Sedam pjesama i osam filmova u Los Angelesu
"Uvijek sam želio ići u LA, napusti ovaj grad jednog dana...". I tu sam, pjevajući tu pjesmu dok prelazite ogromne autoceste, a da ne možete ukloniti sliku čovjeka iz Barcelone s toupeom na starom rabljenom Cadillacu koji je tada žudio preletjeti ocean, na 80, koliko daleko koliko je nestvarno za sve Španjolce.
Ali moja prva slika LA-a ima veze s njegovom poznatom plažom Venice Beach. Bila je subota, upravo smo ostavili svoje kofere u našem iznajmljenom stanu na istom pijesku i otišli smo se okupati u njegove vode. I to ne, Venice Beach nije cool, niti je niz skulpturalnih tijela koja kližu; više je poput urbane plaže, Prepuna tisućama obitelji i okružena beskućnicima koji noću lutaju njegovim pijeskom očajnički želeći ušmrkati još jednu traku votke.
Popeli smo se i jedno poslijepodne na terasu naše zgrade okolo 18 sati, kao što su to učinili Red Hot Chili Peppers u videu svog “Adventures of Rain Dance Maggie„Promatrati taj svijet propovjednika, tattooists, deve, kupači, razbijači, umjetnici i nesanici koji prijete da će im razneti sljepoočnice na njihovoj rivi.
Česta, kupači, razbijači, umjetnici i nesanici koji prijete da će im razneti sljepoočnice na njihovoj rivi
Sjećam se da sam jednog poslijepodneva sišao da vidim staze za skejtbord gdje smo vidjeli zalazak sunca toliko žut da uvijek sumnjam kad gledam fotografije jesam li pozadinu obojila markerom ili su je oni obojili. Venecija je također sklonište za nova urbana plemena, surferi y klizačima, kako film govori Gospodari Dogtowna
Postoji još jedna plaža Venice, taj hladnjak da, po kojoj je plaža dobila ime i nalazi se u stražnjem dijelu velikog pješčanog područja. Abbot Kinney Street je doista najbolji predstavnik tih modernih, ežurnih LA-a sa svojim alternativno skupim buticima i restoranima., izvan klasičnog Beverly Hillsa ili Rodeo Drivea, kojoj je posvetila grupa Love Psychedelico ova pjesma koji dobro sažima njegovu atmosferu.
Poslije Venecije, u Los Angelesu morate ići u Hollywood. Manje turistički ima više šarma od onog u kojem se broje zvijezde razbacane po zemlji. Mulholland Drive putuje sporo, snižene obline planine koja zasjenjuje grad čiji snovi vise s vrana i osvijetljenih znakova. Nitko nije bolje prikazao taj prljavi holivudski svemir od Davida Lyncha u svom "Mulholland Drive".
Nitko nije bolje prikazao taj grozni holivudski svemir od Davida Lyncha na njegovom "Mulholland Driveu"
Uvečer, u opservatoriju Griffith, Gledate kako sunce zalazi iza poznatog divovskog holivudskog natpisa, za koji legenda kaže da su susjedi razljućeni dolaskom turista oko svojih kuća natjerali Google Maps da uklone stazu koja vodi do njega.
Kao, s druge strane grada, svjetla beskrajnog grada pale se poput slabašnih šibica. Sve umire bez ceremonije iza kipa Jamesa Deana, su ikona Buntovnik bez razloga koji je dijelom zabilježen na tom svetom brežuljku pretvorenom u vidikovac zvijezda i pakla.
Iz Hollywooda idem i njegovim Sunset Boulevardom, koju je Sofía Coppola portretirala u njoj Negdje. Hotel Chateu Marmont, poznato utočište i zvijezda filma, Ostaje u krivulji u kojoj se pojavljuju spektri starih slava i leševa poginulih u pokušaju.
Nije teško zamisliti prostitutke sa šminkom od ugljene olovke
Visoke, nakrivljene palme avenije zasjenjuju jeftini moteli oglašeni ispod tmurnih starih plakata, a teško je zamisliti prostitutke koje nose šminku s drvenim ugljenom. Tamo je pjesma kantautora Javiera Álvareza, istog imena kao i ulica, koji je pokušavao pjevušiti dok smo prolazili tim blaženo tužnim nogostupima.
A onda je centar Los Angelesa i to Kineska četvrt Roman Polanski miriše na gangstersku filmsku cigaru i kavu, pored tog čuda filma koje je bilo LA. Povjerljivo U kojoj su Oscara više od nagrađivanog Titanica zaslužili samo šeširi i baloneri.
Centar Los Angelesa niz je visokih zgrada, sijede, u kojoj noću sjene prilaze izlozima kako bi prepoznale da su još žive. Svjetleći znakovi stariji su od grada o kojem govore, a njihovi beskućnici nižu se nogostupima, u blizini automobila, sa željom da konačno pogriješe i odjednom ih smjeste u drugi život koji im pravi rupu.
Noću se vide sjene kako se približavaju izlozima da prepoznaju da su još žive
To je poremećaj s pravilima koji s vremena na vrijeme poremeti vrisak. Postoji neka mala crkva koja se sjeća da je ovaj grad bio španjolski i meksički prije nego što su izbrisali naglasak njegovog prvog A. Večerali smo u kineskoj četvrti, na malom trgu gdje uživamo u ukusnom vijetnamskom obroku, pokušavajući se sjetiti što je prvi stih Gdje ulice nemaju ime čiji je video snimljen nedaleko, između East 7th Street ”y South Main Street, iznad Republičke prodavaonice pića što je danas meksički restoran: Margaritino mjesto.
Iz te slavne snimke glazbenog spota izašao je još jedan sjajan film koji se preselio u taj spektralni centar Los Angelesa: Hotel od milijun dolara, Wim Wenders, čija je originalna ideja došla od Bona i čija zvučni bend To je iz irskog U2.
Te noći, dok smo se vraćali kući, nakon što je u ovom gradu proveo nekoliko dana bez duše, zabava, nepošten i okrutan, u autu je svirala pjesma Eagles of Death Metal, "Želim biti u LA-uDok se činilo da grad spava budan.
Tada, poput božanskog otkrivenja budućnost nam je postala izvjesna i pod jakom kišom pomaknusmo tri godine, dok 2019, i vidjeli smo kako plamen izlazi iz najviših tornjeva dok je naš auto počeo lebdjeti u zraku pored postera gejše. Iznenada, kad nas gleda, Shvatili smo da smo tamo u LA još nekim jednostavnijim replikantima okruženi Blade Runners. Mirisalo je na kinesku uličnu hranu i vodik iz automobila.
Sljedeće jutro nastavljamo put kroz Kaliforniju...
