Smijati se strahu u Africi

Prije nego što sam uspjela shvatiti, moj dragi prijatelj prešao je liticu na željezni?koj pruzi. Stepenice su se poklapale sa starim drvenim daskama; jedan pogrešan korak i pao si u rijeku. I bio sam napet. I bio sam uplašen.

Uvijek sam mjesec srpanj nazivao “mojom stranom zimom”.. Prošla sam tri ljeta u Kenija, poklapa se s najhladnijom sezonom, i gdje je jedini na?in za koji znam da se borim protiv prehlade vru?i ?aj pun še?era i mlijeka.

Jednog jutra, u domu zdravlja Makuyu, Ndung’u (psihijatrijska sestra s kojom radim) Po?eo je puniti plasti?ne termosice toplim ?ajem.. Dao mi je dvije da ih stavim u torbu, a druge dvije u svoj ruksak..

“Odnijet ?emo ?aj nekim bolesnicima koji žive u blizini”, objasnio mi je.. Nisam više bio takav po?etnik i znao sam da “blizu” zna?i dva sata hoda, minimum.

Kad ima malo vjetra, Cvjetovi padaju i prekrivaju zemljane puteve prekrasnom bojom

Postavili smo se, Krenuli smo putem koji povezuje Makuyu s Kamahuha, grad jacaranda koje obi?no cvjetaju u ovo doba. Kad ima malo vjetra, Cvjetovi padaju i prekrivaju zemljane puteve prekrasnom bojom. Uvijek me ?udilo da u tom kraju tako punom povijesti i ljepote nema turista..

Šetali smo pokraj stare željezni?ke pruge iz kolonijalnog doba, prolaze?i kroz mala mjesta. Ndung’u, koji mi obi?no pri?a pri?e o pacijentima dok hodamo, Pri?ao mi je o petogodišnjoj djevoj?ici ?ija je majka radila kao prostitutka..

Ndung'u mi je pri?ao o pri?i o petogodišnjoj djevoj?ici ?ija je majka radila kao prostitutka.

– Što misliš, koliko napla?uje prostitutka u Makuyu??- Pitam se. Slegnuo sam ramenima, navikao gubiti u igri procjenjivanja cijene..

"Šezdeset šilinga", rekao mi je, uživaju?i u mom užasnutom izrazu lica.. Šezdeset kenijskih šilinga je, o, 60 centi. U tom trenutku imao je moju punu pozornost, i nastavio s pri?om.

– Majka radi od šest popodne do šest ujutro u Kenol, grad pet minuta od Makuyua. Kad ujutro do?eš ku?i, djevojka je pripremila ugali i ?aj za doru?ak. Majka nešto pojede i legne u krevet, a zatim se djevoj?ica obu?e i ode u školu. Kad se vrati ku?i, majke nema, ve?eraj ?aj i malo ?isti.

– I kažete da ima pet godina??– za?u?eno sam upitala, sje?aju?i se svojih pet godina. Kimnuo je i naglo zastao..

Prije nego što sam uspjela shvatiti, moj dragi prijatelj prešao je liticu na željezni?koj pruzi. Bilo je visoko. I bio sam uplašen.

Stigli smo do male provalije; dolje je tekla rje?ica, u kojoj su prema Ndung'uu bili krokodili. Prije nego što sam uspjela shvatiti, moj dragi prijatelj prešao je liticu na željezni?koj pruzi. Stepenice su se poklapale sa starim drvenim daskama; jedan pogrešan korak i pao si u rijeku. I bio sam napet. I bio sam uplašen. Toliko da sam zaboravio pri?u o djevojci. Kad je stigao na drugu stranu, pogledao me smiješe?i se.

- Ne mogu - rekla sam mu., Ja se toga bojim. Po?eo se smijati.

– Ne možeš se sama vratiti u Makuyu – viknula je – na ovim cestama te živog pojedu!!

Ne možeš se sam vratiti u Makuyu, pojedu te živog na ovim cestama!

Pogledala sam dolje, Pogledao sam daske tra?nica, napola pokvaren. Netko je prošao nose?i dvije koze, kao ništa. Neka djeca su se po?ela gomilati s druge strane smiju?i mi se.. Napokon, Ndung'u me došao potražiti, Zgrabio me za ruku i prisilio da pro?em.. Kad sam stigao na drugu obalu, izgledao sam kao ma?ka koja hiperventilira..

–Avanturisti?ki mzungu– po?eo me zvati.

Ostatak puta sam hodao dure?i se na sebe što sam takva kukavica.. Kad smo stigli do ku?e pacijenta kojeg smo namjeravali posjetiti, Bio sam iscrpljen. Ponudili smo ga ?ajem i sjeli na neke plasti?ne stolice., na vratima svoje ku?e. Nokti su joj bili potpuno zaraženi i Ndung'u je rekla da su se morali ukloniti radi dezinfekcije. Kad završimo, nakon što je povezao sve prste i neko vrijeme ?avrljao, padao je mrak, pa smo se vratili u "piki piki" (motocikl koji služi kao taksi) i, na moje iznena?enje, krenuli smo drugim putem, unato? tome što je duži, Nisam išao preko mosta.

Zašto bismo trebali izbjegavati taj dio života?– odgovorio mi je. i nasmiješio sam se.

– Zašto nismo prije došli ovuda??– upitao sam Ndungua kad smo stigli.

– Zašto bismo trebali izbjegavati taj dio života?– odgovorio mi je. i nasmiješio sam se.

Otišao sam spavati iscrpljen i nasmijan zbog dara koji mi je dao., a da to ne zna. Strah je upravo to, nešto što ljudi osje?aju. Nešto što je dio života. Pogotovo kada ste daleko od ku?e i nije vam jasno kako petogodišnja djevoj?ica može tako živjeti., ili kako žena mora prodati svoje tijelo da bi kupila brašno i ?aj.

 

Ako želite znati više o Africi Karibuni projekata: http://www.karibuniafrica.org/

Obavijesti o novim komentarima
Obavijestiti
gost

7 Komentari
Evo na?ina0
Još niste dodali proizvode.
Nastavite s pregledavanjem
0