"Uvijek sam želio i?i u LA, napusti ovaj grad jednog dana...". I tu sam, pjevaju?i tu pjesmu dok prelazite ogromne autoceste, a da ne možete ukloniti sliku ?ovjeka iz Barcelone s toupeom na starom rabljenom Cadillacu koji je tada žudio preletjeti ocean, na 80, koliko daleko koliko je nestvarno za sve Španjolce.
Ali moja prva slika LA-a ima veze s njegovom poznatom plažom Venice Beach. Bila je subota, upravo smo ostavili svoje kofere u našem iznajmljenom stanu na istom pijesku i otišli smo se okupati u njegove vode. I to ne, Venice Beach nije cool, niti je niz skulpturalnih tijela koja kližu; više je poput urbane plaže, Prepuna tisu?ama obitelji i okružena besku?nicima koji no?u lutaju njegovim pijeskom o?ajni?ki žele?i ušmrkati još jednu traku votke.
Popeli smo se i jedno poslijepodne na terasu naše zgrade okolo 18 sati, kao što su to u?inili Red Hot Chili Peppers u videu svog “Adventures of Rain Dance Maggie„Promatrati taj svijet propovjednika, tattooists, deve, kupa?i, razbija?i, umjetnici i nesanici koji prijete da ?e im razneti sljepoo?nice na njihovoj rivi.
?esta, kupa?i, razbija?i, umjetnici i nesanici koji prijete da ?e im razneti sljepoo?nice na njihovoj rivi
Sje?am se da sam jednog poslijepodneva sišao da vidim staze za skejtbord gdje smo vidjeli zalazak sunca toliko žut da uvijek sumnjam kad gledam fotografije jesam li pozadinu obojila markerom ili su je oni obojili. Venecija je tako?er sklonište za nova urbana plemena, surferi y kliza?ima, kako film govori Gospodari Dogtowna
Postoji još jedna plaža Venice, taj hladnjak da, po kojoj je plaža dobila ime i nalazi se u stražnjem dijelu velikog pješ?anog podru?ja. Abbot Kinney Street je doista najbolji predstavnik tih modernih, ežurnih LA-a sa svojim alternativno skupim buticima i restoranima., izvan klasi?nog Beverly Hillsa ili Rodeo Drivea, kojoj je posvetila grupa Love Psychedelico ova pjesma koji dobro sažima njegovu atmosferu.
Poslije Venecije, u Los Angelesu morate i?i u Hollywood. Manje turisti?ki ima više šarma od onog u kojem se broje zvijezde razbacane po zemlji. Mulholland Drive putuje sporo, snižene obline planine koja zasjenjuje grad ?iji snovi vise s vrana i osvijetljenih znakova. Nitko nije bolje prikazao taj prljavi holivudski svemir od Davida Lyncha u svom "Mulholland Drive".
Nitko nije bolje prikazao taj grozni holivudski svemir od Davida Lyncha na njegovom "Mulholland Driveu"
Uve?er, u opservatoriju Griffith, Gledate kako sunce zalazi iza poznatog divovskog holivudskog natpisa, za koji legenda kaže da su susjedi razlju?eni dolaskom turista oko svojih ku?a natjerali Google Maps da uklone stazu koja vodi do njega.
Kao, s druge strane grada, svjetla beskrajnog grada pale se poput slabašnih šibica. Sve umire bez ceremonije iza kipa Jamesa Deana, su ikona Buntovnik bez razloga koji je dijelom zabilježen na tom svetom brežuljku pretvorenom u vidikovac zvijezda i pakla.
Iz Hollywooda idem i njegovim Sunset Boulevardom, koju je Sofía Coppola portretirala u njoj Negdje. Hotel Chateu Marmont, poznato uto?ište i zvijezda filma, Ostaje u krivulji u kojoj se pojavljuju spektri starih slava i leševa poginulih u pokušaju.
Nije teško zamisliti prostitutke sa šminkom od ugljene olovke
Visoke, nakrivljene palme avenije zasjenjuju jeftini moteli oglašeni ispod tmurnih starih plakata, a teško je zamisliti prostitutke koje nose šminku s drvenim ugljenom. Tamo je pjesma kantautora Javiera Álvareza, istog imena kao i ulica, koji je pokušavao pjevušiti dok smo prolazili tim blaženo tužnim nogostupima.
A onda je centar Los Angelesa i to Kineska ?etvrt Roman Polanski miriše na gangstersku filmsku cigaru i kavu, pored tog ?uda filma koje je bilo LA. Povjerljivo U kojoj su Oscara više od nagra?ivanog Titanica zaslužili samo šeširi i baloneri.
Centar Los Angelesa niz je visokih zgrada, sijede, u kojoj no?u sjene prilaze izlozima kako bi prepoznale da su još žive. Svjetle?i znakovi stariji su od grada o kojem govore, a njihovi besku?nici nižu se nogostupima, u blizini automobila, sa željom da kona?no pogriješe i odjednom ih smjeste u drugi život koji im pravi rupu.
No?u se vide sjene kako se približavaju izlozima da prepoznaju da su još žive
To je poreme?aj s pravilima koji s vremena na vrijeme poremeti vrisak. Postoji neka mala crkva koja se sje?a da je ovaj grad bio španjolski i meksi?ki prije nego što su izbrisali naglasak njegovog prvog A. Ve?erali smo u kineskoj ?etvrti, na malom trgu gdje uživamo u ukusnom vijetnamskom obroku, pokušavaju?i se sjetiti što je prvi stih Gdje ulice nemaju ime ?iji je video snimljen nedaleko, izme?u East 7th Street ”y South Main Street, iznad Republi?ke prodavaonice pi?a što je danas meksi?ki restoran: Margaritino mjesto.
Iz te slavne snimke glazbenog spota izašao je još jedan sjajan film koji se preselio u taj spektralni centar Los Angelesa: Hotel od milijun dolara, Wim Wenders, ?ija je originalna ideja došla od Bona i ?ija zvu?ni bend To je iz irskog U2.
Te no?i, dok smo se vra?ali ku?i, nakon što je u ovom gradu proveo nekoliko dana bez duše, zabava, nepošten i okrutan, u autu je svirala pjesma Eagles of Death Metal, "Želim biti u LA-uDok se ?inilo da grad spava budan.
Tada, poput božanskog otkrivenja budu?nost nam je postala izvjesna i pod jakom kišom pomaknusmo tri godine, dok 2019, i vidjeli smo kako plamen izlazi iz najviših tornjeva dok je naš auto po?eo lebdjeti u zraku pored postera gejše. Iznenada, kad nas gleda, Shvatili smo da smo tamo u LA još nekim jednostavnijim replikantima okruženi Blade Runners. Mirisalo je na kinesku uli?nu hranu i vodik iz automobila.
Sljede?e jutro nastavljamo put kroz Kaliforniju...
