Barem je Sonya tako rekla, vlasnik kampa barra del Chuy kad je te proljetne no?i, na dijelu granice izme?u Urugvaja i Brazila, svirao je urugvajsko-brazilski bossanova bend, a viski i pe?enka tekli su od stola do stola u atmosferi pograni?nih bratstava i uvoznih piva..
“Dobro došli u ritam granice”, rekao je u svom improviziranom govoru, u pauzi koju je bend napravio i koju su prisutni iskoristili da otr?e na roštilj, do kupaonica, do hladnjaka, biti dobro opskrbljen za kad taj glas opet zapjeva.
Bili smo na ve?eri u Rochi, urugvajski departman s beskona?nim plažama oceanskih voda, podrumi crnog vina, ve?eri orkestra, a granice otvorene kao vodene rijeke i divlje kao divljina.
podrumi crnog vina, ve?eri orkestra, a granice otvorene kao vodene rijeke i divlje kao divljina.
Ali, što smo tamo radili? Kako netko završiti s tim ku?ama u negostoljubivim zemljama gdje, usred neizmjerne no?i, izlazi glazba, svjetlo i dim, kao u bajkama ili ?arobnjak Merlin?
Sve je po?elo prije nekoliko dana: Prijatelj novinar predložio mi je da odem na štedljiv izlet u isto?ni Urugvaj za po?etak ljetne sezone.. namjeravali smo se na?i, , rekao je, laguna, neki grad na obali i "El Chuy", ni?ija zemlja upitne atmosfere i o kojoj je ?uo prljave legende, niza?ke pri?e i pri?e o princezama iz predgra?a od kojih sam se naježio.
Za Del Chuya se govorilo da su Brazil i Urugvaj, da je to gradi? sli?an Dalekom zapadu na to?ki na granici dviju zemalja u koji su Urugvajci stizali u tisu?ama i punili svoje automobile šamponima, losioni, viski, više ili manje moderna odje?a, pasta za zube i kapsule za kavu. Porezi na uvoz u Urugvaju su tako visoki, i ?okolada, Porezi na brazilsku kavu i viski tako su niski, da u Chuyu, govorili su, skupilo se mnoštvo ljudskih paradoksa i grani?nih klišeja ?udesnih besmislica.
skupilo se mnoštvo ljudskih paradoksa i grani?nih klišeja ?udesnih besmislica.
Tako smo otišli iz Montevidea u autobusu punom novinara koji su pratili po?etak kolodvora i, nakon slijetanja u lagunu bez horizonata, jesti škampe i rižu s mesom, prestali smo se opirati i shvatili smo da je tajni recept putovanja prepustiti se, bez pitanja, kamo ?e nas plima voditi.
Nakon što smo napustili lagunu i putovali sat vremena autobusom kroz urugvajski páramos, stigli smo u Chuy, smjestili smo se u hotele s brazilskim komarcima i no?nim zra?nim recepcionarima i, gotovo ne znaju?i kako, uronili smo u ogromnu no? s predivnim perifernim orkestrima, ?okoladne torte i mješavine brazilske sambe s orijentalnim pe?enjem…
Plima nas je nastavila voditi kroz podzemne vode i ubrzo je došao sljede?i dan, malo smo spavali, svanulo je jutro i struje su nas odnijele u Chuy. Sve je bilo bolje nego što su izvještavali: supermarketi su izlagali kilometarske redove pasti za zube, ulice Divljeg zapada pomiješale su dekadenciju s trgovinama zvanim "Hollywood" ili "Glamour", a turski veleposjednici na granici bdjeli su nad gr?evitim kupnjama posjetitelja u pratnji šugavih pasa koji su umirali od že?i na južnja?koj vru?ini..
Plima nas je nastavila voditi kroz podzemne vode i ubrzo je došao sljede?i dan
Vjetrovi su nas odnijeli u spokojno stanje radosne kupovine, miris vru?eg restorana i ugodan osje?aj da ste pronašli idealnu ponudu. U sjaju grani?ne pustoši sati su prolazili, a mi smo jedva stigli shvatiti da se moramo vratiti, natovaren plavim torbama, do autobusa koji bi nas vratio na uobi?ajeno.
Nije nam trebalo dugo da napustimo interkostalni magnetizam u kojem smo bili manje od 24 sati i od ?ega danas, nekoliko dana poslije, Jedva zadržavamo povremeni slu?ajni bljesak da dodamo na popis iskusnih: maske za kosu po smiješnim cijenama, izmjenjuju?i u si?ušnom prostoru ?aroliju puta za?ina sa strahom od teretnih luka, nebo puno prašine i drskih oblaka, i eksplozije parfema i rumenila iz duty free prostora.
Još jednom doživljavamo putuju?i intenzitet prožetosti prodornim esencijama i gledanja kako odlaze istom snagom kojom su nas okupirali.. Još jednom, natrag ku?i, opet smo zaboravili da smo bili 24 sati u dalekoj energiji dok se neki snovi nisu zapetljali, koristili smo pastu za zube ili nas je opet uhvatila želja za putovanjem.
