Nikad nisam tražio smirenost. Nikad nije bila vrijednost, Niti je nešto što je ?eznulo. Tražio sam emocije u gradu u Južnoj Africi, Mozambik džungle, Predgra?a Rima, Marmiti iz Lime, Indijski vlakovi, Me?u narkosima i zatvorenicima u Chihuahua.
Život iza, mnogo godina naviknut na podizanje predanosti emocije, Sigurno i s profesionalnim egom i vitalnom znatiželjom, Osje?ati se žive. Bilo je i nevinosti, Po?etak, Još jedna dob.
Lagani kablovi vise?i svuda, akumulirano sme?e, Difuzna i slabo objašnjena pri?a
A onda je stigao Bangkok. Nikad me nije jako zanimala jugoisto?na Azija. Njegov masovni turizam mi mu?i, Njegovi su pejzaži ?esto previše kontaminirani od gužve i plastike, Nedostaje mi smijeh i imam dosta posla. Problem je što je u sredini malo za odabir. Ili ta ponuda od svega do eura u prodaji, ili komplicirani labirint u kojem se ponavljaju gradovi i gradovi. Lagani kablovi vise?i svuda, akumulirano sme?e, Difuzna i slabo objašnjena pri?a, Jeftini se pretvorio u izuze?e. Naravno da postoji ljepota, prošlost i umjetnost, plemena i njegova vlastita kultura, Ali to me košta više da se kucam sa svim tim ovdje nego drugdje.
To je percepcija koju sam osje?ao ve? kad sam bio 2014 Proveo sam mjesec dana putuju?i kroz Laos, Tajland i Kambodža, A velike emocije nisu dobile osim u Bangkoku. Smirio sam se, Da, Ali još uvijek nisam bio spreman cijeniti to. Bangkok je bio druga?iji jer smo imali oženjenog prijatelja s tajlandskim i oni su nas podu?avali grad koji nije išao na usamljeni planet. I toliko me zanimalo taj prostor da je osam godina kasnije Francesca, moja supruga, i ja, Odlu?ili smo do?i živjeti ovdje.
I ispada da mi je grad dao lekciju koja je sve malo uklonila. Možda to nije lekcija, To je u?ilo. Prvi vas nau?i, Drugo što nau?ite. Ili možda ostarim, da sam otišao 15 Godine moje ku?e u Madridu i životu u?inile su me više razmišljanjem. To nije svijet oko onoga što je utjecalo na mene, To je na?in povezivanja s njim.
Bangkok je puno napisan. Grad jeftinog grijeha, od budisti?kih redovnika i zlatnih hramova pretvorili su se u selfie više nego u molitvi, industrijske prostitucije, Marihuana, Cool tetovaže, Farra Nights i Scorpion Ve?ere. Što tajlandski jede škorpiona? Nikad me nije zanimao taj grad. To je Bangkok koji me dosadi. Smještaj sam našao u usamljenijem i intimnijem gradu za kojeg sada smatram da ?e oti?i. Dopustite mi da im kažem.
Vrlo je teško napredovati na Tajlandu. Autorom ili hodanjem teško je to u?initi. To me ponekad naglašava. Idete iza ljudi koji hodaju vrlo sporo, bezbrižan, Gotovo zauzimaju?i cijeli plo?nik ili uski hodnik. A ako se netko žuri, Ostaje iza, ?ekanje, A kad postoji rupa, bez govore?i ništa, Stiska se bez ikakvih buka.
Vozila se kreću lijevom ili desnom stranom ceste.. Ne pomicanje, ne uklanjaju se.
S autom je još gore. Vozila se kreću lijevom ili desnom stranom ceste.. Ne pomicanje, ne uklanjaju se. Idu konstantnom brzinom, mnogo puta polako, i ti, ako ste u žurbi, nađete se kako radite slalom između njih. Ali smiješno je to što im nitko ne daje svjetla, ili zvuk sirene, zahtijevati da odu. Auto koji ide brže mijenja trake, prelazi onog ispred sebe s lijeve strane, a da se ništa ne poremeti. to si ti, nestrpljiv, čudan element. Za što trčite? kamo ideš? Zašto žuriš? Toliko sam si puta u ove više od dvije i pol godine postavio to pitanje da sam ponekad maknuo nogu s papučice gasa jer nisam znao što odgovoriti.. Zašto vodiš Brandolija, zašto bježiš?
Ponekad, ne mogavši ??kontrolirati svoje nestrpljenje, ?ak sam otišao i do ramena, auto je prošao, ponekad je brbljao psovke, ali Rijetko mi je padalo na pamet zatrubiti ili upaliti svjetla.. A kad jesam, našao sam se toliko izvan mjesta da sam se osje?ao kao kreten.. Hodam i vozim sporije u ovoj zemlji zbog pitanja koje si nikad nisam postavio, a koje sam ovdje nau?io.. Zašto žurim?? Znate li zašto ste u žurbi?
U Bangkoku se to nau?i vaše individualno ja nije iznad pluralnog ja. Tu je tajna, odnosno gigantska razlika izme?u ovog istoka i zapada. Živite u društvu, za bolji i lošiji, Pretpostavljam utjecaj budizma i njegove karme, u kojem niste odgovorni samo za svoj život i okolinu, ti si odgovoran za sve ostale. Ne mislim da je Tajlan?anin ve?a podrška od Španjolca ili Talijana, Ja govorim o ne?em drugom. Vaša odgovornost nije spasiti svijet, nije ga mijenjati.
To je sveti dio. Nije napadnut, ne pravi loše lice. Tr?anje je nepotreban porok. Tr?iš samo pred gromom i vatrom, pred smr?u i pla?em. Ostalo je život, a život ?eka, neka te?e. Živi se u množini jer se stambeni prostor shva?a kao zajedni?ki. To je na?in življenja. nau?iš to, vi to internalizirate, vi to pretpostavljate. Na Zapadu se to ne doga?a.. život si ti, vaše želje, svoja prava i slobode. Liberalno ja koje smo izgradili sa svojim ogromnim vrlinama i manama. Nisam ovdje da sudim ili biram što je najbolje, Pokušavam objasniti što je druga?ije.
Tr?anje je nepotreban porok. Tr?iš samo pred gromom i vatrom, pred smr?u i pla?em.
Promet u Bangkoku je užasan. Nije gora od one koju sam ponekad doživio u Mexico Cityju ili Rimu., ali postoji detalj koji sam ve? spomenuo i koji ga ?ini druga?ijim: ne možete ?uti zvuk automobila. Nije to sporedan detalj, je lik.
A još više ?udi da se usred ove gužve nitko ne protivi da na cesti osvane tip s crvenom zastavom., Podignuo sam je, a vozila izlaze iz zgrade ili uli?ice i kre?u se ispred vas. Prvo me to zaprepastilo. Došao sam iz Rima. Ondje vratar jednog imanja odlu?uje iza?i sa zastavom kako bi zaustavio promet kako bi razni automobili mogli napustiti njegovu zgradu, a vjerojatno je njegovu udovicu nekoliko dana kasnije odlikovao gradona?elnik.. Sada ?u živjeti u New Yorku, gdje je mogu?e da bi i golman poginuo ako to slu?ajno u?ini, ali tamo bi gradona?elnik odlikovao ne udovicu nego voza?a koji ga je odvezao.
Ponekad vam zastava ne treba. Ista stvar se doga?a kada avenije promijene smjer.. Odjednom se ušulja, mora se šuljati, auto za skretanje, i svi, apsolutno svi auti, zaustavljaju se. Nitko ne poludi i ne viri glavom kroz prozor vrište?i na osobu ispred.. Svi razumiju da postoje i drugi automobili koji ako se ne zaustave ne mogu pro?i.. Jeste li razumjeli što govorim? Jeste li razumjeli što to zna?i?
Ispri?at ?u vam još jedan primjer.. Metro i BTS (Laka željeznica) Bangkoka dvije su prvorazredne infrastrukture. Mnogo puta su gužve. Tada, do?eš na stanicu i vidiš da svi se poredaju po redu dolaska. Nije važno koliko ljudi ima, nitko ne smije presko?iti taj red. stiže vlak. Vrata se otvaraju. Prvo se puste oni koji su unutra, a zatim redom ulaze svi u redu. ?udo, Doživio sam to kao ?udo, navikao da mi se glava razbija o vrata u madridskim podzemnim željeznicama., Mexico City ili Rim, Kada vide da je vagon jako pun, mnogi zastanu i ?ekaju da nai?e sljede?i vlak, ne mogavši ??izgurati ostatak.. Ostaju vani kako ne bi smetali drugima.. Neugodno se stvaraju kako vama ne bi bilo neugodno..
Ostaju vani kako ne bi smetali drugima.. Neugodno se stvaraju kako vama ne bi bilo neugodno.
Dao sam dva primjera, ali mogu staviti tisu?u. U?ete u trgova?ki centar i ?ujete "sawatdii kráp" (halo, na tajlandskom). Kažu svima. Uvijek osmijeh, ljubazna gesta. Isto i u bolnici, u parku, u centru za voza?ke ispite, kada idete u banku. Ljubaznost je dio vaše suštine. Nije nametnuto, to je kultura. Zna?i li to da svaki pozdrav, svaka ti hvala, osje?aju ga kao nešto intenzivno i osobno? Je li to prijateljski pozdrav? Ne, naravno da nije. Otuda njegova zasluga. To je društvena struktura.
Ne vodim velike prijatelje iz Bangkoka koji su Tajlan?ani. Poznati mnogi, prijatelji nijedan. Nisam osjetio da te ljudi prihva?aju i otvaraju ti svoj dom., kao što se doga?a u Meksiku ili Italiji. Ne smijem se naglas s njima kao što sam to u?inio mnogo puta u Južnoj Africi i Mozambiku.. Grad ima neke važne nedostatke za mene: njegov je kulturni život komercijalan i neprivlačan; trotoara gotovo da i nema, To je grad za automobile; Postoji stalno zagađenje koje se čisti samo tijekom sezone monsuna..
ništa nije savršeno, ne tražite ono mjesto vani koje ne postoji, ali Bangkok me naučio užitku, Rekao sam zadovoljstvo, Kakve veze ima ako se prema vama ponašaju dobro?, ne daj da te napadnu. Ljubaznost, jednostavnost života bez brige o okolišu. Sreća smirenosti za koju nisam znala da postoji prije dolaska živjeti u Bangkok, Grad u kojem treba napredovati je porok.
