Uvijek sam mjesec srpanj nazivao “mojom stranom zimom”.. Prošla sam tri ljeta u Kenija, poklapa se s najhladnijom sezonom, i gdje je jedini način za koji znam da se borim protiv prehlade vrući čaj pun šećera i mlijeka.
Jednog jutra, u domu zdravlja Makuyu, Ndung’u (psihijatrijska sestra s kojom radim) Počeo je puniti plastične termosice toplim čajem.. Dao mi je dvije da ih stavim u torbu, a druge dvije u svoj ruksak..
“Odnijet ćemo čaj nekim bolesnicima koji žive u blizini”, objasnio mi je.. Nisam više bio takav početnik i znao sam da “blizu” znači dva sata hoda, minimum.
Kad ima malo vjetra, Cvjetovi padaju i prekrivaju zemljane puteve prekrasnom bojom
Postavili smo se, Krenuli smo putem koji povezuje Makuyu s Kamahuha, grad jacaranda koje obično cvjetaju u ovo doba. Kad ima malo vjetra, Cvjetovi padaju i prekrivaju zemljane puteve prekrasnom bojom. Uvijek me čudilo da u tom kraju tako punom povijesti i ljepote nema turista..
Šetali smo pokraj stare željezničke pruge iz kolonijalnog doba, prolazeći kroz mala mjesta. Ndung’u, koji mi obično priča priče o pacijentima dok hodamo, Pričao mi je o petogodišnjoj djevojčici čija je majka radila kao prostitutka..
Ndung'u mi je pričao o priči o petogodišnjoj djevojčici čija je majka radila kao prostitutka.
– Što misliš, koliko naplaćuje prostitutka u Makuyu??- Pitam se. Slegnuo sam ramenima, navikao gubiti u igri procjenjivanja cijene..
"Šezdeset šilinga", rekao mi je, uživajući u mom užasnutom izrazu lica.. Šezdeset kenijskih šilinga je, o, 60 centi. U tom trenutku imao je moju punu pozornost, i nastavio s pričom.
– Majka radi od šest popodne do šest ujutro u Kenol, grad pet minuta od Makuyua. Kad ujutro dođeš kući, djevojka je pripremila ugali i čaj za doručak. Majka nešto pojede i legne u krevet, a zatim se djevojčica obuče i ode u školu. Kad se vrati kući, majke nema, večeraj čaj i malo čisti.
– I kažete da ima pet godina??– začuđeno sam upitala, sjećajući se svojih pet godina. Kimnuo je i naglo zastao..
Prije nego što sam uspjela shvatiti, moj dragi prijatelj prešao je liticu na željezničkoj pruzi. Bilo je visoko. I bio sam uplašen.
Stigli smo do male provalije; dolje je tekla rječica, u kojoj su prema Ndung'uu bili krokodili. Prije nego što sam uspjela shvatiti, moj dragi prijatelj prešao je liticu na željezničkoj pruzi. Stepenice su se poklapale sa starim drvenim daskama; jedan pogrešan korak i pao si u rijeku. I bio sam napet. I bio sam uplašen. Toliko da sam zaboravio priču o djevojci. Kad je stigao na drugu stranu, pogledao me smiješeći se.
- Ne mogu - rekla sam mu., Ja se toga bojim. Počeo se smijati.
– Ne možeš se sama vratiti u Makuyu – viknula je – na ovim cestama te živog pojedu!!
Ne možeš se sam vratiti u Makuyu, pojedu te živog na ovim cestama!
Pogledala sam dolje, Pogledao sam daske tračnica, napola pokvaren. Netko je prošao noseći dvije koze, kao ništa. Neka djeca su se počela gomilati s druge strane smijući mi se.. Napokon, Ndung'u me došao potražiti, Zgrabio me za ruku i prisilio da prođem.. Kad sam stigao na drugu obalu, izgledao sam kao mačka koja hiperventilira..
–Avanturistički mzungu– počeo me zvati.
Ostatak puta sam hodao dureći se na sebe što sam takva kukavica.. Kad smo stigli do kuće pacijenta kojeg smo namjeravali posjetiti, Bio sam iscrpljen. Ponudili smo ga čajem i sjeli na neke plastične stolice., na vratima svoje kuće. Nokti su joj bili potpuno zaraženi i Ndung'u je rekla da su se morali ukloniti radi dezinfekcije. Kad završimo, nakon što je povezao sve prste i neko vrijeme čavrljao, padao je mrak, pa smo se vratili u "piki piki" (motocikl koji služi kao taksi) i, na moje iznenađenje, krenuli smo drugim putem, unatoč tome što je duži, Nisam išao preko mosta.
Zašto bismo trebali izbjegavati taj dio života?– odgovorio mi je. i nasmiješio sam se.
– Zašto nismo prije došli ovuda??– upitao sam Ndungua kad smo stigli.
– Zašto bismo trebali izbjegavati taj dio života?– odgovorio mi je. i nasmiješio sam se.
Otišao sam spavati iscrpljen i nasmijan zbog dara koji mi je dao., a da to ne zna. Strah je upravo to, nešto što ljudi osjećaju. Nešto što je dio života. Pogotovo kada ste daleko od kuće i nije vam jasno kako petogodišnja djevojčica može tako živjeti., ili kako žena mora prodati svoje tijelo da bi kupila brašno i čaj.
Ako želite znati više o Africi Karibuni projekata: http://www.karibuniafrica.org/
