutra, Izgledalo je samo kako stoji iz vode, A riba se širila i otkucala to stopalo, Ponekad u pratnji malih morskih pasa i drugih puta organiziranih u obalama koje su se u moru preselile orkestrirani od strane nevidljivog kapetana poput tinte u moru.
U ve?em lažnom, bez bo?nog pravokutnog tkanine, Jane je služio doru?ak svako jutro, dok su zrake izlaze?eg sunca su se prostire na površini vode. Ostatak dana je bio pulular: šetati uz plažu, ide u crkvu, tražiti pustinjak rakovi i ukloniti ku?u da vidi kako traže drugi ili sjediti na cyber caffe razgovarati sa švicarskim par koji je napustio sve da se nasele u blizini Jane. U Zürichu je bio bogat marketinški menadžer i promijenio svoju poziciju s odgovornostima prve klase i ulaznicama za Esparto cipele i nije se sje?ala što je ostavila, ali imala je crvenu košulju, CUTISMIMIMEN SUNS, Plava kosa iznad malo izgorjela, I najupusniji izgled koji sam vidio u Švicarskoj.
Promijenio je svoj položaj s odgovornostima prve klase i ulaznicama za cipele Esparto
Jednog jutra ustao sam i kad sam otišao na doru?ak, nije bilo nikoga, I Jane. No? prije nego što je u gostionici postojala glazba, a možda su šef i njegovi ljudi kasno lagali i trebalo bi dugo vremena da se pojave. Bila sam jako gladna, Nije bilo trgovina i nisam imao što jesti, Nije kola?i?. Sjedio sam za velikim drvenim stolom. Vidio sam europski zrak nezadovoljstva i "hhmmmmmm, Naravno!... Nitko za prisustvovanje, Kakva sramota ", Držite bijes malo (A gladni bijes je strašan) na mudroj udaljenosti, I pogledao sam nebo, gdje je sunce naslikalo izolirane i fine oblake. U trenutku ostavke i slobode, Izme?u neba i mene, Atisbé platanero. I u platanero, žuta i naramenica, Snažno i svijetlo, Neke banane tamo, U sjeni, Leten, Spremni za jesti. U svojoj želji da potražim pravdu nisam je vidio.
Otišao sam za tre?u bananu kad se pojavila Jane (Nastaviti)…..
