Putuju?i vlakom, cijeli sam život proveo uokviren u prozor automobila poput scena iz filma koje se brzo doga?aju.. Neka su djeca tr?ala niz pruge pokušavaju?i uhvatiti vlak, muškarac je mahnuo dok sam prolazila, neke dame odjevene u vrlo elegantne sarije vukle su svoje kofere na stanici ... ?inilo se da se sve doga?a paralelno, kao da je moja visjela u zraku. Otprilike devet sati nakon odlaska stigao sam u Varanasi i, od, moja sposobnost ?u?enja nikada nije bila ista.
Varanasi je najsvetiji grad hinduizma, stara kao i svijet. Ro?en je u zoru povijesti i, poput vode iz Ganghes koja te?e kroz njega, uvijek ostaje iako nikad isti. Grad se proteže od rijeke Ganghes s prvom linijom od više od pet kilometara staza, stepenasti izvori na kojima se izvode pro?iš?avaju?a ispiranja karme. Iza geta, uz polumjesec koji tvori svetu rijeku, hramovi su prepuni sumnjivog reda, pagode, raskošne pala?e i hoteli. Stotine starijih i umiru?ih lutaju obalom, hrle iz cijele Indije ?ekaju?i smrt, vjeran uvjerenju da umiranje u ovom svetom gradu osloba?a dušu od zemaljskog ciklusa reinkarnacija.
Stotine starijih i umiru?ih lutaju obalom, hrle iz cijele Indije ?ekaju?i smrt
U želji da istovarim ruksak i istuširam se, Ostao sam u pansionu ispred Ganghesa, blizu glavnih geta, i popeo sam se u sobu. Hodao sam u mraku usred jednog od ?estih zamra?enja i, pri otvaranju balkona, sobu je preplavilo silno jutarnje svjetlo i blagi povjetarac po?eo je ljuljati zastore. Van, Ganghes je slijedio svoj tijek nesvjestan turista koji, s balkona svoje sobe, Za?u?eno sam gledao u stalan protok teglenica, gust dim pogrebnih loma?a, sadhusi zure u beskona?nost ... Bilo je podne, tek je stigao jedva sat vremena, i u tom sam trenutku znao da nikada ne?u zaboraviti dane u Varanasiju.
Nakon što ste žurno jeli, Prišao sam la?aru onih koji su bili smješteni ispred pansiona ?ekaju?i turiste i zamolio ga da prošeta rijekom nekoliko sati do gath Manikarnika, gdje se odvija ve?ina kremacija. Kad je la?ar stigao, pristao je upravo tamo, pred svjetlom plamena i ispod stupova dima koji su se neprestano dizali prema nebu s pogrebnih loma?a.
Prilikom otvaranja balkona, sobu je preplavilo silno jutarnje svjetlo i blagi povjetarac po?eo je ljuljati zastore
Ve? izdaleka, slika utjecala. Hindusi su se bez boli oprostili od obitelji i prijatelja, bez srcolomnih scena, bez suza i žaljenja, samo kontemplacija u spokoju i tišini. Vatra je izjedala tijelo i obasjala dušu do kraja vje?nih ciklusa reinkarnacija, umiranja i ustajanja uvijek iznova. Kad je tijelo ve? bilo kremirano, loma?e su ugašene, a pepeo ba?en u rijeku. Smrt je samo još jedan korak u životu i bit ljudskog bi?a, dublji i postojaniji od razli?itih tijela u kojima obitava.
Mogao sam vidjeti bez poteško?a, pod laganim slojem dima, Noge koje gore na loma?i odvojene su od ostatka potpuno kremiranog tijela. Ta šokantna slika dugo mi je lebdjela u glavi. I, me?utim, ništa mi od toga nije bilo tužno ili neugodno. Neobjašnjivo, Varanasi odiše vitalnoš?u. Više od smrti, Osjetio sam da se slavi život, proturje?an i ?udan osje?aj koji se teško može izraziti rije?ima.
Vatra je izjedala tijelo i obasjala dušu do kraja vje?nih ciklusa reinkarnacija
Svatko tko je svjedo?io zalasku sunca u Varanasiju to nikada ne može zaboraviti. Kad sunce nestane nad horizontom, Hinduisti?ki bogovi zovu nas snažnim zvonjenjem zvona i ludim pjevanjem mantri. ?uvši ovaj poziv, los sadhus, askete koje su se odrekle svjetovnih veza, izviru iz svakog ugla na obalama Ganghesa s tijelima prekrivenim pepelom. Plutaju?e svije?e i vijenci bacaju se u rijeku koji se okupljaju i odvajaju, tvore?i efemerna sazvijež?a koja plove nizvodno. Tako?er sam želio zahvaliti majci Ganghes na tim trenucima i kupio djevoj?ici svije?u i vijence od cvije?a da ih baci u rijeku. Plamte?e ponude išle su s tokom dok ih nisam izgubio iz vida, nadaju?i se da, vidjevši ih, sjetit ?e me se neki mali hinduisti?ki bog.
Plutaju?e svije?e i vijenci bacaju se u rijeku koji se okupljaju i odvajaju, tvore?i efemerna sazvijež?a koja plove nizvodno
Skoro sam se vra?ao u pansion kad sam slu?ajno prošao pored Gath Dashashwamedh, gdje se svakodnevno slavi, za vrijeme sumraka, la Ganga Aarti. Vidjevši me u publici, odmah mi je prišao brahman da mi razmaže ?elo tilakom (pasta od sandalovine) i tako, prikladno razmazan, Uživao sam u toj fascinantnoj ceremoniji pomiješanoj me?u ljudima i pretvaraju?i se da sam više hinduist, iako je u stvarnosti bila zbunjeni turist koji nije mogao dešifrirati taj ?udni drevni ritual. U ritmu bubnjeva, mantre i zvona, sve?anost se odužila dok je mrak obavijao ovaj grad od žara i nade.
U šest ujutro vratio sam se plove?i rijekom protiv struje. Sunce je probilo crnilo no?i i, polako, osvjetljavao gate intenzivnim zlatnim sjajem poja?anim odrazom vode. U magli zore promet ?amaca koji su prelazili na drugu obalu bio je zamagljen. Teglenice su bile natovarene drvima za ogrjev, papaje i neki uspavani turist. U me?uvremenu, u gatovima gomila je stalno ulazila i izlazila iz vode. Prve zrake jutarnjeg sunca pozvale su tisu?e ljudi na obalu rijeke da nastupe, Kao svaki dan, ritual pro?iš?avanja abdesta. Neki su se kupali, drugi su oprali svoje sarije, bilo je ?ak i onih koji su iskoristili priliku da se umiju pozdravljaju?i zoru uzdignutih ruku u molitvi. Bio je to davni i udaljeni zrak, prožeta duhovnoš?u i obavijena napevima mantri i glazbom sa citra. Ja, u me?uvremenu, Preplavile su me senzacije.
Varanasi je relikt ranih dana ?ovjeka, iako mu trag svetosti blijedi pred dimom sandalovine i skriva se pod slojem prašine i prljavštine
Ubrzo nakon, oko devet ujutro, kad je sunce ve? sjalo, sav taj skup ljudi je nestao. Uskoro, obale Ganghesa vratile su se u uobi?ajeni mir, iako su male ?estice magije još uvijek lebdjele suspendirane u zraku. Tada sam se otkrio sa sretnim osmijehom i uzbu?en što sam sve to proživio.
Varanasi je relikt ranim danima ?ovjeka 3.000 godine poslije tu?e na bezvremenskoj tempom, iako mu trag svetosti blijedi pred dimom sandalovine i skriva se pod slojem prašine i prljavštine, ?ine?i ga nevidljivim za naj skepti?nije. Šok za osjetila bio je golem, toliko da i danas, dugo poslije, Stalno primje?ujem kad se sjetim tog mirisa smrti, do kanalizacije, do sandalovine ... i do života.
