Zimbabve je kamena prašina i. Gotovo mrtva zemlja, duh preživljava inerciju, po divljini. Njegovo polje je okrutan, lijep, neuredan. Zimbabve je Afrika ju?er. Njegovi ljudi su obrazovani i simpati?na, ali njihova lica razo?aranje od svega što ne dopušta im da se naslu?uje. Zimbabve je ubijen u prošlosti ne znaju?i ho?e li se ponovno roditi. Otišao sam nekoliko puta i uvijek mu u susret prilikom izlaska njihova granica cementa i tkanina razmišljao kad bi znao što je upravo vidio. Ne znam ako ste ikada znali, sve je složeno u tom svijetu smrti, jad i ponos. “Zbogom Mugabe, gladni stari lav iz savane, Sje?am se da su mi usne brbljao. Uvijek. Kao žalopojke, kao želja.
Starenje u Keniji
Mogli bismo biti u bilo kojem gradu na svijetu. Sve je ljubazno, ali po?nemo razgovarati, opušteno, a Mina nam govori kao anegdotu da je oteta prošli tjedan. Zbogom jazz, zbogom prijateljskoj atmosferi, zbogom prekrasna proljetna temperatura.









