Izlazimo iz aviona. nova kuća. Vruće je i prijeti kiša.. Monsun je oštar i stavlja cigle u oblake u ovo doba godine.. Na aerodromu uzimamo taksi i vraćamo se na Langsuan Road gdje su živjele naše prijateljice Araya i Andrea. Ta je ulica bila naš dom tijekom nekoliko dana koje smo proveli ovdje 2014. Uvijek ostajemo ovdje s njima, osim nekoliko noći između u turističkom žarištu oko Khaosan Roada, shvaćajući da nam pokazuju grad zanimljiviji od onog s japankama, iPadi, prostitutke i škorpioni. On je bio u Bangkoku četiri godine, a ona je Tajlanđanka i to je otvorilo vrata nekim razgovorima i rutinama koje su nama bile neshvatljive.. Sada se vraćamo da provjerimo može li taj grad putovanja biti grad stanovnika. Može?
Odlučili smo ostati, dok ne nađeš stan, u Cape Houseu, nevjerojatan hotel po kvaliteti i cijeni. Ostavljamo torbe, tuširamo se, i izađemo na ulicu. Otkrili smo da je Bangkok nešto drugačije. Jedva da se nešto oko njega promijenilo osim novog područja barova i restorana koje su izgradili na kraju ulice.. Sve prepoznatljivo, gotovo isto, a ipak se nešto čini drukčijim.
Snažno miriše kao i uvijek. na cijevi, dim i ulje. Isti štandovi s uličnom hranom i isti centri za masažu s neodlučnim završetkom. visoke kule, uske uličice. Sve živopisno, brzo, živjeti. Europa nema tu energiju. ima druge stvari, dobro i loše, ali u Europi se ne osjeća onaj osjećaj da je sve što nije novo staro. “Ova kuća koju ćemo sada vidjeti je stara”, rekao nam je agent za nekretnine danima kasnije. koliko imaš godina?, pitao. “Više od 20”, pravdao se. I smijemo se prisjećajući se skoro naše kuće 100 godina Rima i njegovo minimalno dizalo s kliznim vratima s rešetkama kojem je zauvijek trebalo da se popne na četiri kata.
Lumphini Park je još uvijek tamo, lijep, tropski, sa svojim tamarindama u apneji
Lumphini Park je još uvijek tamo, lijep, tropski, sa svojim tamarindama u apneji. A precizni Sky Train leti iznad grada. A veliki trgovački centri puni su tinejdžera koji slušaju glazbene grupe sa šiškama i onda, euforičan, trpaju se japanskim pecivima. Prošli smo pored hinduističkog hrama Erawan s njegovim plesačima koji plešu ravnotežno poput lutaka dok blagoslivljaju parove. Postoji, u 2015, bomba ubijena 20 ljudi i ozlijeđeno više od stotinu. Ali ne postoji ništa što nas podsjeća na takav užas jer, sumnjati, Tajland liječi svoje ožiljke primjenom amnezije.
Grad nastavlja rasti, kao prije osam godina, gore. Posvuda su građene velike nebodere. Bangkok je jedan od onih gradova na planeti koji ne traže iskupljenje. Bangkok radi, patiš, a onda uživaš. Ništa nije lako ali sve je moguće. Bangkok zahtijeva proturječnost cijelo vrijeme.
Više volimo supermarkete i antikvarijate nego tržnice narukvica i tetovaža.. Sviđa nam se hedonistička točka njihovih tradicionalnih masaža, dolazak i odlazak brodova u gustim vodama rijeke Chao Phraya, njihove stare drvene kuće, svoju ukusnu i pomalo začinjenu hranu, kineski namještaj, kako je jeftino zabaviti se, njegovu vrhunsku tehnologiju, da piletina u Polo Fried Chicken ima isti okus, njihove tradicije bez nametanja, vaša stalna dobrodošlica, osjećaj slobode, senzualnost, poštovanje, svoje mirne ljude, toplo, rijetki u njihovom ukusu, odjevni predmeti… rijetka za nas, za našu želju da osjetimo zbunjenost u očima.
Nema imena, nema pitanja. Malo je smijeha u ovom dijelu svijeta
A manje volimo određenu ljudsku distancu, Uvijek sam to osjećao u jugoistočnoj Aziji, u kojoj srdačnost i sramežljivost graniče s apatijom. Nema imena, nema pitanja. Malo je smijeha u ovom dijelu svijeta. Ili ih je barem manje nego u drugim dijelovima gdje sam živio, poput južne Afrike ili Meksika.. A širokih pločnika je malo, a na onima koji postoje hodate pored tisuća vozila. Ponekad, čak, hodaš cestom jer nema mjesta za pješake. “Nemojte ići biciklom. Mislit će da ste siromašni i da vas automobili neće poštovati. Povrh toga imaš crnu kosu i mislit će da si odavde i manje će te poštovati.”, rekao nam je Khun., Tajlanđanin, Kad su tek stigli, Francesca mu je rekla da razmišlja o tome da možda kupi električni bicikl za odlazak na posao.. i sve to, o nehodanju i nepedaliranju, stavljamo u debitni dio. A ništa od toga nismo pitali prije osam godina jer nas prije osam godina nije bilo briga za pitanje kako po tolikoj vrućini i u autu doći na posao..
A ima i grubog seksa, mala erotika, za prodaju u rinfuzi, što je bilo simbolizirano u onih uličnih prodavača koji prodaju dilde zajedno s žele grahom.. Bangkok ponekad prelazi granicu pretjeranog i pretvara tapa u hamburger. Tabu je manje tabu u izlogu.
Ima grubog seksa, mala erotika, za prodaju u rinfuzi, što je bilo simbolizirano u onih uličnih prodavača koji prodaju dilde zajedno s žele grahom.
A tu je i višegodišnji prometni zastoj. i ljudi. Mnogi. Mislio sam da ne volim velike gradove, Sanjao sam da budem jedan od onih tipova koji odluče živjeti u izgubljenim selima i pustim otocima. Ti tipovi su zanimljiviji, ali to nisam ja. barem danas, Možda sutra mogu biti poput mnogih stvari koje jesam sada i nikad nisam mogao zamisliti.. Volio sam živjeti šest mjeseci u Vilankulosu, izgubljeno selo u Mozambiku, ali pokazalo se da sam bio strastven zbog četiri godine u Mexico Cityju, i mislim da ću voljeti Bangkok, kako sam bila uzbuđena što sam se izgubila u Tokiju, New Delhi, Istanbul pa čak i Los Angeles. U Bangkoku postoje 10,8 milijuna stanovnika s kojima dijeliti nepločnike. Ali to je čudno jer se gotovo uvijek osjećate ugodno sami dok vas ljudi posvuda okružuju.. tako da, Kao i toliko stvari, čini se dobrim i lošim u isto vrijeme.
I to smo već skoro sve znali.. Jer mi to već osjećamo ili su nam rekli 2014. Vidjeli smo sve njegove vrline i mane, vrlo očito, i mi smo zbrajali i oduzimali. Tada smo shvatili da je ovo možda dobro mjesto za život u budućnosti i evo nas u sadašnjosti. Ova Azija, Intuitiram bez sigurnosti i sa željom da pogriješim, To nije moje mjesto na svijetu, ime ovog bloga i natpis na mom vjenčanom prstenu, Ali sviđa mi se ideja da to mogu provjeriti.. Ne tražim savršeno ili smireno, Tražim raznoliko. Ovdje sada živimo, strastven prema izazovu, želeći ga stisnuti, sretni stanovnici među tolikim nedoumicama koje treba riješiti. Je li se promijenio grad ili smo se mi promijenili?? Možda se nitko nije promijenio. možda smo se samo preselili, grad i mi, i brkamo biti na drugom mjestu s biti na istom mjestu biti drugim. Taj Bangkok više ne postoji, a ni taj Javier. Ima ovih, one sadašnje, jer sve što nije prisutno nije.
31 Kolovoza 2022. Živim u Bangkoku skoro mjesec dana..
