Bilo je vremena kada je obilazak nepoznate zemlje bio stvar istraživa?a ili pla?enika. Neki, ?ak, bilo je oboje. Tada, prije ove ere sažetih prosudbi namjera svega i svakoga, U tamnim kutovima karata bila je slava. Ako postoji stih koji evocira moju strast za putovanjima, onda je to onaj oglas koji je Irac Ernest Shackleton objavio u tabloidima kako bi dobio ekipu koja ?e ga pratiti u njegovom "osvajanju" Antarktika: „Traže se muškarci zbog opasnog putovanja. Niska pla?a. Izuzetno hladna. Dugi mjeseci potpune tame. Stalna opasnost. Povratak nije zagarantovan. ?ast i priznanje u slu?aju uspjeha".
Naknadni pobjedni?ki poraz Britanaca, sanjar o bijelim zemljama poput mrežnica dalekih ljudi, to je životno u?enje, a ne preživljavanje neda?a. To ?e, hoda i ako ima sre?e vra?a se. Cilj je ne sti?i, cilj je oti?i.
Javier Reverte, prijatelj, putnik i književnik, Nau?io sam voljeti Afriku a da je nisam vidio, ako to još ne i zamisli. Njegov "San o Africi" pretpostavljam da sam bio navu?en jer odražava odre?enu nevinost bez koje je mogu?e preživjeti istinsko putovanje (bez iznena?enja sve je manje izlet). Ne govori o avanturama iskusnog dopisnika, niti onaj istraživa?a iz 19. stolje?a koji traži snježne planine posute slonovima, govori o normalnom putovanju tipa koji stigne na drugu stranu svijeta i izgubi se u njemu.
Prava putovanja su ona koja u?u u siromaštvo, nasilja i bolesti naroda
Toliko jednostavno da 90 posto onih koji nikada tamo nisu otišli osje?aju se identificiranim s putem Revertea napravio tekst i 10 preostali postotak, oni koji ve? poznaju te zemlje, vjerojatno osje?aju da rad na prstima kroz stvarnost, onaj koji nalaže da su prava putovanja ona koja idu u siromaštvo, nasilje i bolest naroda kao da su denuncijacija i put ista stvar. Iz Revertea sam shvatio da on piše knjige da bi putovao, a ne da putuje da piše knjige. Važna je nijansa.
Jedan od prvih poraza ruta, možda najbolniji, To je polagani kraj iznena?enja i neumoljivi po?etak kušnji. Tako teško, tako okrutan, da vode svih rijeka nakon toga ?ame od samog spomena sje?anja na onaj dan kada si se izgubio u Amazoni.
I sve je ju?er bez razumijevanja, kako to objašnjava taj dragulj Hermanna Hessea zvanog Siddhartha, da je život ona rijeka koju uvijek zovemo istim imenom ne shva?aju?i da svake sekunde njena voda te?e i ?ini je druga?ijom. Najbolji putnici koje poznajem su oni koji mogu do?i do mjesta koja uvijek proizvode prvi put..
De Ryszard Kapuscinnski, poljskog majstora ?iji rad i kontroverze izazivaju u meni neke sumnje, ne vrijedi ništa izmišljati u putopisnoj ili novinarskoj kronici (ne vrijedi barem meni), Sa straš?u ?itam dobar dio njegovih djela. Mislim da mi je najviše ostalo u sje?anju kada u svom "Putovanju s Herodotom" objašnjava kako je postao dopisnik.
Nekoliko tjedana kasnije odletio je u Rim i odatle u Aziju koja, tada, bilo je to nešto što nije ni zadrhtalo
Dice Richard, Polirati, da je prolazio blizu granice s ?eškom i da je kada je pitao o putovanju na druga mjesta kao novinar mislio samo oti?i s druge strane ograde, upoznati one susjede koje je promatrao iz svog rešetkastog svijeta. To je bio cijeli svemir koji je on, sa željeznom zavjesom koja sprje?ava ljude i ideje da putuju, želio sam znati. Nekoliko tjedana kasnije odletio je u Rim i odatle u Aziju koja, tada, bilo je to nešto što nije ni zadrhtalo. Njegov urednik shvatio je da njegovo putovanje mora biti nešto duže od prelaska granice.
Tada je svijet ispri?ala samo nekolicina odabranih i njihovi su pogledi postali cjelina. Henry Morton Stanley, Britanski novinar i istraživa?, urednik je New York Heralda, James Gordon Bennett Jr, zaprosila ga u 1968 u Pariz oti?i tražiti izgubljenog Davida Livingstonea u Afriku, ostavljaju?i mu neke narudžbe prije toga put nije bio tako izravan: Morao sam prvo oti?i u Egipat na inauguraciju Sueskog kanala i zabilježiti zemlju, zatim idite na Krim da zabilježite rat, zatim sti?i do Kavkaza i Kaspijskog mora prolaze?i kroz Bagdad i potom Iran gdje pisati iz Perzepolisa da bi kona?no stigao do Indije i ukrcao se iz Bombaya na putu za Zanzibar gdje je stigao u sije?nju 1971. Postoji li samo jedna opcija za primanje ovakve narudžbe danas?
Iz Afrike sam puno ?itao dok nisam naišao na knjigu Livingstoneovog plemena, de Stephen Taylor, što je bila upravo pri?a koju sam mislio ispri?ati: ono od zapadnih bijelaca na koje sam toliko puta posrnuo i koji mi se uvijek ?inio da su mnogi preživjeli u limbu u kojem nisu pripadali ni?emu i nikome.
Nacrtao sam zemlju koja je mirisala na vo?e , vlažnu zemlju i smrtni dah duhova.
U Americi, moje putopisne reference bili su prvi stihovi Garcíe Márqueza u kojima je nacrtao zemlju koja je mirisala na vo?e , vlažnu zemlju i smrtni dah duhova. Od Kolumbijca sam prou?io gotovo sve i u mom imaginarnom svemiru uvijek me ?ekaju Plave pse?e o?i. Onda sam pro?itao Rulfa, Benedetti, Vargas Llosa…. a u Meksiku sam se suo?io s "Divljim detektivima" od Bolaña, da, oprosti krivovjerju, to me suvereno dosa?uje, na ?arobni realizam Elene Garro i njezina "Sje?anja na budu?nost" i na najnadahnutiju putopisnu knjigu koju sam pro?itao posljednjih godina, «Palme brzog povjetarca, putovanje na Yucatan », Juana Villora koji je možda bio otkrivaju?a uspomena: u nevinosti je bit putovanja.
Villoro s velikim smislom za humor ispisuje kroniku tipa iz Mexico Cityja koji odlazi u daleki i tihi Yucatán, gdje život prolazi bez uznemiruju?ih odsutnosti, zemlja njegovih djedova i baka. I sve opisuje iznena?uju?im pogledom putnika, ne pokušavaju?i prokazati ništa drugo osim života. On ne pokušava pogubiti poglavare, niti otkriti Maje, niti osuditi španjolske osvaja?e, niti se iznenaditi nedostatkom trgovaca drogom. Pripovijeda o životu, bez, bez ikakvog drugog zna?enja osim putovanja. Podsje?a me na tu ?isto?u Revertea i njegovog Afri?kog sna.
Idite bez razmišljanja o tome što možete o?ekivati ??kada se vratite, putovati s iluzijom uživanja, ra?unajte na smirenost amatera koji piše ne razmišljaju?i o slici koju ?e njegovi ?itatelji napraviti o njemu. Profesionaliziramo putovanja, sublimirali smo pripovjeda?a nad onim što je ispri?ano i jedina opcija bila je ubiti ?isto?u, uzdižu?i patnju i broje?i i putuju?i planetom kao onaj koji pobje?uje gimkhanu.
Sretna Nova godina, u 2017 više VaP.
