Rano ujutro napad na mašte Maputo. Vjetar je i dalje stoji na vratima svog sivog pepela plaži dok usamljeni psi pripremiti za odlazak na spavanje bez njega ono što oni dolaze preko. Tada grad, tijekom nekoliko minuta da se svjetlost, osu?uju?i sve po prvi put, kuha izme?u huka tisu?a ljudi koji ne znaju gdje i?i. Tada, nakon 30 minute u kojoj vrijeme ne stane u satovima, sve se vra?a za smirivanje. Eso željeli Maputo, bu?enje.
Što je stidljivo, bez hrabrosti, kao što vam daje vremena da se predstavimo u oproštaju
Maputo je zabavno, lijep, vedar. Što je stidljivo, bez hrabrosti, kao što vam daje vremena da se predstavimo u oproštaju. U barovima postoje glazbenici koji sluti klijente; u njegovim ulicama vidjet ?ete djecu plešu u sjeni mango; u svojim semaforu netko nudi vam nešto što je uvijek potrebna i prekosutra, da ni potrebno, to ?e morati ponuditi; u svojim parkovima ljubitelje bez drže daleko od svoje sjene shvatiti da, ako su osje?ali da su bili preblizu ili predaleko. Sve se odvija u stalnom osmijeh koji vrije?a nema drugog razumnog tugu.
Maputo izmišlja. Izmisle tablice lutaju ulicama. Nedavno sam pisao: "Kako možeš ne voljeti mjesto da kad vam podi?i svoju glavu blagovaona i vidjeti da se presele sliku?". Tada, kada izoštriti pogled da nakon bojom pogledajte u o?i, i ruke koje ne pokrivaju okvir, a nekoliko sati u kojima nitko ne odlazi ku?i s okvirom na ramenima. No, oni su tu. Uvijek. Nude?i vedro obojene tkanine, osjetljive crteži nastanjuju svoju savjest. Oni su svoju umjetnost utjecaji neovisnosti, kada je ova zemlja odlu?ila da se bore za svoju slobodu drvorezbara u svoje slobodno kavu i rovom. Njegove skulpture su briljantni, njegovi spisi srceparaju?i, njegov oholi kulturnom prijedlog. Nemojte imitirati nikoga osim sebe.
Nemojte imitirati nikoga osim sebe
Volim drijemanja Maputo. Maputo je puna ljudi sjede na vratima ponosan domova, s njezine prokleto veteran odijela valjane do laktova, spavanje u svojim radnog vremena. Osoba na svim sati pušu u odnosu na grad koji ne smetaju ih. Oni to ?ine u nemogu?im pozicijama. Breaking fiziku. Tada, po mraku, skupljati svoje stolice i gledati ku?e, jer u, zvuk spava pored radio sondiranje Rusty po volji. U slušaju?i radio Maputo. Ja bih tako?er Maputo. Svi?a mi se zvuk ovog grada.
Maputo je u izobilju u svojim potrebama, u njihovim ostacima. Zelena te?e posvuda me?u pljesnivim hodnicima asfalta obuhva?enih velom betona koja se topi odozgo. Odande, kad se popne do grla u gradu, Valuta vrana leti izme?u grane, Antene i kablovi. More je daleko, mnogo, pedesetak metara. U pozadini, bliže, plutaju?ih otoka od drva.
Tako?er sam kao da Maputo, On me nau?io da vjeruju bez kontakta s o?ima
Tako?er sam kao njegov ponos Maputo. Nema kompleks u svojim prilazu pukotina, ili njihovi odvodi u kojoj sme?e se radi zrak. To je uvijek gestu sposoban, kao da je u svijetu drugi je bio svjestan i beskorisno prema nepropisno. U Maputo, potrebno je ugljen o?i šminka. Njihovi odgovori su ponekad suho, Gotovo oštre, u?e?i da su mnoge rije?i koje su izgra?ene su soliloquies. Maputo govori polako, razuman, pošten, ali bez mojim o?ima. Tako?er sam kao da Maputo, On me nau?io da vjeruju bez kontakta s o?ima.
