*Ovaj je ?lanak preveden i objavljen u novinama Estonio Poštanski s kim sam sura?ivao nešto više od godinu dana.
Ja sam španjolski i pol talijanski. Prije devet godina napustio sam ugodan život u Madridu i napravio sam me?unarodnog dopisnika. Dvije godine sam živio u Južnoj Africi, tri u Mozambiku i ?etiri u Meksiku. Iz svake od tih zemalja imao sam sre?u da putujem po njihovoj okolini i dubinski poznajem jug i isto?no od afri?kog kontinenta, Karibi, Centralna Amerika, Jugoisto?na Azija…
A 2014, Izašao sam automobilom iz Madrida do granice Türkiye i Sirije, Tamo gdje su nas bombe sprije?ile da pro?emo i prisilile su nas da se popnemo na vozilo do teretnog broda u gradu Iskenderum, Da se ispusti u egipatskoj Damietti, i odatle prije?ite cijeli afri?ki kontinent do svoje to?ke na jugu, Cape Agulhas, Južna Afrika. To je putovanje možda najve?a lekcija koju sam nau?io u životu. Vidio sam svijet degradiran na svakom kilometru. Po?eo sam putovati kroz mjesto gdje na granicama ne biste trebali prikazivati ??putovnice i završio sam putovanje prelaze?i neke granice gdje su stražari morali biti podmi?eni kako bi mogli imati sve papire u redu. Ali tako?er sam zapo?eo to putovanje u Španjolskoj, zemlja u kojoj su svi bili tužni i ljuti jer je ekonomska kriza teško pogodila, Što je bilo istina, Ali gdje su bolnice savršeno radile, Škole, policijske stanice ili javni prijevoz, I završio sam putovanje na mjestu gdje su ljudi bili veseli, unato? tome što nisu imali ništa.
U Africi ve?ina ljudi nije mogla ni sanjati o životnim standardima svih tih milijuna depresivnih muškaraca koji su bili, I oni su, Europljani. S troškovima zasjedanja psihologa koji lije?i depresije tolikog broja Europljana koji su pogo?eni njihovom lošom sre?om, Jedite afri?ku ili srednjoameri?ku obitelj tjedan dana. Oprostite na demagogiji koja ponekad ima neugodnost biti stvarna i okrutna.
S troškovima zasjedanja psihologa koji lije?i depresije tolikog broja Europljana koji su pogo?eni njihovom lošom sre?om, Jedite afri?ku ili srednjoameri?ku obitelj tjedan dana
Kao europski, Siromaštvo, Kažem stvarno, onaj koji ima metastaze u društvu, Upoznao sam je 17 godine u Limi, Peru. Nau?io me iznenada Ivan, Dje?ak još uvijek ne tri godine koji je radio u gradu Ladrilleras. Radio je usred suhe pustinje prašine okre?u?i se stotinama opeka koje su njegovi roditelji pravili svaki dan. Produžili su ih na zemlji i on, Zbog svoje težine, Bio je jedini koji je mogao zakora?iti na njih, a da ih ne razbije i okrene da se osuše na suncu. Uvjeravam vas da od tada nisam prestao putovati i vidio sam prizore poput tih, I puno gore, U mnogim dijelovima svijeta. Znate li da se u mnogim zemljama djeca ne registriraju u ruralnim podru?jima do ?etiri ili pet godina kako ne gube vrijeme da se spusti u grad radi beskorisne postupke jer mnogi umiru u prvim godinama života? Nazivaju ih bezimenim, I zakopali su ih na terenu, a da nisu ni rekord koji kaže da su ro?eni.
Za nekoliko dana ponovno se mijenjam iz zemlje u kojoj živim. Premještam da živim u Rimu. Gotovo desetlje?e kasnije, dakle, Povratak u Europu. U ovih devet godina postao sam imigrant koji se vra?a ku?i i razmišlja o stvarnosti iz uglova koju nisam imao prije. Vidim porast nacionalizma, Dolazak Brexita, krajnje desne i krajnje lijeve, Osje?aj da širom Europe raste struja koja vjeruje da je kontinent neuspjeh i da je kriv sve iz Europske unije. Lokalni politi?ari pronašli su izgovor za njihove pogreške u administraciji superiorni od one koju mogu istaknuti bez da nisu odgovorni. U europskom društvu su stigli strahovi, sebi?nost bogatih koji se namjeravaju odvojiti od siromašnih, Osje?aj da sve mora biti zašti?eno kako ne bi izgubili ništa.
I iznena?en sam što Europljani ne znaju da žive na malom otoku dobrog i ljudskih prava unutar svijeta. Da, npr., Obrazovni standardi, Pravda ili zdravlje ve?ine europskog stanovništva jednostavno su nedostižni za 75% ostatka svjetske populacije. U El Salvadoru, npr., Biti sre?a je da vas marasi ne ?ine da radite za njih ili vas ne ubijaju. U Nepalu, da naslje?ivanje vaše majke ne radi 14 Godine prostitutke poput nje da zadrže obitelj. A u Sjedinjenim Državama ne završavaju živjeti na ulici. Sastavio sam izvještaj u 2016 O ogromnom broju vagara u Kaliforniji i prema podacima same kalifornijske vlade 40% svog stanovništva živjelo u siromaštvu ili u granici siromaštva. Miami, New York, Chicago… Sve u svemu, na plo?nicima spavaju horde bez krova. Popisnik o nevladinoj organizaciji napravljen prije dvije godine u 3.000 Ljudi koji su živjeli na ulici u Parizu, U New Yorku je lik 60.000.
Popisnik o nevladinoj organizaciji napravljen prije dvije godine u 3.000 Ljudi koji su živjeli na ulici u Parizu, U New Yorku je lik 60.000
Ne vjerujte da ne razumijem da, naravno u Europi, postoje izazovi i nejednakosti za popravljanje, Ali privu?e moju pažnju da je odgovor srušiti sve i predati se depresivnim krajnostima. Jednom u Madridu dama mi je rekla da je funkcioniranje autobusa sada bilo sramota jer su prošli rje?e nego prije. O?ekivali smo na zaustavljanju gdje je zaslon rekao to?no vrijeme za dobivanje sljede?eg autobusa, Ušli bismo u novi autobus koji je imao klima ure?aj i WiFi i ?iju su cijenu subvencionirale institucije. Nisam znao što da kažem, Upravo sam putovao u Mozambik dvanaest sati u kombiju s kokošima, gdje ima prostora za 12 Ljudi i išli smo 22, I ?ije su ko?nice bile bez tableta i morale su se zaustaviti tri puta kako bi stavili vodu na motor. Putuju?i tako u Africi, Amerika i dobar dio Azije, U starim kombijima i zaga?iva?ima bez sigurnosnih jamstava.
Oni su puta kad se vratio u Europu ?uli ljudi žalili o svemu. Neki su mi rekli da su samo mogli igrati loto i mislio sam da nisu znali da je najvažnija lutrija ve? dotakla: ro?en u Europi.
