Bilo je pola ?etiri popodne, španjolsko vrijeme, kada mi je jedan od mojih kontakata u Somaliji poslao WhatsApp: "Skoro su nas ubili". Zatim, primio sam video koji prati ovaj ?lanak, gdje se vidi Mokhtar, moj somalski kolega, i njegovi prijatelji pokušavaju?i se skloniti od iznenadne pucnjave na ulici u Mogadishu, glavni grad somalije:
Muslimani širom svijeta obilježavaju mjesec Ramazan, gdje poste od izlaska do zalaska sunca. U vrijeme prekida posta obi?no se po ulicama dijeli hrana za najsiromašnije. Mokhtar i grupa prijatelja odlu?ili su se odvesti do ulice u središtu grada s automobilom natovarenim hranom za dijeljenje.. Jedan od dje?aka odlu?io je zabilježiti taj trenutak, kada je vojni konvoj upao na ulicu i otvorio vatru na automobil.
Vojni konvoj upao je na ulicu i otvorio vatru na automobil
“U ramazanu, Vlada pove?ava sigurnost na ulicama zbog teroristi?ke prijetnje Al-Shababa”, ra?un Mokhtar. “Vojska je pucala na auto jer im se previše približio”. U Somaliji sumnja vlada atmosferom.
Tako?er je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za novinarstvo.; informacija je još jedno oružje uz AK-47. Riskantnije je nositi fotoaparat i notes nego džep pun metaka. “Nema službenog broja ubijenih novinara jer nema ni službenog broja živih novinara., puno je tajnovitosti u profesiji”, kaže Ahmed Juma, Novinar iz Mogadiša.
Somalija je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za novinarstvo
“Kada donesete odluku da budete novinar, postajete i vojnik koji se bori za cilj., bez obzira na kojoj si strani; svi smo ugroženi", ra?un Mokhtar. “Ako radite za vladu, teroristi ?e vas pokušati ubiti.. Ako radite za Al-Shabab bit ?ete bombardirani. Ako pokušate ostati neutralni, Do?i ?e dan kada ?ete morati odabrati stranu; nema šanse ostati ?ist”.
posljednja žrtva, Sagal S. Osman, bio student 24 godine da je bio na putu za sveu?ilište da položi svoj posljednji ispit u karijeri. Radila je za vladinu radio postaju i dugo je bila pod prijetnjama..
"Kada odlu?iš biti novinar, postaješ i vojnik koji se bori za cilj", ra?un Mokhtar
Somalijsko novinarstvo ?ine uglavnom mladi ljudi koji ne prelaze dvadesetu ili dvadeset jednu godinu, bez sveu?ilišnog studija. Obu?ava ih izravno radio postaja ili agencija u kojoj ?e kasnije raditi, znaju?i da ?e se njihov život sastojati od neznanja ho?e li vijest koju daju biti njihova smrtna presuda. “Nemamo prijatelja, nikome ne možemo vjerovati, svatko ima cijenu i svatko se može prodati. Kada me pitaju za zanimanje i kažem da sam novinar, upu?uju mi ??tužan pogled koji zna?i "Još jedan mrtvac"., Mokhtar objašnjava.
Susre?emo pla?enika u kafeteriji u somalijskom naselju Nairobi
Pobjeda nasilja ogleda se u brojnim pla?enicima koji žive od ubijanja pla?enih novinara, stvarnost koju sam po?eo istraživati ??prije godinu dana zajedno s Mokhtarom, iznena?eni i prestravljeni lako?om kojom smo uspjeli prona?i jednog od njih. Nalazimo se u kafeteriji hotela Nomad Palace, u somalijskom susjedstvu Nairobi. Nisam mogla prestati gledati u njegove ruke.. ?inio se kao normalan tip. Djelovao je kao opušten tip i to me ?inilo nervoznom.. Kafeterija je tada bila puna i osje?ao sam se sigurno.. Nare?eno je da se pije ?aj od devinog mlijeka. Nisam ništa tražio. Nisam znala trebam li ga pogledati u o?i, Nisam ni znala kako izgledati sigurna u sebe, Nisam znao da li sam se možda prevario i da taj ?ovjek nije onaj za koga sam mislio.
-Koji je tvoj posao? Odlu?ila sam pitati.
-Posao – odgovorio je.
Kimnula sam i usredoto?ila se na mrlje na tepihu koji je prekrivao pod.. po?eo se smijati.
-Što želiš znati? -Pitam.
-Koliko košta narudžba??
Mokhtar mi je rekao da je cijena otprilike 50 po glavi.
-oko trideset dolara.
Poslijepodne je tako prošlo, izme?u kratkih pitanja i sažetih odgovora. Rekao mi je da je ve?ina ljudi koji su se bavili "tim poslom" nedugo nakon po?etka otišli u mirovinu. "?im dobiju dovoljno novca dolaze u Nairobi", , rekao je. “Ako uskoro ne odeš u mirovinu, Izlažete se opasnosti da postanete meta.".
“Dva tjedna paziš na narudžbu. Djeluješ kad policije nema i nestaneš."
Metoda se ?inila lakšom od preživljavanja: “Dva tjedna paziš na narudžbu. Djeluješ kad policije nema i nestaneš.".
Odjednom je ezan po?eo odjekivati ??cijelom prostorijom pozivaju?i na molitvu.. Došlo je vrijeme da se klanja asr, oko pet u Nairobiju.
-Oprosti mi, Idem se pomoliti – rekao mi je ustaju?i.
Kada se vratio, pitao sam ga da li vjeruje da islam opravdava njegove postupke..
-Ne.
-Zašto to radiš??
-Ja to više ne radim.
-zašto si to napravio?
-Moj posao nema nikakve veze s mojom vjerom. Ne pokušavaj i?i tim putem. U mojoj zemlji ubijate za borbu besplatno, bez posljedica. Ako vam ponude nekoliko dolara, uzmete ih.. Prvo sam mislio da ?e oni koji su naru?ivali imati svoje razloge, jer su to bili ljudi u odijelima, s dobrim djelima. Nisu imali glupi razlog da žele ubiti. Mislio sam da ako važni ljudi žele ne?iju smrt mora biti ovako.. Vojska radi isto.
“Moj posao nema nikakve veze s mojom vjerom.. U mojoj zemlji ubijate za borbu besplatno. Ako vam ponude nekoliko dolara, ti ih uhvati»
Razgovarali smo o politi?koj situaciji u Somaliji, o terorizmu, na tipi?na jela svoga kraja. Tako su prošla dva sata do trenutka klanjanja Magriba. kad je ponovno ustao, prije nego što se okrene, pogledao me smiješe?i se:
-Ho?eš li da u?inim dovu (re?enica) od tebe?
-Da.
-Šta ho?eš da pitam Allaha?
-nemoj me ubiti.
odšetao smiju?i se.
Otišao sam ne plativši ra?un. Ukupan, Nisam ništa uzeo.
Razgovarao sam nakon sastanka s nekoliko somalskih novinara. Nekoliko sam mjeseci to smatrao ne?im izvanrednim, dok nisam shvatio da svatko može razgovarati s pla?enikom i na trenutak sam osjetio onaj strah o kojem Mokhtar govori. Taj strah od spoznaje da je smrt lakša od života.
