“Prešao sam granicu iz Gaze u Egipat s ciljem da učinim sve što je potrebno da izvučem svoju obitelj odatle”, Yasser priznaje, Ilegalni turistički vodič u Kairu. “Kad sam bio tinejdžer pročitao sam knjigu o mumijama koja me fascinirala i, od, Posvetio sam se traženju informacija o egiptologiji. govorim engleski, francuski i arapski. Šetajući po Kairu upoznao sam tipa koji je otvorio vrata svojoj poslovnoj mafiji neslužbenih turističkih vodiča.. Uvjeravao me da većinu turista ne zanimaju datumi ni podaci, ali da im napravimo mjesta u turističkim atrakcijama, cjenkali bismo se za njih i govorili im gdje da sjednu i jedu. Mi, da donosimo glavne odluke: što vidjeti, Mjesta za objed, kako misliti. Ja bih to mogao, naravno."
Grani?ni prijelaz u Gazi zatvoren je od svibnja 2024. Yasser je jedan od stanovnika Gaze koji ?eka da se ponovno otvori kako bi izveo svoju majku.. "Ako je do tada još nisu ubili", kaže. I Yasser, kao i svi gra?ani Gaze, zna da je svaka minuta preživljavanja na traci prakti?ki ?udo.
Yasser je jedan od stanovnika Gaze koji ?eka da se ponovno otvori kako bi izveo svoju majku..
Jednog dana, tip koji je znao puno o svemu, ne samo iz Egipta, ali o bilo kojoj temi koja se pojavila, Pitao ga je za njegovo porijeklo.
-"Ja sam iz Gaze", odgovorio je Yasser..
Odjednom, ?ovjekov stav se promijenio; Njegova škrtost pretvorila se u gotovo nepristojnu želju da sazna više.
-Jesi li bježao od rata?
-Da.
-Ho?eš li mi re?i?
Yasser priznaje da je u sebi osjetio val panike; Taj ?ovjek je od njega tražio da ukloni sve one slike koje je pokušavao zakopati - bez uspjeha.- iz dana u dan.

"Neka mi Umm Khultum oprosti", kaže Yasser sa smiješkom. “Nitko nije obra?ao pažnju na kafeteriju posve?enu umjetniku, na njegove pjesme, tvoja ekstravagantna figura. Turisti su ignorirali nastojanja konobara da govore svojim jezikom u potrazi za napojnicom; Ono što ih je zanimalo bili su detalji o tome kako je moj brat pokopan pod stropom svoje sobe samo dan prije vjen?anja.”
Od tog trenutka, Yasser je stvorio vlastitu pripovijest; mješavina povijesnih i provjerljivih podataka, i detalje njegove osobne tragedije, što je bilo zajedničko svim palestinskim građanima, posebno u Gazi.
Ispred Keopsa, Kefren i Mikerin ispričali su im priču o šest manje poznatih piramida i - prema njemu- najfascinantnije.
Ispred Keopsa, Kefren i Mikerin ispričali su im priču o šest manje poznatih piramida i - prema njemu- najfascinantnije. “I sam sam iz manjine, "Ja sam stručnjak za veličinu onoga što je očito.", šali se Yasser.
Durante na okretajima, govori o korištenju broja pi tijekom gradnje, astronomskog poravnanja, i što je osjećao kad se vratio svojoj kući i vidio je uništenu. Kuća koju je sam sagradio sa svojim ocem, svojim stričevima i svojoj braći. Ispod nekih greda mogao je vidjeti bratovu inertnu ruku.. “O ?emu razmišljaju izraelski vojnici kada uništavaju cijele ?etvrti?”, bolnice ili škole?", Yasser se naglas pita. Turisti samo odmahuju glavama i šap?u "kako užasno"., Kako grozno".
"Ne možemo ni pokopati svoje mrtve."
Pauza.
“Piramide su prelijepe.”. Grandiozno. PRAVI?"
Turisti klimaju glavama ne znaju što.

Sljede?i dan, u arheološkom muzeju, vodi ih u najmanje napu?ene prostorije, one u kojima su znakovi, umjesto na engleskom i arapskom, još uvijek na francuskom, a u kojoj vitrine nude ostatke prošlosti manje zaražene pu?kim pogledom. Tamo, ispred sarkofaga nepoznate mumije, potisnut u kut sekundarne sobe, On im govori o smrti svoje žene, ?ije tijelo tako?er nije uspio oporaviti. "Završit ?e kao ova mumija, nema identiteta, Oni koji ga prona?u ne?e ni zamisliti koliko sam volio to tijelo koje je sada samo još jedan ostatak pored ruševina.."
Turistica roni sve suze koje vijest iz nje prije nije uspjela izmamiti. Yasser se pita pla?e li ona za njim, za rat ili za sebe. Možda za sve odjednom. Zna on da su mu pri?e ko luk; oni koji su ih slušali po?inju plakati dirnuti njihovim rije?ima i na kraju pla?u za zlom koje nikada nisu do kraja izlije?ili.. U redu je.
Turistica roni sve suze koje vijest iz nje prije nije uspjela izmamiti.
Poanta je u tome, u roku od malo vremena, Usmena predaja imala je svoj u?inak i Yasser je postao zatražen od strane grupa željnih rata.. Egipat, njihovi faraoni, Njihove mumije i pustinja bile su izgovor. Horde turista, vo?en nagonom smrti, Traže ilegalnog vodi?a da mu izravno pogleda rane. Ovo nije ?udan trend, idi u potragu za sablasnim; Na kraju krajeva, naša je povijest sastavljena od ratova i katastrofa. Mi smo vrsta koja je išla u cirkus vidjeti kako lavovi uništavaju zatvorenike, da smo na glavnim trgovima svjedo?ili spaljivanju vještica, te da u nekim zemljama još uvijek prisustvuje javnim pogubljenjima; neke opscenije od drugih.
Ono što se doga?a jest da je Zapad asepti?ni mjehuri? u kojem smrt, agresivnost, žurba, naklonosti i sve što nadilazi skromnu granicu ozna?enu politikama onoga što je ispravno, Smatra se ?udnim, bolestan, od grijeha. Sve postaje otrovno. sve je skriveno. A onda poslušni gra?ani moraju tjedan dana napustiti svoj život skandinavskog ukrasa i Oni kre?u na svoje putovanje kako bi konzumirali ersatz barbarstvo i podsjetili se da su još uvijek živi., da još mogu osjetiti. U doba smo postfikcije. Serije i filmove smo ve? prestigli. Ve? smo prevladali zasi?enost vijestima. A sada što? Bijedni turizam, npr..

“Prije su turisti htjeli znati o drevnim pogrebnim obredima i kletvama. Sada prelaze na krvoproli?e koje se doga?a iza granice", objašnjava Yasser. “Ne osje?am se krivim što emitiram tragediju. Izraelski doseljenici okupljaju se kako bi gledali kako projektili padaju na Gazu dok se pri?aju zastrašuju?e i pretjerane pri?e o brutalnosti terorista. Ponekad sumnjam je li moralno prihvatljivo suo?avanje s mojom tragedijom.. Mislim da se svi bavimo svojim pri?ama, ovako ili onako, I daje mi mir pomisao da barem dijelim dio stvarnosti koja nije najpopularnija u medijima.”, Dodati.
“Postoje mjesta koja ih zovu Solidarity Tours, možda, kako ne bi apelirao na krivnju. Kako se turist ne bi posramio užitka koji osje?a konzumiraju?i ?istu tragediju. Tako se barem osje?aju kao da ?ine nešto za svijet., što ja znam, stara pri?a o bijelom spasitelju koja se vje?no ponavlja, samo mijenja svoju manifestaciju.”, explica Hussein, Yasserov partner i student prava. “Prije nego što su fotografirali spašavaju?i jadnu djecu. Sada se jedni vra?aju s pri?ama u kojima tvrde da su ?uli tri bombe koje su pale nekoliko metara dalje te da su sreli izbjeglicu iz Gaze ?ija je obitelj raznesena pod izraelskim projektilima., y oh, on je tako fin, preplanuli ten, tako funkcionalno”, Dodati.
Sada se jedni vra?aju s pri?ama u kojima tvrde da su ?uli tri bombe koje su pale nekoliko metara dalje.
Turisti kupuju iluziju koja grani?i s užasom. “Ovo je stvarno”, ponavljaju u ?udu. “Od po?etka rata nisam samo podu?avao Egipat, Pokažem svoje ožiljke i kažem: ovo je od eksplozije, a u stvarnosti je od pada s bicikla, dosadan kao tvoj. Ali ja sam odavde, a oni su odande, "Oni ne znaju puno o ranama i pretpostavljaju da su moji ožiljci stvarniji od njihovih ili što ja znam?", Husein priznaje.
Ljudska bića su čudna, konzumiramo sve, sa svime što prometujemo, čak i s onim što sebi ne bismo poželjeli. Kao onaj genocid koji se događa pred našim očima i mi se obraćamo, malo po malo i nesvjesno, u kruhu našem svagdašnjem.
