U sjevernoj Švedskoj, U granicama okruga Stockholm, ELEMO NORESTE DE LA PUCILSILALIDAD DE NORRTLE (izgovara "Nortalia") Postoji grad s 422 Registrirani stanovnici zvani Herräng. Herräng ima luku, Plaža, Ku?e s cvije?em, Škola, plavokosa djeca, ljulja?ke i miris torte od cimeta. Herräng je zimi izuzetno hladan, Nordijska vru?ina ljeti, Dani koji traju 16 sati u srpnju i danima koji su zadnjih ?etiri sata na Boži?. Do sada je to ništa drugo do švedski standardni grad sjevera sa svojim livadama, njegove masne ptice i njihovo grijanje. Me?utim, ovo je udaljeno mjesto nešto više. Tri desetlje?a, Pet tjedana godišnje postaje plesni kamp Herräng (HDC), Najvažniji plesni festival Lindy Hop na svijetu.
Plesa?i iz cijele planete na ovom skrivenom mjestu
Plesa?i iz cijele planete zemlje na ovom skrivenom mjestu ?ija atmosfera, Distribucija prostora i energija mutiraju do rekreacije nestvarnog mjehuri?a (Stvaran?) od glazbe, ples, umor, Brownies i emocije odvedene do kraja. Carstvo senzacija po?inje procuriti kroz narodne inse i tjedan dana prije nego što po?ne festival, Krajem lipnja, Kad prvi radnici do?u "pripremiti kamp", I nastavite plutati do tjedan dana kasnije, Ve? ušao u kolovoz, Kad plesa?i odlaze i sve ostaje za prikupljanje.
"Pripremi kamp" sastoji se u osnovi u pražnjenju škole, Knjižnica, Restoran, Dje?ji i kulturni centar Herräng, i pretvoriti ih u plesne tragove, Sobe za sastanke, a tko, Trgovina sladoledom, hostela, Kuhinja i dvije kafi?e. Pored toga, postavljena je šator i vojska korote koji su te?ajevi ku?a, uredi, Meksi?ka kantina, Vintage trgovina, Radionica i posao iznajmljivanja bicikala. S novom stalnom strukturom, Pun boja i tekstura sretnih dvadesetih, Trideset -nastav, Prvi tjedan srpnja otvara vrata u drugoj dimenziji i festival zapo?inje.
S druge strane zelenih vrata
U dimenziji HDC -a nalaze se plesne te?ajeve, glazbenika bendova, nao?ale, Lindy prvenstvo, de boogie woogie, zalu?en, sladoledi, Ratovi s vodenim pištoljem, Bicikli s kojima ?e oti?i u mornaricu vidjeti rock brodove i klavir koji netko svira kad zore u tri u baru u baru. U Herräng tamo, Dati primjer, igra?ke, bezbrižna energija, "Tvornica snova" i jedna od najboljih kava u Švedskoj (100% Arabica gurmanska kava).
Klavir koji netko svira kad se zore u tri u baru u baru
Došao sam na ovaj festival ?etiri godine i još uvijek me plaši, Sve do neizbježne atrakcije, Metamorfoza koju moj duh pati u tim uvjetima. Kad stigne, I to sam vrlo dobro opazio drugu godinu kada sam radio na kavi, Ponesite sa sobom zabrinutosti Zapada, Njegovi drevni strahovi, Kompleksi, Stres prije vakacije, Želja za tvrdnjom, Nekoliko modaliteta ega i prili?no zaboravljeno djetinjstvo, osušen, obnavljaju?i i spavati do osnovne dosade.
Kako dani prolaze - ponekad s prva 24 sata dovoljno - djetinjstvo se po?inje uklanjati u svom krevetu kao da je po?eo izlaziti iz vrlo duge letargije i postupno se sjetiti što je trebalo biti živ i koliko je bilo zabavno igrati se igrati. Plesa?i koji prvi dan traže kavu i nestrpljivo ?ekaju da je donesu uz žurbu kulturnog uzorka koji donose kao viskozni i zeleni, Drugi dan dolazi opušteniji, Gledaju u zrak dok ?ekaju, I tre?i dan im je iskreno utor da nema mlijeka od laktoze, da nema glutena bez banane, a ponekad dok nema kave. Prešli su na drugu stranu, Spavali su u Camastero na Pedorro karakter kulture žurbe u kojoj žive i uzeli su da tr?e, Plesati i voziti mudro dijete koje svi nosimo u srcu.
Ples do zore
U satovima herräng zapo?inje u 10 sati, a završavaju u 19 sati. Svaka razina ima oko tri razreda dnevno, tako da plesa?i imaju prostor i vrijeme za plažu, Šetnje, Nordijska mocarela bocadillos, koreografije ili spajanje na travi. U 21 sat u jednoj od glavnih dvorana održava se sastanak s emisijama, Videozapisi i vijesti, Prili?no smiješno i doga?a se, A u 22 sata glazba zapo?inje.
Svake ve?eri postoji barem jedan bend uživo, I svi koji žele mogu se založiti plesu i plesu. A izme?u plesa i plesa idete u bar i pijete pivo, ili nekoliko nachosa, ili jedan ima, I odjednom oh! On je zore, Tri je ujutro, A bend je ve? završio. Ali odjednom momak po?ne svirati klavir ulaza i jedan stiže sa saksom i on laže i ljudi po?inju plesati, I glazba se nastavlja, A u Dansbananu u?itelj klikne mekani tempo, a to se ne završava. Dok negdje ima plesa?a, zvu?i glazbu, bilo sedam ujutro ili vrijeme doru?ka.
Dok negdje ima plesa?a, zvu?i glazbu
Sada su 15:09 U subotu i dok ovo pišem slušam bend koji svira uživo i ako pogledam kroz prozor, vidim kako prevoze klavir, Neki ljudi dolaze s koferima, Talijan koji snima videozapise kako snima bend na ljestvici, Djevojke Chorus Linea u prostoru za pušenje podešene u ?amcu i jedan od organizatora okružen oblakom od trideset balona ju?erašnje kostim zabave. Sve je to apsolutno stvarno.
Jutarnje epifanije
Prije nekoliko dana kad sam otišao od ku?e vidio sam da je u podnožju bicikla bio puž i puž koji je u tom ranom trenutku hodao prijateljski prijateljski. Ostao sam neko vrijeme gledaju?i ih u njihovoj sporosti, U mojoj sporoj, U rijetkoj kombinaciji sporosti s ljutim plesom, Carpediema s tim suncem tako visokim sjeverom koji izvla?i plavkasto svjetlo iz bunara premašilo horizont.
Osjetio sam magiju ove pompe sapuna glazbe i prirode, Eksperimentiranje svakog trenutka, Svaku minutu života. razumijem, u velikom epifani?nom zamahu, da je život oko toga, da je svaki trenutak živ, de, poput djece i puževa, idi polako bez tr?anja nigdje slijede?i tempo postavljen u glazbi, bez iš?ekivanja ili ?ekanja, bez distanciranja ili isticanja, u?i u tok, jednostavno, a onda odletjeti.
