Neizmjerna radost dodirivanja zemlje i napuštanja teretnog broda malo je trajala. Upravo ono što su dva policijska psa po?ela mirisati našu cijev za bijeg, Agenti su nas po?eli okružiti i vrlo su nam simpati?no rekli da smo ih pratili do obi?aja. Postoji vrlo dobro izrezana vrsta srednjeg doba izgovorila su ?arobne rije?i: Imaju li putovnicu automobila? Vítor je izgledao s nevjernim licem i rekao, Oprostiti? I shvatio sam da je no?na mora radova ponovno zapo?ela, Nema primirja, Bez vremena za uživanje u našoj slobodi.
Ispada da je DU prolazna kartica dokument koji zahtijevaju u ovom dijelu Afrike da pre?e granicu. Naše znanje o njemu bilo je toliko opsežno da smo ga zamolili da nas nau?i da zna. Egipat nije bio lak od po?etka. Rekao bih da je bio kompliciran tamo gdje nije pla?en, a srda?an je bio prema veli?ini savjeta i ra?una. U ovom trenutku nismo imali sre?e.
DU prolazna kartica je dokument koji zahtijevaju u ovom dijelu Afrike
U obi?ajima luke Damietta prisilili su nas da napustimo automobil i otišli u Kairo u potrazi za naš dokument. Da bismo to u?inili, popeli smo se na taksi koji se otvorio izme?u automobila dok smo shva?ali da kaos vlada iz ravnodušnosti. Možda sam samo u Indiji vidio kako se tako ludi voze. Nitko se ne pokorava bilo kakvom pravilu ili ima najmanju ljubaznost. To ide tamo gdje možete što prije. Akojona, U po?etku se pozdravlja. Vidjeli smo automobile koji dolaze s prednje strane, sa strane. Prelaze na centimetre pod vje?nim zvukom nekog roga koji najavljuju ludilo.
I Egipat je po?eo i po?elo je moje neizmjerno iznena?enje. Suprotno mi se dogodilo u Türkiye, Ovdje je sve bilo puno siromašnije i jadno nego što sam zamislio. Sme?e se okuplja na cestama ceste, Flot u Riosu. Zemlja ima sloj prašine. ?ini se da se Egipat riješi, nazad, dojam koji mi je tako?er ostavio u sljede?im danima. Vojska kontrola i prazne zgrade, Nema prozora, uzgojeni sa slabim ciglama u kojima nitko ne živi. ?ini se da je zemlja u mirovini, predao. Egipat se ?inio neizmjerno tužnim i neovlaštenim. Mislim da umjesto toga nikad nisam ?uo smijeh.
I stigli smo u Kairo i ogroman zastoj koji nam je primio da nam kaže da to nije lak grad. Otišli smo u automobilski klub, I unato? simpatiji žene, Nisu nam dali nikakvo rješenje. Morali smo nazvati Portugal i uz pomo? Vítorovog brata, Nuno, Od radnika portugalskog veleposlanstva iz Kaira i velikodušnog automobila u Portugalu dobivamo nemogu?e, koji je trebao imati taj komplicirani dokument u 48 sati. Tada je bilo tako lako kao stavljanje u DHL i da ?e sti?i za dva dana, Nešto što se nije dogodilo jer je DHL bio samo to?an u kolekciji, Tada je izgubio paket u nekoliko zra?nih luka što ?e nas koštati još tjedan dana u ovoj zemlji.
DHL je bio to?an samo u zbirci, Tada je izgubio paket na nekoliko zra?nih luka
U tom ?ekanju otišli smo vidjeti piramide Gize. Bilo je to s ceste prvi put kad sam ih promatrao, Me?u nekim napuštenim zgradama velikog grada. Bilo je uzbudljivo to u?initi. Tada, Te no?i, Vidjeli smo ih ve? kako žele vrata s bojama koje su u budu?nosti pretvorile tu dob magijom. Sljede?e je jutro kad ih posjetimo.
Posjet je bio ?udan jer Egipat nema turista. Previše tenkova u blizini svojih spomenika, tako da ovdje dolazi me?unarodna trupa putnika. Me?utim, Udubljenje je prepuno lude mase dobavlja?a suvenira i bezalkoholnih pi?a, Pored onih koji vam nude obilazak konja ili deve i desetke djece koja su postavila svoje životinje i tr?e kroz pijesak. "Ovo je ostalo", Egip?anin nam je rekao. I taj nam je dojam dao usred kaosa koji su nestali stranci i ostavili lokalne koji su se zaglavili za svaki komad (mi).
Imali smo s malo bijesa da vidimo tu miru i izgubili smo se u vremenu i sje?anju na to impresivno mjesto. Sfinga koja, ?ini se, kontrolira sve i one geometrijske oblike koji nisu ispravni ili logi?ni, patuju vas. Ta dva sata šetnje tim kamenjem bili su na ?ekanju, a ne zaboravim.
Vratili smo se u naš hotel u Kairu, Zlatni, Sto metara od poznatog i revolucionarnog plaza Tarhir
Dvije no?i kasnije vratili smo se u naš hotel u Kairu, Zlatni, Sto metara od poznatog i revolucionarnog plaza Tarhir. Pokušali smo se pomiriti s gradom u kojem nismo pronašli našu stranicu. Igrali smo igru ??s njom. Pobijedili smo s grobom Tutankamona u egipatskom muzeju i izgubili smo s vojskom koja je na ulazu ?istila mitraljeske svojih tenkova. Uvijek na oprezu, uvijek spreman za izlazak. Pobijedili smo s obrokom u prekrasnom dijelu impozantnog Nila i izgubili smo s neugodnom tajnom policijskom kontrolom gdje su mirisali na naše portfelje u potrazi za drogom.
Hodali smo i pomiješali na njihovim tržištima, a da ništa ne prona?emo, bez pobjede ili gubitka bilo ?ega što nije bilo umorno. Tada, ve?er, Vratili smo se u naše uto?ište iz povijesnog kafi?a Riche, Tamo gdje je Naguib Mahfuz upozorio njegove ideje i revolucije su kuhane, I proveli smo zabavne ve?eri zamišljaju?i da su ti simpati?ni stari ljudi koji su bili špijuni Drugog svjetskog rata koji nisu znali da je sukob gotov. Tada, Kad idemo, Vrata smo polako otvorili kako ne bismo probudili vlasnika koji je spavao nakon starog stola punog papira od sredine prošlog stolje?a. Jutro, Isto smo u?inili u povijesnom J Groppiju, de 1892, Tamo gdje su nam kava i lepinja napravili jutro razmišljaju?i o starom trgovini sladoleda koji je tada otvorio talijanski u doba kada je ovaj grad bio jedan od ko-kapitalnih ulaganja svijeta.
Me?utim, Osjetio sam da nas Kairo pobijedi. Mitski grad koji sam toliko pro?itao i sanjao mi je bio strani. I krivite ih u tim stvarima uvijek se dijele. To je bilo ?ekanje dokumenta koji je izgledao da stiže svako jutro i nikad nije i to je pokvarilo želju. Ponovno je bio zarobljen u gluposti za one koji samo žele putovati.
Mitski grad koji sam toliko pro?itao i sanjao mi je bio strani
Pa je ve?era rekla Vítoru i Leandro, Nešto umorno od grada, Da smo pogriješili, da toliko ljudi koji vole ovaj grad ne bi moglo pogriješiti, da smo morali potražiti više. I oni su negirali, I rekli su da ovdje postoji samo prljavština, Prašina i tuga na ulicama, Nešto što nisam mogao pore?i. Tako sam sljede?eg jutra pogledao na mreži i ustanovio da možemo i?i podzemnom željeznicom u susjedstvo Copto.
Uzeli smo tu povezanu podzemnu željeznicu od ljudi gdje su prozori drvene sjenila i postoje vagoni samo za žene. Dolazimo do zidanog ku?išta, pun crkava i ostataka prvih krš?ana i po?eli smo podizati dan. A šale su stigle i uzeli podzemnu željeznicu i zaustavili se usred nigdje da bi se vratili u hotel hotel. I slu?ajno otkrivamo divan libanonski restoran, Tabu, I vratili smo se sretni nakon ru?ka u naše sobe. I te no?i smo se vratili u Rice i sljede?eg jutra otišli smo upoznati Memphisa, i piramide Saqqara, Gdje je Zoser piramida, Najstariji u Egiptu. Posjetili smo ih sami. Ušli smo u njihove grobnice i ?ak smo sišli niz crvenu piramidu, koji je tre?i najviši u Egiptu s više od stotinu metara, Bez itko tamo. Sve su to bile kopita. Tog popodneva tako?er smo htjeli znati dobar dio grada i otišli smo u Heliopolis i ušli smo u najve?i trgova?ki centar koji nikad nisam vidio puno prodavaonica jednakog onog pored moje ku?e u Madridu.
I odjednom je zazvonio Vítor telefon i s tri dana kasno rekli su nam da je naša putovnica automobila stigla sljede?eg jutra u Londonu. Te no?i smo ga proslavili piju?i pi?e u rafiniranom traku od ?etiri sezone s radoš?u ne samo da je dokument koji nam je omogu?io da slijedimo rutu, Ali postigli smo odlu?noš?u i željom da uživamo u tom ogromnom glavnom gradu arapskog svijeta koji je Kairo. U?inili smo to unato? njegovoj tuzi, Unato? njegovom uvjerenju.
