Etiopija je trajala tri no?i i 600 km. Mandela je umro i morali smo oti?i baš kad sam po?eo shva?ati da sam kona?no stigao u Afriku potpuno druga?iju od one koju sam do sada vidio..
Sve do Etiopije po?eo sam misliti da je Afrika vrlo sli?na, ako i nije bila država.. Iskreno, izme?u Južne Afrike, Svazi, Namibija, Bocvana, Zimbabve, Mozambik, Malavi, Zambija, Tanzanija, Kenija i Uganda Našao sam mnogo sli?nosti, u obliku naravno, i duboko u sebi. Pronašao je više ekonomskih i razvojnih promjena nego velikih društvenih jazova. ?inilo mi se da postoji kulturna baza sasvim zajedni?ka svima, bliskost unato? razlikama. Etiopija, u te tri no?i i 600 km, ?inilo mi se kao nešto drugo.
Sve do Etiopije po?eo sam misliti da je Afrika vrlo sli?na, ako i nije bila država.
Možda zato što sam tamo došao s puno prtljage., da ste pro?itali prijateljevu knjigu koja vam govori o zemlji, a ne govori o sebi. on "Putovanje do izvora Plavog Nila”bio je dijelom uzrok mog putovanja, pa sam nekako sletio tamo s rukopisom spremnim da me identificira ili pobjegne od pogleda Ricarda Coarase., autor djela.
I tako sam stigla u Addis Ababu gdje nas je do?ekala Francescina prijateljica koja tamo živi.. Odveo nas je u svoju ku?u i odveo u neke od onih otmjenih barova u afri?kim prijestolnicama u kojima prostitutke lakom za kosu depiliraju cipele s visokom petom.. Tada, dolazak u vaš dom, Rekao nam je da bismo mogli vidjeti hijene kako dolaze u njegovo susjedstvo., na strani planine, jesti sme?e i mnoge pse lutalice koji nemaju sre?e da se na?u. Nisam im vjerovao dok nisam jasno ?uo “smijeh” nekoliko njih u krevetu.. Dojmilo me se razmišljanje o gradu u kojem no?u ulicama hodaju hijene..
Dojmilo me se razmišljanje o gradu u kojem no?u ulicama hodaju hijene.
Sljede?e jutro smo se sreli Zahod. Bila je to preporuka Ricarda, stari kolega s putovanja, koji me nau?io svoju zemlju s mješavinom kubanskog naglaska pomiješanog s amharskim. Yohanes pripada onoj generaciji Afrikanaca koje su tijekom njihove neovisnosti komunisti?ke zemlje primale na obuku.. Super de?ko s kojim smo u kratkom vremenu postali prijatelji.. Nadam se da ?u te vidjeti sada, kad budem prelazio Etiopiju ako ništa ne po?e po zlu, u mjesecu ožujku.
I tako smo krenuli na izlet u kojem smo morali sti?i do Gondara i Lalibele. Iz auta sam vidio krajolik koji se mijenjao. Prijestolnica mi se ?inila mjestom gdje se podrazumijeva snažan ekonomski napredak. Bilo je bolje i ve?e od o?ekivanog. Addis nije lijepo mjesto, ?uva fizionomiju komunisti?kih gradova nastalih sredinom prošlog stolje?a, za?injeno u ovom slu?aju ostacima kraljevskih pala?a i nešto fašisti?ke ikonografije koju je ostavila Musolinijeva Italija. Nije lijepo mjesto, insistirati, ali ?inilo mi se kao zanimljivo mjesto.
Zatim smo se popeli više od 3000 metara visok da je grad u planinama Entoto i ruralna Etiopija po?ela se pojavljivati. Ogromno polje bilo je uglavnom obra?eno, dobra vijest za mjerenje razvoja zemlje, ali gradovi pored kojih smo prolazili dok su se udaljavali od prijestolnice ?inili su se siromašnijima. Adobe ili kamene ku?e, pravokutan, u malim i stalnim naseljenim centrima koji su se pojavljivali raštrkani pred našim o?ima.
Op?enito ne volim afri?ku kuhinju., osim mozambi?kog
Stali smo pojesti injeru u malom gradu, gdje je vlasnik Kubanac koji je prije mnogo godina emigrirao u Etiopiju. Ne svi?a mi se jelo koje prijeti da me proganja sljede?ih nekoliko dana i nakon što sam ga probala pokušavam pojesti meso s lukom koje sam obožavala no? prije u Addisu, a sada mi se ?ini kao neukusna mast.. Op?enito ne volim afri?ku kuhinju., osim mozambi?kog. Žalostan, Ne nalazim ništa smiješno u vezi sa shimom u bilo kojoj od njenih varijanti niti mi se svi?a kako kuhaju obi?no meso uvijek popra?eno povr?em.
Nakon obroka u kojem sam jedva nešto pojela, vratili smo se na cestu.. Imamo još skoro pet sati vožnje autom. Vidimo velike kineske konstrukcije, da mi Yohanes objašnjava da izgledaju jednako loše kao i u cijeloj Africi. Kina je za Afrikance postala sinonim za jeftino i loše. Mnogo je kamiona “nasukanih” na cesti, ?ekaju?i ?udesan komad koji ?e ih izvaditi iz njihova ukopa, a iza prozora vidi se stalna aktivnost grada koji kao da se nije pomirio s time da je primjer siromaštva..
U Bahar Dar smo stigli no?u i zatekli gomilu ljudi kako se motaju po cesti. ne možemo pro?i, automobili su zaustavljeni u dugom redu. Prilazimo i vidimo da je na asfaltu tijelo. ?ini se da je njegovo tijelo palo tamo, u tom to?nom trenutku i na tom to?nom mjestu. Tu je njegov život završio. Prolazimo pored njega i ja kraji?kom oka gledam u leš. “Vrijedi živjeti intenzivno, "To bih mogao biti ja.", Ja. “Sigurno je i on to pomislio jednom prilikom dok je gledao tu?u smrt”, tiho kažem sebi.
Siguran sam da je i on to pomislio jednom prilikom dok je gledao tu?u smrt.
Sljede?eg jutra, kad sam ve? znao da moram u Johannesburg, a nakon što je napisao nepoznatu pri?u o pokušaju da se atentat na Mandelu na koju sam slu?ajno naletio, Odlu?ili smo oti?i vidjeti barem slapove Tis Isat. Bio je na putu kad sam pronašao drugu sekvencu koja mi je govorila o smrti. Me?u hrpom sme?a na kojem je dio sranja spalio bili su psi, svinje, muškarci i dje?aci koji traže nešto što ?e im staviti u usta. Zabili su ruke ili njuške u planine sme?a. Djeca su nosila bose noge. ?uo se samo lajanje nekih pasa. Lešinari i rode letjeli su nebom. Tada sam razmišljao o svakodnevnom životu u kojem živim o toj toliko puta vi?enoj sceni., u nesre?i koja se mora roditi ve? mrtva. Sjetio sam se tog leša od prethodne no?i. Ponovno sam se sjetio koliko sam sretan.
Nastaviti….
