24 sati u "Ritam granice"
Barem je Sonya tako rekla, vlasnik kampa barra del Chuy kad je te proljetne noći, na dijelu granice između Urugvaja i Brazila, svirao je urugvajsko-brazilski bossanova bend, a viski i pečenka tekli su od stola do stola u atmosferi pograničnih bratstava i uvoznih piva..
“Dobro došli u ritam granice”, rekao je u svom improviziranom govoru, u pauzi koju je bend napravio i koju su prisutni iskoristili da otrče na roštilj, do kupaonica, do hladnjaka, biti dobro opskrbljen za kad taj glas opet zapjeva.
Bili smo na večeri u Rochi, urugvajski departman s beskonačnim plažama oceanskih voda, podrumi crnog vina, večeri orkestra, a granice otvorene kao vodene rijeke i divlje kao divljina.
podrumi crnog vina, večeri orkestra, a granice otvorene kao vodene rijeke i divlje kao divljina.
Ali, što smo tamo radili? Kako netko završiti s tim kućama u negostoljubivim zemljama gdje, usred neizmjerne noći, izlazi glazba, svjetlo i dim, kao u bajkama ili čarobnjak Merlin?
Sve je počelo prije nekoliko dana: Prijatelj novinar predložio mi je da odem na štedljiv izlet u istočni Urugvaj za početak ljetne sezone.. namjeravali smo se naći, , rekao je, laguna, neki grad na obali i "El Chuy", ničija zemlja upitne atmosfere i o kojoj je čuo prljave legende, nizačke priče i priče o princezama iz predgrađa od kojih sam se naježio.
Za Del Chuya se govorilo da su Brazil i Urugvaj, da je to gradić sličan Dalekom zapadu na točki na granici dviju zemalja u koji su Urugvajci stizali u tisućama i punili svoje automobile šamponima, losioni, viski, više ili manje moderna odjeća, pasta za zube i kapsule za kavu. Porezi na uvoz u Urugvaju su tako visoki, i Čokolada, Porezi na brazilsku kavu i viski tako su niski, da u Chuyu, govorili su, skupilo se mnoštvo ljudskih paradoksa i graničnih klišeja čudesnih besmislica.
skupilo se mnoštvo ljudskih paradoksa i graničnih klišeja čudesnih besmislica.
Tako smo otišli iz Montevidea u autobusu punom novinara koji su pratili početak kolodvora i, nakon slijetanja u lagunu bez horizonata, jesti škampe i rižu s mesom, prestali smo se opirati i shvatili smo da je tajni recept putovanja prepustiti se, bez pitanja, kamo će nas plima voditi.
Nakon što smo napustili lagunu i putovali sat vremena autobusom kroz urugvajski páramos, stigli smo u Chuy, smjestili smo se u hotele s brazilskim komarcima i noćnim zračnim recepcionarima i, gotovo ne znajući kako, uronili smo u ogromnu noć s predivnim perifernim orkestrima, čokoladne torte i mješavine brazilske sambe s orijentalnim pečenjem…
Plima nas je nastavila voditi kroz podzemne vode i ubrzo je došao sljedeći dan, malo smo spavali, svanulo je jutro i struje su nas odnijele u Chuy. Sve je bilo bolje nego što su izvještavali: supermarketi su izlagali kilometarske redove pasti za zube, ulice Divljeg zapada pomiješale su dekadenciju s trgovinama zvanim "Hollywood" ili "Glamour", a turski veleposjednici na granici bdjeli su nad grčevitim kupnjama posjetitelja u pratnji šugavih pasa koji su umirali od žeđi na južnjačkoj vrućini..
Plima nas je nastavila voditi kroz podzemne vode i ubrzo je došao sljedeći dan
Vjetrovi su nas odnijeli u spokojno stanje radosne kupovine, miris vrućeg restorana i ugodan osjećaj da ste pronašli idealnu ponudu. U sjaju granične pustoši sati su prolazili, a mi smo jedva stigli shvatiti da se moramo vratiti, natovaren plavim torbama, do autobusa koji bi nas vratio na uobičajeno.
Nije nam trebalo dugo da napustimo interkostalni magnetizam u kojem smo bili manje od 24 sati i od čega danas, nekoliko dana poslije, Jedva zadržavamo povremeni slučajni bljesak da dodamo na popis iskusnih: maske za kosu po smiješnim cijenama, izmjenjujući u sićušnom prostoru čaroliju puta začina sa strahom od teretnih luka, nebo puno prašine i drskih oblaka, i eksplozije parfema i rumenila iz duty free prostora.
Još jednom doživljavamo putujući intenzitet prožetosti prodornim esencijama i gledanja kako odlaze istom snagom kojom su nas okupirali.. Još jednom, natrag kući, opet smo zaboravili da smo bili 24 sati u dalekoj energiji dok se neki snovi nisu zapetljali, koristili smo pastu za zube ili nas je opet uhvatila želja za putovanjem.
