Na jugu Etiopije vremena leže. Ljudi su uže i sušene grane, a njihova banana ostavlja kosu. Njegov izgled, beskona?an, Proizvodi se u mrtvim o?ima u kojima mokra zemlja fermentira, blato. Na jugu Etiopije polja se penju nebom, a u njihovim lisnatim šumama strah je skriven. A glasovi i jezici drugih vremena ?uju se, a u sjeni ljudi sre?a od pla?a se poga?a. Jer oni ljudi koji su preživjeli budu?nost izmi?u?i život s ponosom osje?aja daleke, Vrlo daleko.
Mrtve o?i u kojima mokra zemlja fermentira
A onda se susre?e s plemenom Dorze i njihovim bambu ku?ama koje se termiti smanjuju ?ak. Oni su ku?e u obliku slonova, Visoko poput vjetra, koji preživljavaju planinu rue. I tamo žive, U višegodišnjoj padini u kojoj žene nose drva za ogrjev i vodu na ramenima. A djeca se igraju u inozemstvu u igrama s pravilima koja nisu izmišljena. A muškarci su ispali stoku.
Do tada smo lutali za zelenim kamenim livadama i izgubili smo se u dvoranama liš?a koji su nas odveli u ?etvrtu kataraktu. Voda je kiša koja klizi niz stijene od dna do vrha kako se ne bi izgubila.
I napustili smo i napustili taj grad muškaraca i žena koji su se sakrili od vremena Arbamincha i njenih dva jezera s osje?ajem da smo stigli ju?er na naš sastanak.
Nisu izgledali poput ljudi ili zvijeri, Izgledali su poput glinenih kalupa
A danima kasnije spustili smo se u Konso i slu?ajno sreli Samaje.. Sjedili smo u rustikalnom baru kad su se pojavili duhovi kao da nikad nisam razmišljao. Nisu izgledali poput ljudi ili zvijeri, izgledali su poput glinenih kalupa koji jedva bacaju sjenu. I svi ljudi Konsoa po?eli su ih okruživati ??i gledati ih dok gledate duhove.
A ti muškarci i žene prapovijesti nisu razgovarali s ustima to su u?inili svojim o?ima. Nikad nisam izgledao kao ?ovjek. Izgledali su poput mrtvog ?ovjeka ili hijene. A sje?am se i vaše inertne kose kao grana akacias. A onda je starica prošla sa svojim iscrpljenim prsima vise?i joj iz grla, a glava presavijena u struk. Za njegovu figuru ?ini se da je bio stotinu tisu?a godina. I svi su šutjeli i okrenuli se od tih sjena. I nisam bio u mogu?nosti nabaviti svoj fotoaparat kako ne bih gnjavio svoje srame i strahove.
A onda smo otišli u planine da vidimo Konsove ljude. Prošli smo kroz tržište na kojem su tisu?e ljudi prodavale dah i kupili krv. I posjetili smo podru?je glinenih struktura u obliku strelice u kojem su deseci svojih stanovnika koji su nas zamolili da ih damo žu?i u žu?i. Bili su vrlo skromni ljudi koji su stvorili pregršt liš?a borova ili komad kamenja ili žica.
Tisu?e ljudi prodalo je dah i kupilo krv
I posjetili smo vilu u kojoj se jezik smanjio dok ne možemo artikulirati rije?i. Sje?am se slike djevojke stare oko pet godina na koju su joj crvi nabujali trbuh i ispraznili njezinu dušu. Ku?e su bile kamene i drvene ograde kako bi zaštitile život bez razlike životinja i ljudi.
Tada prolazimo kroz ?udan muški klub. Bilo je nekih starješina odjevenih u krpe koje su ležale na nekim stijenama. Bili su roditelji koji su se morali odvojiti od svojih žena u prvoj godini nakon poro?aja. Ne mogu živjeti s njima po božanskim mandatom i njihov je rad podu?avati sve dje?ake 12 a 18 Godine grada, Tako?er su odvojeni od svojih roditelja, Milejanska kultura svojih predaka. Tako generacija nakon generacije bez dopuštanja bilo ?ega da premjesti svoj strogi porez i glad.
Bez dopuštanja bilo ?ega da premjesti njegov strogi porez i glad
A onda vas nau?e sveti kamen zakletve u kojima su laži i istine naseljavaju. Postoji Konso da se zakleti da su u?inili ili nisu u?inili pod poštivanjem starijih osoba. Ono što se kaže da postoji dobro jer ?ovjek nije izmislio ve?u kaznu od te stijene: "Ako ste lagali na su?enju, psovanje na kamen ?e umrijeti za manje od tjedan dana", Kažu nam logi?no izvan našeg uma. "To se ve? dogodilo", Oni nas potvr?uju.
A tako?er ostavljamo Konso s malo tuge i poštovanja prema njihovim obi?ajima. Tuga da vidi više siromaštva nego na drugim mjestima i poštovanje da shvate da brane svoje naslje?e do smrti.
To je bio kraj Etiopije. Bilo je to u Moyaleu, Grad dvostruke granice na kojoj smo spavali u rupi kroz koju zrak nije prolazio. Ve? smo u nedjelju otišli na carinu gdje su nas policija i službenici kanala ukrali da nas puste 20 dolari i dva sata našeg života. Tada smo pogledali kalendar i shvatili da nam duguju tisu?u godina.
