Bilo je pola četiri popodne, španjolsko vrijeme, kada mi je jedan od mojih kontakata u Somaliji poslao WhatsApp: "Skoro su nas ubili". Zatim, primio sam video koji prati ovaj članak, gdje se vidi Mokhtar, moj somalski kolega, i njegovi prijatelji pokušavajući se skloniti od iznenadne pucnjave na ulici u Mogadishu, glavni grad somalije:
Muslimani širom svijeta obilježavaju mjesec Ramazan, gdje poste od izlaska do zalaska sunca. U vrijeme prekida posta obično se po ulicama dijeli hrana za najsiromašnije. Mokhtar i grupa prijatelja odlučili su se odvesti do ulice u središtu grada s automobilom natovarenim hranom za dijeljenje.. Jedan od dječaka odlučio je zabilježiti taj trenutak, kada je vojni konvoj upao na ulicu i otvorio vatru na automobil.
Vojni konvoj upao je na ulicu i otvorio vatru na automobil
“U ramazanu, Vlada povećava sigurnost na ulicama zbog terorističke prijetnje Al-Shababa”, račun Mokhtar. “Vojska je pucala na auto jer im se previše približio”. U Somaliji sumnja vlada atmosferom.
Također je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za novinarstvo.; informacija je još jedno oružje uz AK-47. Riskantnije je nositi fotoaparat i notes nego džep pun metaka. “Nema službenog broja ubijenih novinara jer nema ni službenog broja živih novinara., puno je tajnovitosti u profesiji”, kaže Ahmed Juma, Novinar iz Mogadiša.
Somalija je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za novinarstvo
“Kada donesete odluku da budete novinar, postajete i vojnik koji se bori za cilj., bez obzira na kojoj si strani; svi smo ugroženi", račun Mokhtar. “Ako radite za vladu, teroristi će vas pokušati ubiti.. Ako radite za Al-Shabab bit ćete bombardirani. Ako pokušate ostati neutralni, Doći će dan kada ćete morati odabrati stranu; nema šanse ostati čist”.
posljednja žrtva, Sagal S. Osman, bio student 24 godine da je bio na putu za sveučilište da položi svoj posljednji ispit u karijeri. Radila je za vladinu radio postaju i dugo je bila pod prijetnjama..
"Kada odlučiš biti novinar, postaješ i vojnik koji se bori za cilj", račun Mokhtar
Somalijsko novinarstvo čine uglavnom mladi ljudi koji ne prelaze dvadesetu ili dvadeset jednu godinu, bez sveučilišnog studija. Obučava ih izravno radio postaja ili agencija u kojoj će kasnije raditi, znajući da će se njihov život sastojati od neznanja hoće li vijest koju daju biti njihova smrtna presuda. “Nemamo prijatelja, nikome ne možemo vjerovati, svatko ima cijenu i svatko se može prodati. Kada me pitaju za zanimanje i kažem da sam novinar, upućuju mi tužan pogled koji znači "Još jedan mrtvac"., Mokhtar objašnjava.
Susrećemo plaćenika u kafeteriji u somalijskom naselju Nairobi
Pobjeda nasilja ogleda se u brojnim plaćenicima koji žive od ubijanja plaćenih novinara, stvarnost koju sam počeo istraživati prije godinu dana zajedno s Mokhtarom, iznenađeni i prestravljeni lakoćom kojom smo uspjeli pronaći jednog od njih. Nalazimo se u kafeteriji hotela Nomad Palace, u somalijskom susjedstvu Nairobi. Nisam mogla prestati gledati u njegove ruke.. Činio se kao normalan tip. Djelovao je kao opušten tip i to me činilo nervoznom.. Kafeterija je tada bila puna i osjećao sam se sigurno.. Naređeno je da se pije čaj od devinog mlijeka. Nisam ništa tražio. Nisam znala trebam li ga pogledati u oči, Nisam ni znala kako izgledati sigurna u sebe, Nisam znao da li sam se možda prevario i da taj čovjek nije onaj za koga sam mislio.
-Koji je tvoj posao? Odlučila sam pitati.
-Posao – odgovorio je.
Kimnula sam i usredotočila se na mrlje na tepihu koji je prekrivao pod.. počeo se smijati.
-Što želiš znati? -Pitam.
-Koliko košta narudžba??
Mokhtar mi je rekao da je cijena otprilike 50 po glavi.
-oko trideset dolara.
Poslijepodne je tako prošlo, između kratkih pitanja i sažetih odgovora. Rekao mi je da je većina ljudi koji su se bavili "tim poslom" nedugo nakon početka otišli u mirovinu. "Čim dobiju dovoljno novca dolaze u Nairobi", , rekao je. “Ako uskoro ne odeš u mirovinu, Izlažete se opasnosti da postanete meta.".
“Dva tjedna paziš na narudžbu. Djeluješ kad policije nema i nestaneš."
Metoda se činila lakšom od preživljavanja: “Dva tjedna paziš na narudžbu. Djeluješ kad policije nema i nestaneš.".
Odjednom je ezan počeo odjekivati cijelom prostorijom pozivajući na molitvu.. Došlo je vrijeme da se klanja asr, oko pet u Nairobiju.
-Oprosti mi, Idem se pomoliti – rekao mi je ustajući.
Kada se vratio, pitao sam ga da li vjeruje da islam opravdava njegove postupke..
-Ne.
-Zašto to radiš??
-Ja to više ne radim.
-zašto si to napravio?
-Moj posao nema nikakve veze s mojom vjerom. Ne pokušavaj ići tim putem. U mojoj zemlji ubijate za borbu besplatno, bez posljedica. Ako vam ponude nekoliko dolara, uzmete ih.. Prvo sam mislio da će oni koji su naručivali imati svoje razloge, jer su to bili ljudi u odijelima, s dobrim djelima. Nisu imali glupi razlog da žele ubiti. Mislio sam da ako važni ljudi žele nečiju smrt mora biti ovako.. Vojska radi isto.
“Moj posao nema nikakve veze s mojom vjerom.. U mojoj zemlji ubijate za borbu besplatno. Ako vam ponude nekoliko dolara, ti ih uhvati»
Razgovarali smo o političkoj situaciji u Somaliji, o terorizmu, na tipična jela svoga kraja. Tako su prošla dva sata do trenutka klanjanja Magriba. kad je ponovno ustao, prije nego što se okrene, pogledao me smiješeći se:
-Hoćeš li da učinim dovu (rečenica) od tebe?
-Da.
-Šta hoćeš da pitam Allaha?
-nemoj me ubiti.
odšetao smijući se.
Otišao sam ne plativši račun. Ukupan, Nisam ništa uzeo.
Razgovarao sam nakon sastanka s nekoliko somalskih novinara. Nekoliko sam mjeseci to smatrao nečim izvanrednim, dok nisam shvatio da svatko može razgovarati s plaćenikom i na trenutak sam osjetio onaj strah o kojem Mokhtar govori. Taj strah od spoznaje da je smrt lakša od života.