Bilo je previše ljudi. Bilo je nekih ljudi, kaos i trzanje. Bilo je nekoliko udaraca i tu?njava na rampi gdje su djeca pokušavala nositi kolica koja muškarci nisu mogli držati.. Vikanje, mnogi vriskovi. Uz TV kutije bile su vre?e i torbe, bicikli i mikrovalna pe?nica. Straga su bila uska vrata i vrata. Pri prelasku kroz njega jedva da je bilo svjetla, a buka vas je odvela do stubišta na kojem se nakupljalo meso. Bilo je nekoliko kabina koje nisu pripadale nama jer ih nismo platili, a postojao je zra?ni jaz koji je to bio put. Bila je paluba i kapetan koji nam je za pet eura rezervirao kut u kojem se ne bismo izgubili.
Bilo je ?ekanja koje nije odlu?ilo zapo?eti ili završiti
Bila je skupina stranaca koja je ležala sa svojim torbama usred vreve. Bilo je ?ekanja koje nije odlu?ilo zapo?eti ili završiti. Zalazio je zalazak sunca i sirena. Pokrenuo se veliki brod i stotine ljudi savijalo je glave i tijela mole?i se Bogu koji je blagoslovio naš odlazak suhim pustinjskim vjetrom..
Bila je menza u kojoj su pi?a bila hladna i posluživale su se prihvatljive porcije pire u prahu. Bilo je tu nekoliko prljavih kupaonica. Bila je zatvorena no? u kojoj se nebo osvijetlilo u vodama. Zavladala je tišina i naš smijeh i vriska za ve?erom na kojoj smo razmijenili snove sa tako nedavnom grupom prijatelja da je jedva bilo vremena pitati imena. Bilo je skrivenog alkohola, grijeh neprospavanih no?i, da smo pijuckali u slu?aju da no? ne zaspi.
Bila je vre?a i cementni madrac u kojem su se žalile kosti. Bila je Velika medved, oštar, opet iznad naših glava. Bio je kapetan koji je u pono? odlu?io pustiti glazbu u svojoj kabini, pokraj koje smo spavali na palubi, i to mi se popelo preko glave da pljunem na horizont. Bilo je uskomešanih snova, osje?aj umora i izvjesnog poraza zbog nemogu?nosti isklju?ivanja izgleda. Zavladala je tišina. To je imalo, mnogo tišine.
Bila je vre?a i cementni madrac u kojem su se žalile kosti
Zorilo je tako sporo da se ?inilo da no? opet po?inje, a ne dan. Nad vodama je plutalo neizmjerno sunce. Tamo je bio predivan hram, mitsko ime, u kojoj bih se oprostio od onog Egipta koji mi je u pogrešno vrijeme sreo o?i. Bilo je neizmjerne vru?ine i puno ljudi koji su nam dolazili pod zaklonom sjene dok nismo gotovo visjeli nad brodom.. Bilo je zelenih voda, bez kisika, kao da se kre?emo nedavnim travnjakom.
Na 12 u podne je bilo tako vru?e da nam je koža zaplakala, ve? izgorjela. Napokon je postojala mala luka nešto sre?enija od one prije 24 sati. Bila je carinarnica puna ljudi i ?ovjek koji nam je pomogao da presko?imo vrata. Bila je pustinja tako suha i toliko vru?a da se život znojio. Bio je hotel, jer ste mu dali ime koje razumijete da biste zamislili što je bilo, gdje se sobe nisu ?istile kako se ne bi zaprljale.
Bio je tu prljavi madrac, prljava krpa, neke prljave rupe koje su bile kupaonica i ventilator i ure?aj koji je simulirao klima ure?aj. Bilo je mjesta za spavanje koje se ?inilo puno za mjesto na kojem se nije ?inilo da mrtvi mogu spavati. Bio je balkon s kojeg sam promatrao ulice prašine i guštera. U našem je hotelu bila poštena menza, s poštenim ljudima gdje smo pošteno jeli.
Bio je balkon s kojeg sam promatrao ulice prašine i guštera
Još je jednom Nil pokoljen. Bilo je miris kanalizacije i odvodnje jada. Bilo ostaci trulim životinja i ogromnim vrane lete iznad naših glava su im vratovi vrište sušno oblaci. Tu je opet spor no?ni zrak, tako gusta da se koristi za blokiranje uši. U mojoj sobi bilo je na desetke malih gostiju, tama i tišina i neo?ekivana hladno?a tog ?udnog stroja. Imao sam najbolju no? na putovanju, u kojoj sam gotovo sve zaboravio 10 sati, za one stvari koje ne o?ekuju ništa.
Me?u mrtvima je ponovno svanulo. Još jedna šetnja kojom slijedi put praznine i njezine stvari. Rijeka koja se ne mi?e iz straha da ne povrati u o?aju. Napokon je opet bio automobil s nama. Neki koferi, zbogom propadljivim dobrim prijateljima. Pred nama je bila prekrasna pustinja u kojoj smo se po?eli gubiti. A postojao je znak koji nas je podsjetio da smo preživjeli Wadi Halfa, Sudanski princip. Prije, napustili smo Asuan, iz voda egipatskog Nila. Uživali smo u onim beživotnim danima izme?u tako malo nas i toliko njih.
