Izlazimo iz aviona. nova ku?a. Vru?e je i prijeti kiša.. Monsun je oštar i stavlja cigle u oblake u ovo doba godine.. Na aerodromu uzimamo taksi i vra?amo se na Langsuan Road gdje su živjele naše prijateljice Araya i Andrea. Ta je ulica bila naš dom tijekom nekoliko dana koje smo proveli ovdje 2014. Uvijek ostajemo ovdje s njima, osim nekoliko no?i izme?u u turisti?kom žarištu oko Khaosan Roada, shva?aju?i da nam pokazuju grad zanimljiviji od onog s japankama, iPadi, prostitutke i škorpioni. On je bio u Bangkoku ?etiri godine, a ona je Tajlan?anka i to je otvorilo vrata nekim razgovorima i rutinama koje su nama bile neshvatljive.. Sada se vra?amo da provjerimo može li taj grad putovanja biti grad stanovnika. Može?
Odlu?ili smo ostati, dok ne na?eš stan, u Cape Houseu, nevjerojatan hotel po kvaliteti i cijeni. Ostavljamo torbe, tuširamo se, i iza?emo na ulicu. Otkrili smo da je Bangkok nešto druga?ije. Jedva da se nešto oko njega promijenilo osim novog podru?ja barova i restorana koje su izgradili na kraju ulice.. Sve prepoznatljivo, gotovo isto, a ipak se nešto ?ini druk?ijim.
Snažno miriše kao i uvijek. na cijevi, dim i ulje. Isti štandovi s uli?nom hranom i isti centri za masažu s neodlu?nim završetkom. visoke kule, uske uli?ice. Sve živopisno, brzo, živjeti. Europa nema tu energiju. ima druge stvari, dobro i loše, ali u Europi se ne osje?a onaj osje?aj da je sve što nije novo staro. “Ova ku?a koju ?emo sada vidjeti je stara”, rekao nam je agent za nekretnine danima kasnije. koliko imaš godina?, pitao. “Više od 20”, pravdao se. I smijemo se prisje?aju?i se skoro naše ku?e 100 godina Rima i njegovo minimalno dizalo s kliznim vratima s rešetkama kojem je zauvijek trebalo da se popne na ?etiri kata.
Lumphini Park je još uvijek tamo, lijep, tropski, sa svojim tamarindama u apneji
Lumphini Park je još uvijek tamo, lijep, tropski, sa svojim tamarindama u apneji. A precizni Sky Train leti iznad grada. A veliki trgova?ki centri puni su tinejdžera koji slušaju glazbene grupe sa šiškama i onda, eufori?an, trpaju se japanskim pecivima. Prošli smo pored hinduisti?kog hrama Erawan s njegovim plesa?ima koji plešu ravnotežno poput lutaka dok blagoslivljaju parove. Postoji, u 2015, bomba ubijena 20 ljudi i ozlije?eno više od stotinu. Ali ne postoji ništa što nas podsje?a na takav užas jer, sumnjati, Tajland lije?i svoje ožiljke primjenom amnezije.
Grad nastavlja rasti, kao prije osam godina, gore. Posvuda su gra?ene velike nebodere. Bangkok je jedan od onih gradova na planeti koji ne traže iskupljenje. Bangkok radi, patiš, a onda uživaš. Ništa nije lako ali sve je mogu?e. Bangkok zahtijeva proturje?nost cijelo vrijeme.
Više volimo supermarkete i antikvarijate nego tržnice narukvica i tetovaža.. Svi?a nam se hedonisti?ka to?ka njihovih tradicionalnih masaža, dolazak i odlazak brodova u gustim vodama rijeke Chao Phraya, njihove stare drvene ku?e, svoju ukusnu i pomalo za?injenu hranu, kineski namještaj, kako je jeftino zabaviti se, njegovu vrhunsku tehnologiju, da piletina u Polo Fried Chicken ima isti okus, njihove tradicije bez nametanja, vaša stalna dobrodošlica, osje?aj slobode, senzualnost, poštovanje, svoje mirne ljude, toplo, rijetki u njihovom ukusu, odjevni predmeti… rijetka za nas, za našu želju da osjetimo zbunjenost u o?ima.
Nema imena, nema pitanja. Malo je smijeha u ovom dijelu svijeta
A manje volimo odre?enu ljudsku distancu, Uvijek sam to osje?ao u jugoisto?noj Aziji, u kojoj srda?nost i sramežljivost grani?e s apatijom. Nema imena, nema pitanja. Malo je smijeha u ovom dijelu svijeta. Ili ih je barem manje nego u drugim dijelovima gdje sam živio, poput južne Afrike ili Meksika.. A širokih plo?nika je malo, a na onima koji postoje hodate pored tisu?a vozila. Ponekad, ?ak, hodaš cestom jer nema mjesta za pješake. “Nemojte i?i biciklom. Mislit ?e da ste siromašni i da vas automobili ne?e poštovati. Povrh toga imaš crnu kosu i mislit ?e da si odavde i manje ?e te poštovati.”, rekao nam je Khun., Tajlan?anin, Kad su tek stigli, Francesca mu je rekla da razmišlja o tome da možda kupi elektri?ni bicikl za odlazak na posao.. i sve to, o nehodanju i nepedaliranju, stavljamo u debitni dio. A ništa od toga nismo pitali prije osam godina jer nas prije osam godina nije bilo briga za pitanje kako po tolikoj vru?ini i u autu do?i na posao..
A ima i grubog seksa, mala erotika, za prodaju u rinfuzi, što je bilo simbolizirano u onih uli?nih prodava?a koji prodaju dilde zajedno s žele grahom.. Bangkok ponekad prelazi granicu pretjeranog i pretvara tapa u hamburger. Tabu je manje tabu u izlogu.
Ima grubog seksa, mala erotika, za prodaju u rinfuzi, što je bilo simbolizirano u onih uli?nih prodava?a koji prodaju dilde zajedno s žele grahom.
A tu je i višegodišnji prometni zastoj. i ljudi. Mnogi. Mislio sam da ne volim velike gradove, Sanjao sam da budem jedan od onih tipova koji odlu?e živjeti u izgubljenim selima i pustim otocima. Ti tipovi su zanimljiviji, ali to nisam ja. barem danas, Možda sutra mogu biti poput mnogih stvari koje jesam sada i nikad nisam mogao zamisliti.. Volio sam živjeti šest mjeseci u Vilankulosu, izgubljeno selo u Mozambiku, ali pokazalo se da sam bio strastven zbog ?etiri godine u Mexico Cityju, i mislim da ?u voljeti Bangkok, kako sam bila uzbu?ena što sam se izgubila u Tokiju, New Delhi, Istanbul pa ?ak i Los Angeles. U Bangkoku postoje 10,8 milijuna stanovnika s kojima dijeliti neplo?nike. Ali to je ?udno jer se gotovo uvijek osje?ate ugodno sami dok vas ljudi posvuda okružuju.. tako da, Kao i toliko stvari, ?ini se dobrim i lošim u isto vrijeme.
I to smo ve? skoro sve znali.. Jer mi to ve? osje?amo ili su nam rekli 2014. Vidjeli smo sve njegove vrline i mane, vrlo o?ito, i mi smo zbrajali i oduzimali. Tada smo shvatili da je ovo možda dobro mjesto za život u budu?nosti i evo nas u sadašnjosti. Ova Azija, Intuitiram bez sigurnosti i sa željom da pogriješim, To nije moje mjesto na svijetu, ime ovog bloga i natpis na mom vjen?anom prstenu, Ali svi?a mi se ideja da to mogu provjeriti.. Ne tražim savršeno ili smireno, Tražim raznoliko. Ovdje sada živimo, strastven prema izazovu, žele?i ga stisnuti, sretni stanovnici me?u tolikim nedoumicama koje treba riješiti. Je li se promijenio grad ili smo se mi promijenili?? Možda se nitko nije promijenio. možda smo se samo preselili, grad i mi, i brkamo biti na drugom mjestu s biti na istom mjestu biti drugim. Taj Bangkok više ne postoji, a ni taj Javier. Ima ovih, one sadašnje, jer sve što nije prisutno nije.
31 Kolovoza 2022. Živim u Bangkoku skoro mjesec dana..
