Morate slušati više nego ikad. Morate obratiti više pažnje. Rije?i su trag. Pri?e su zemlja kada je život obustavljen.
I u tom preživljavanju putujemo kroz rije?i. Zato i pišemo. Zato ?itamo. Pokušati sublimirati sve ovo što nam se doga?a, koje ponekad nismo u stanju ni imenovati.
Mi
Mir. Svijet. ruski
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Srce mlade žene ubrzava u svemiru.
Netko kaže:: "Zaboravit ?e na nas."
Netko kaže:: "A ako pandemija okon?a život na zemlji ..."
Netko kaže:: "I,ima,ima, bit ?emo prvi ljudožderi Me?unarodne svemirske stanice ".
Katia zna glumiti smirenost, poput dobrog kozmonauta, ali odjednom zamišlja kujicu Laiku, odjednom osjetiš neku vrstu ... Kažu da nema osje?aja koji ruski jezik ne može izraziti, ali kako imenovati ovaj kraj svijeta, ta nemo? da ne možemo ništa u?initi dok je ?ovje?anstvo dolje u kolapsu. Tamo dolje život u zakopanim relikvijarima: ta zubobolja. Mrlja u sudoperu. Tko stigne oprati su?e. Prvo opijanje. Želim razvod. Ne. zauvijek ?u te voljeti. Ne. Prdnuti. ?isto?a kraja.
Kažu da nema osje?aja koji ruski jezik ne može izraziti, ali kako imenovati ovaj kraj svijeta
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Odozgo ne možete vidjeti smrt. Samo globus.
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Ako mama i tata umru, njihovo odsustvo ne?e promijeniti brzinu ove orbite. Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Naše su o?i oblikovane poput crnih rupa.
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Takav je i Bog; odsutan i teoretski. U visinama gleda i nije u stanju utjecati. Ruke mu ne sežu. Naše ruke ne dosežu. Ovdje je sve lijepo jer ništa ne razumijemo. Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Sada više ne gledaju u nebo, presjekli su nam pupkovinu.
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Svemir je neograni?en, zemlja tako?er, tako?er organizmi, svaka ?ežnja, svi prolazni.
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Sve više plava zemlja. Sve prazniji. Odjednom nema krika. I gore, zaboravljen, stražari smrti, ponestalo glasa na radiju.
Ali svijet više ne sluša, priroda zauzima svoj prostor.
Tumaralo. Tumaralo. Tumaralo. Apsolutni mir zaglušuje.
Basant ????
Prolje?e (Hindski)
Don Andrés kaže da se u životu moraš dobro zaljubiti. Ostalo se može u?initi redovitim, ?ak i loše. Ali ljubav se voli sa željom i hrabroš?u, ili bolje da to uop?e ne radite. Don Andrés je život proveo na otvorenom moru; kapetan, nomadski, galeb ili oblak.
Kad je brod pristao u luci, posada pijanaca i pijanaca fušala se sa rešetkama i tijelima, zakleli su se na vje?nu ljubav tijelu i suhoj zemlji, ali uvijek su opet išli na more. Me?utim, Don Andrés, Tražio je najbrži na?in da svojoj supruzi pošalje telegram ili pismo, na ljubav svog života.
Tada bi se brzo vratio u svoju kabinu, osje?ao se ugodno u malim prostorima, samo je njegovim o?ima trebala neizmjernost.
Pisao je pisma brinu?i se o svom pismu: u daljini se ljubav tvori tintom. Izbjegavao sam pozive; od smetnji mu se zavrtjelo u glavi.
Suprugu je upoznao u indijskoj luci. Ona je bila medicinska sestra koja mu je olakšala probavne smetnje, i iznenadio se pro?itavši njegovo prezime. Objasnio je da "Basanta" na hindskom zna?i "prolje?e".. Šalio se da je to znak da je kapetan nešto propustio u tim zemljama..
Prije nego što napustite, žena se zaustavila da miluje le?a kuji posade. Rekao je da poslušni pas ima dušu koja teži spasiti se. Stoga je životinji poželio uspješnu reinkarnaciju. Vjen?ali su se tjedan dana.
Udovac, na kopnu i izolirani u punom stanju uzbune, Provela sam sate gledaju?i kroz prozor
Njegova je supruga bila svojevrsni po?etak i kraj u jednom tijelu. Sve je imalo smisla kad sam je pogledao. I svoje je putovanje shvatila kao sre?u; Radovala sam se što ?u ga ponovno vidjeti kako bih ?ula opise ljudi, pri?ama i mirisima drugih dijelova svijeta. Don Andrés, Jedva sam zakora?io s palube broda, za nju su izmišljeni divni doga?aji, pun svjetla i misterija.
Desetlje?ima kasnije, udovac, na kopnu i izolirani u punom stanju uzbune, Provela sam sate gledaju?i kroz prozor. Ulicama su šetali samo psi s melankoli?nim vlasnicima koji su gledali u sunce i udahnuli kao da su zaboravili disati. Don Andrés je mentalno odvojio poslušne pse od onih nestašnijih, i zamišljali njihove mogu?e reinkarnacije. Gledao sam i prolje?e. Basant. Indija. Dodati.
Prolje?e. Indija. Ocean. Žena njegovog života. Sva se sje?anja pomiješala u tijelu pogo?enom plimom i osekom. Nisam više puštao televiziju; bila je puna glasova koji nisu znali govoriti o samo?i bez varalica, i od stvarnosti stvorili groteskni i zaglušuju?i spektakl.
Tako?er nije volio ležati; s kreveta sam mogao vidjeti samo no?ni ormari?, s ?ašom vode, maramicu i tablete poput zvijezda. Nisam želio umrijeti leže?i tamo. Nisam želio da to bude posljednji krajolik putnika.
Radije je živio na svom brodu duhova. Radije je živio u svom hodo?asni?kom umu, puna soli. Više sam volio iznena?enje brodoloma. Nije ga bilo briga kada. Ljubav njegovog života, Prije smrti, rekao da ?e se reinkarnirati u moru, da vas prate. Karantena je zarobila Don Andrésa u gradu u unutrašnjosti, Pa bih uklju?io slavinu u kuhinji i poljubio vodu, znaju?i da ?e do?i do oceana, to bi došlo do nje.
Kapetan umire sam, na kopnu. Kapetan umire sam i dobro voli.
Wah
I?i (Nootka, autohtoni jezik Kanade)
David je bio najmla?i iz velike obitelji. Ro?en je u frankisti?koj Španjolskoj, isklesanoj po slici i prilici razjarenog Boga. "Mala je za
Crkva", ponovila je njegova majka. U dvanaest su ga odveli, s džemperom s v-izrezom i novim kov?egom, u sjemenište u Vigu. Majka se prekrižila i promrmljala ne znam što je s Kristom i maj?inom žrtvom dok mu je okrenula le?a i otišla.
Na 14, David, zaklju?io da ne može izgubiti život pokušavaju?i razumjeti posve?enje kruha. David je htio pojesti kruh. Htio sam napraviti kruh. Pobjegao je iz sjemeništa i teretnim brodom krenuo prema Americi.
U Americi, nau?io najvažnije u životu: kako o?istiti, kako popraviti i kako voljeti. Na 18 upoznao annu, Židovski i slobodni. Djevoj?ica je plakala u pizzeriji jer joj je neko kopile prignje?ilo srce. David se zakleo da mu se ne?e ništa zakleti. I tako je zapo?elo zajedni?ko putovanje; bez straha od gubitka ili gubitka.
U Americi, nau?io najvažnije u životu: kako o?istiti, kako popraviti i kako voljeti
U Izraelu su imali djecu. I umjetnost je došla. Ana ,izra?ivao nakit. David, urezan. Živjeli su s djecom u velikom skladištu u kojem je bilo materijala, svjetlo, zrak i prijatelji. Kad su nasilje i strah zatvorili vrata i prozore, zaklju?ili su da je vrijeme za polazak.
"Evo, ljepota života je ova ljulja?ka ", David je objasnio svojoj djeci. "Svijet je ogroman i uvijek ima mjesta za prostor koji tijelo zauzima".
Došli su u Kanadu, s valjkastim hla?ama, zbog hladno?e. Ali taj ledeni vjetar nije bio poznat.
-"Da vidimo koliko nam godina treba da nam drhtavica postane navika"- David je zaprosio.
Prolazila su desetlje?a. Uspjeh su pronašli u svojoj karijeri. David se okrenuo autohtonoj povijesti kako bi fermentirao svoje ideje. Anna je minerale tretirala kao ?uvare sve mudrosti na svijetu. Djeca su odrasla i otišla. Vetrovite hla?e i dalje su bile netaknute. Ljubav zagla?ene zime i uskla?ena ljeta.
Smrt je bila najradikalniji na?in odlaska. Odjednom je bolest dala nova zna?enja cijelom životu
Odjednom je cijeli svijet po?eo oboljeti. Nakon smrti. Anna se razboljela od raka usred pandemije. Prvi put nisu mogli oti?i; igra se vje?nost dok tijelo ne pukne. Rak, virus; dva izvanredna preklapaju?a i lucidna doga?aja, ubrzavaju?i kraj.
Neki su autohtoni mitovi zamišljali svoje bogove pod morem, ne na nebu. Narod Skaay tvrdio je da bogovi ljude nazivaju "xhaaydla xhitiit", beskorisne površinske ptice. "Mi smo beskorisne površinske ptice koje posve?uju cijeli svoj život od po?etka", Rekao je David.
Smrt je bila najradikalniji na?in odlaska. Odjednom je bolest dala nova zna?enja cijelom životu.
Izolacija i oni se vole; višegodišnja tijela koja odlaze. Uvenula tijela okružena dragim kamenjem, nedovršene skulpture, i one kordaste hla?e presavijene na komodi.
On
Finska zamjenica za jednakost.
Trideset godina sam u zatvoru i izvan njega. Mislim da se ?ovjek lakše navikne na ograni?enja nego na slobodu. Sloboda me užasava. Vjerujem da je ?ovjek izmislio Boga kako se ne bi morao nositi s odgovornoš?u postojanja i ve?. Ja nemam boga, ali imam mogu?nost povratka u zatvor kad više ne znam kojim putem krenuti. Debeli nered i opet me zaklju?aju. I tako, ograni?en, poput miša u kavezu, Spavam sjajno.
Postajete ovisni o karanteni, oko. Ne mogavši ???itav dan tr?ati uokolo, nemogu?nost bijega, zaka?i. Odjednom imate vremena za razmišljanje i, kvragu, misliš. A onda se sve po?inje obnavljati iznutra. Vedro, da te ovdje u zatvoru hrane, vani su ljudi koji sve gube, a natašte nema introspekcije koja se isplati.
Odjednom imate vremena za razmišljanje i, kvragu, misliš. A onda se sve po?inje obnavljati iznutra
Prvi put kad sam zakora?io u ovu rupu bio sam najma?oniji od svih. Ali bio sam izlije?en. Izlije?io sam se zahvaljuju?i filozofiji, mesu i ljubavi. A to je da sam s Fincem proveo godine kao stanar u ?eliji; dje?ak koji je uništio svoj život budali, dijete s izgledom ponija i drhtavih miši?a.
Jedne no?i, gledanje filma u sobi za prikazivanje, izašla je slika dvojice momaka koji se ljube. Ljubljenje br, jedu?i njuškice poput nekoga tko jede mango bez noža. Ustao sam i otišao. Bila sam tako gruba.
Te no?i, Finac je komentirao da je smiješno kako krupni muškarci mogu rukovati slikama naslaganih leševa, tijela koja ska?u kroz zrak, utroba, izmet i smrt, ali unato? tome poljubac izme?u dvojice muškaraca razoružao je najviše ma?o muškarca. Rekao sam mu da šuti, ali inzistirao je da sve to ima veze s prijetnjom identiteta, te da možda ljudsko bi?e nije zaslužilo ograni?iti se na spolne kategorije. Htjela sam ga istovremeno zadaviti i voditi ljubav.
Filozofiju sam po?eo studirati na daljinu, jer s vremenom morate u?initi više od rezanja raj?ice i ?iš?enja zahoda, to je rekao terapeut centra. Što sam više u?io, manje sam znao tko sam. Odjednom me nedostatak slobode tako?er oslobodio potrebe da se definiram. Shvatio sam da jedini element zbog kojeg sam se zaista prepoznao kao muškarac nije moja muška anatomija, ali privilegija. Oduševljenje tijelom moglo bi biti jednako kod muškarca kao i kod žene, ali unato? tome što sam bio ?ovjek suo?io sam se s manje opasnosti, manje diskriminacije od žena.
Finac mi je rekao da na njihovom jeziku imaju zamjenicu koja se odnosila na jednakost: On. Zvu?ao mi je tako lijepo da sam se seksala s njim i tada sam se zaljubila i tada sam zaboravila da smo oboje muškarci. Pustio sam samonametnutu obvezu naru?ivanja i kategoriziranja prirodnog. Ljubav i seks postali su skliski koncepti koji su bježali od bilo kakvog pokušaja teritorijalnosti.
U zatvoru sam samo neutralna zamjenica koja to poništava i poništava, koji zauzima prostor, ali ne sudi
U zatvoru, u zato?eništvu, premium što pruža zadovoljstvo. U zatvoru sam samo neutralna zamjenica koja to poništava i poništava, koji zauzima prostor, ali ne sudi, to dopušta prirodi.
Na slobodi, Držim dok netko ne vrisne: "Pederu, da si peder!Tada znam da ne pripadam otvorenom svijetu. Jer toliko je slobode da su svi napola ludi, misle?i da su mali bogovi. Neizmjernost koja živi vjeruju?i da je svijet ono što se putuje toliko je zastrašuju?a, kad je u stvarnosti svijet tek ono malo prostora što ga zauzimamo. I ništa više.
Kava
Pauza za kavu. (S ljudima koje volite.) švedski.
-"I?i, što je poput me?uobroka, ali na švedskom "- nasmijala se Pili.
-"Ne, Ne"- Wilma je prosvjedovala izme?u smijeha.
-"Vidjet ?emo, kava i društvo. Božji doživotni zalogaj, Wilma, ona je. "
Buka žlice. Smijeh. Para od kave koja zamagljuje ?aše.
-"Ne, u; to je pauza da podijelite kavu sa svojim najmilijima. "
-"A ti me mrziš ili što ve?. Presveti bože, kakva manija s razlikama " – protesta Pili.
-"Da na kraju to u?ini i svaki sin susjeda; malo sira ovdje, kola?i? tamo, kava i kola?i i svi se okupljaju ?ine?i nas jako debelima. "
-"Dolina, voucher, Drugi, me?uobrok, kava, kakva je razlika. Dodaj mi malo kremšnite. "
Kašalj.
Tri tjedna kasnije, atmosfera u Stara?kom domu u kojem su živjeli Pili i Wilma radikalno se promijenila.. Nije bilo grickalica. Nema kava. Bez smijeha.
Medicinska sestra zašti?ena rukavicama i maskom ulazi u Piliinu sobu kako bi joj ostavila neke lijekove.
-"Kako je Wilma?Pitala je Pili.
-"Ne dobro"- odgovara sestra.
-"Reci mu da mi nedostaju naše fike" - pita Pili, ispisuju?i pojam na salvetu.
-I to uvijek, uvijek, važna stvar bila je tvrtka ".
-"Mislim da to ne ?ujem."
-"Molim, reci mu. Neka fika sluša, neka vam ta rije? ostane u mislima. "
Zatim tišina. Samo žli?ica miješaju?i kavu.
Uvijek je bio važan sastanak. Na svim jezicima svijeta.
