Prvi put sam došao u Buenos Aires 2003. Po drugi put, Prije tjedan dana, Rani petak, Vrlo kratko nakon bu?enja.
A 2003 Bio sam u gradu mjesec dana, Stigao sam putovati kroz Argentinu, Da se izgubim zbog beskrajnih pampa iz Pampa, Za ledeni led Patagonije, po empanadama Tucumána i, me?utim, Nisam mogao napustiti savezni glavni grad. Bila sam zapletena njihova beskrajna pe?enja, Ulice s stepenicama, Kružni tokovi okruženi automobilima u bilo koje doba dana, i no?ne energije koje podižu rubove i nao?ale Malbec iz jednog u drugi bez ikakvog, ali bez milosti. Gastronomski pipci su me uhvatili, odvažan i društveni, Muzeji tužnih brodova i popodneva s Quilmesom i Joséom, u kojima smo hodali bilo gdje snažni kroz kvadrate i staze australske jeseni.
Gastronomski pipci su me uhvatili, odvažan i društveni, Muzeji tužnih brodova i popodneva s Quilmesom i Joséom
Pišem i sje?am se svega toga dok odlazim. Boquebus Zarp, daleko, sve više, bez Rayela poeti?ne nostalgije, Grijeh la pena tanguera gardeliana, Daleko je i misli se vratiti u Montevideo i osje?a se ?ak i prikriveno zadovoljstvo u napuštanju modernog ljutog ritma i parsimoniozne isporuke u Urugvajsku laganost. Krajevi života razdvojeni morem.
Od klasika: Knjižnice i kave
Buenos Aires se promijenio, ali ne toliko. Sjetio sam se više melankoli?nog nego hipstera, Nešto starije od inovativnog, I iznena?ena sam univerzalizacijom koja je prevladala, u metri?kim ograni?enjima koje moderni dopuštaju, i homogenizacija manide narukvica koje se prodaju na sekundarnom kvadratu. Sjetio sam se kako se tlo razbija i zasjenio višak osje?aja i, me?utim, Smatram je veselom, sun?an, S vrlo fashionista ljudi koji se obrušavaju i neki zrak napretka i alternativne i namjerne kulture koja me pokre?u na europske teritorije, Meksikanci, gringos, U dubokoj suprotnosti s urugvajskim susjedom, To bi u dobroj vjeri mogla biti referenca za sentimentalne mornare i župne sve?enike.
U Buenos Airesu postoje apsolutno divne kave, pun mješavine šarmantnog bobo -a s fotogeni?nom literaturom koja može biti ?ak i insolentno plava, Ruže ili žute, imaju zahvalnost grijanja ili struje zraka i smještene uloga likova koji osciliraju, npr., izme?u za?injenog i osjetljivog scenarista i proizvedenog službenog ili starijeg osoba. Moja prijateljica Paula, To je majka, Polifacted i na vrhu veselog doveo me do CAFO Coco, Što je tirkizno plavo, ima drvene stolove, raznoliki tematski ?asopisi i jogurti s vo?em i žitaricama ?ije jelo premašuje svaku mogu?u vizualizaciju.
Postoje i grafiti. Grafiti koji vam šarene epifanije u mnogim ulicama Buenos Airesa.
Prije Coco Coco bili smo u ?istom Palermu u knjižari sa stepenicama i kafeterijom, I u drugom koji je zbunjen s prodavaonicom odmazde i gdje su zajedni?ki, U prividnom skladu, Biografije Cristine Kirchner s Papinim govorima, i dje?je pri?e sa sobom, Klasi?na modaliteta jaja i ?aja Benedikta.
Istine ulicama
Postoje i grafiti. Grafiti koji vam šarene epifanije u mnogim ulicama Buenos Airesa. U elegantnim ?etvrtima i susjedstvima koja nisu tako elegantna, u mješovitim uglovima i napuštenim zidovima. Postoje fraze koje vas pogodi usred šetnje puštaju?i vam stih koji je zaglavljen poput mjeseca. To može biti tango fraza, Otrovan ubod, A "Izbriši tugu, smirite gor?inu "ili, jednostavno, "Vjetar i sjena" više nema.
Napokon mislim da se to nije toliko promijenilo. Ili da, Ali te rije?i još uvijek padaju, koji miriše prošlost iako rukom svježe boje i to, Da, koji vibrira i napreduje i mutira i mijenja, A to je više nego dovoljno da grad preuzme rije? "rasti".
