To je bio 13 Ožujak 2020. Dva dana prije upravo su odredili zato?enje u Rimu. ?udan virus zaprijetio nam je svima. Narod je napravio rov na balkonima. Oni koji su riskirali svoje živote bore?i se protiv nevidljive smrti ipak nisu dobili aplaud.. Novinari su bili jedna od rijetkih profesija koja je mogla iza?i na ulicu.. Razmišljao sam o besku?nicima, Gdje su nestali oni koji nisu imali ku?u da se zaštite?? Otišao sam ih potražiti u Rim. Uvijek sam sanjao da vidim taj grad bez hordi turista koji napadaju njegove ulice.. Taj dan u njima gotovo da nije bilo ljudskih bi?a. Nikada moja šetnja kroz grad nije bila tužnija i uznemiruju?a.. ?uo sam tutnjavu svojih koraka po kaldrmi. Otišao sam u povijesni centar, Tamo gdje su mnogi besku?nici tražili novac prije kamufliranja me?u turistima. Sada su bili vrlo vidljivi. Bilo je malo, Ali vrlo vidljivo. Bio sam jedino ljudsko bi?e koje je razmišljalo Trevi Fontana. U Plaza de españa i panteonu bili smo pet ili šest osoba, Susjedi su brzo hodali s malo cigara u ustima ili torbi u ruci. U La Piazza Navona scena se ?inila uznemiruju?im. Galebovi su kvadrat uzeli gotovo prazan. U restoranu, Tip je uzeo sme?e iz restorana u velikim vre?ama. Sva ta hrana ga više ne bi jela. Nekoliko tijela prekriženih me?u mramorima, A dva policijska automobila bila su u središtu. Tada sam pogledao staru ženu u invalidskim kolicima. Bila sam sama, pored zgrade brazilske ambasade. Prišao sam mu da ga pitam treba li mu što.. Po?eo je mahati rukama, pognut nad panjeve, dok su mu se usta gr?ila i nije bio u stanju proizvesti razumljiv zvuk. Pogledao je s bijesom. Njegova nesposobnost bila je o?ita.. Otišao sam razgovarati s agentima. Predstavio sam se kao novinar i rekao im da postoji gospo?a koja je izgleda napuštena. lagano zaiskrilo, svjetlucao na prljavoj sijedoj kosi te dame. Policija se prema meni odnosila nevoljko.. «Ostave ga tamo svako jutro i onda do?u po njega», odgovorio mi je jedan. Napravio sam nezadovoljnu gestu, i shvatio je da se njegov odgovor ?inio jednako neljudskim koliko i beskorisnim.. — Vidjet ?u treba li ti što., rekao je njegov partner. Taj ?ovjek je sumnjao da bi toj gospo?i išta moglo trebati.
?inilo mi se da se svijet ruši od straha. Osje?ala sam se malenom i krhkom pred Božjim mramorom.
