Proglašen glumcem u glasu Mozambika. A zemlja je o njima govorila u obliku poezije. Rije?i i snovi padali su, prigovori i želje, dok se no? opasavala. I bilo je govora o dolasku dana, ?udo nebesa na ovoj zemlji. I ljubav, da je poezija izumljena samo u svom podrijetlu da bi izlije?ila zlo slomljene duše i da ?e tako biti sve dok život ne bude ure?en i dosadno. I ulice djece, u divnoj pjesmi koja je recitirana na jeziku makua i ?iji naslov, Mongan, To zna?i što ne trebaju objašnjenja: ulice. I znatiželjno je jer u ovom slu?aju nije bilo potrebno ništa razumjeti, U o?ima i intonacijama sve se razumjelo.
A tako?er je govorio o Africi, kontinent, Onaj prostor koji je vrlo intelektualno izrezao Europljane vole razlikovati komade i granice, S idejom zaštite identiteta i po?asti, I da Afrikanci žva?u jedinstvenu i prvu osobu. U tim vremenima kada se svijet ne prestaje štititi, ne ?ini se uslugom inzistirati na toliko pukotine, ?ak i pokazati da su poznati ili poznati. Afrika jesu 54 zemlje, pravi, Koliko god istinito, nikad nisam upoznao uobi?ajeni osje?aj ljubavi prema zemlji poput Afrikanaca za svoj kontinent. Nije slu?ajno, To je za sastanke i sli?nosti.
I proveo no?, Bez ikakvih tvrdnji da dostavljaju nagrade mladim pjesnicima koji su se usudili re?i kako njihova viscera hoda kad osje?aju pisati i objasniti ih. Taj ?in talijanske ambasade i udruge Dante Alighieri bio je upravo to, rije?i, od njih, pjesnika Mozambika bez naslova koji je prepoznat jer je pjesnik taj koji se usudi ra?unati, s nekim oblikom, Vaše stvari, oni iznutra.
To su pjesme koje su nagrada:
Spomenuto razli?ito – Izidine Jaime
(Maputo, Mozambik)
Vahoha!
Vahoha!
Lalimpo formiran
Ze?evi nississu
Hiyano! Nississu nississu.
Vahoha!
Meto Emticáthi Ucha
Élimath insuswa nipuruwaya
Elimethi Thuppe izabrao je NSYPO.
Anahia ecóvé wa quitanda ni oróa olima.
Vahoha!
Nuncarris je notchia
Ninothuna avé nije vino u Miniamáá
Ethu sahalai
Ohiha u La Munini
Glad jajnika, Otipa wa ematha
ni oriha epsias i.
Vahoha!
Ninium jont claothom
Ti si došao od N'tháthoa
N'Nari u -ípa nsipo nsipo
Eli's ahapa aho niiha niir-u-Éhum.
Vahoha!
Cupted Essire bio je AncUMí
équina wetha od M'mumuléla
Akhéla naša sa oquiva
Ntéco
Singh je srebro.
Što ti kod mene nered..
AMANHECEU!
Zora!
Nas terras da minha origem
Não se acorda nas manhãs
Nas! Acordamos as manhãs.
Zora!
O?i prije zore
Prije nego što sunce upozna vaš post
Prije nego što je pijetao napisao kutak zore
Spavati krevet krevet ?e poslužiti Zemlju.
Zora!
Listovi povla?e na dvorištu
Potrebno je pomesti u našim srcima
Ju?erašnja prljavština
Razmislite o zemlji izvan
Uzdi?i motiku, popijati
i lansirajte nove sjemenke.
Zora!
Morate napustiti iluzije no?i
Sanjaju?i kruh na trka?koj stazi
Ne pjevajte druge himne
Nositi domovinu i biti prema sebi.
Zora!
Uvježbajte pozdrav živih
U drugom koraku disanja
Hvala daru života
Izmisli posao
I klijaju med u rukama
Od svih poteza života.
Po?asni spomen – Aura Kawanzaruwa
(Harare, Zimre Park – Zimbabve)
Mamini blues
Njena mama bila je jedinstvena, nije kao bilo koja druga djevojka
Bila je sporo da govori, uhva?en u njenom vlastitom svijetu
Ova doma?a djevojka, bio je uznemiren poput slomljenog automobila
Nedostajao joj je izgled ili potezi porno zvijezde
Valjda su joj nesigurnost bile univerzalne
Zapravo nije mogla prona?i mjesto za svoju staru dušu
A neki su problemi bili poput pokušaja ?itanja Morseovog koda
Ili je stvarno bilo teško ili je bila samo stvarno spora
…I usred no?i
…Probudila bi se ugušivši se na život
Bi li bila dobra mama, Može li biti bolja supruga
Može li napisati sve svoje nepravde, Ho?e li njezin posao zaživjeti
Nije htjela ovaj vrsta života za svoju k?er
Bilo je kriti?no što je stavila svoj život u red
Jer žena dolazi ro?enje majke
I igrati tu ulogu, ne bi moglo biti nikoga drugog
Spomenuto razli?ito – Lekongako – Paulo Paulo
(Maputo-mozambik)
Poezija na videu
Afri?ka nada
Ne želim više suze u srcu Afrike
Toliko ukorijenjena tuga
Prazan
Šarene utopije snova
Ne želim više smjestiti crni krik u srcu Afrike
U mra?nim danima bez boje bez zvuka
Samo okus boli
Snaga u mrtvom srcu Afrike
Afrika Afrika
Ubrzo ste ukrali zasa?enu ljubav
Danas! Vjetar više nije barut i nema dim
Više ne vi?e tišinu nesre?e
U tim glasovima nade
Ta je izvrsnost boja moje sudbine
Afrika Afrika
Vrijeme u kojem razmišljam o životu i smrti ostavljeno na sre?u
U regalu mog osje?aja
Hram u kojem mu?no vrijeme razmišlja
Raspadaju?i neuspjeh lica boli
U predgra?u moje duše
Afrika Afrika
Vozi mi svoje arome nade
Tako da glad nikada ne prostitutke u hodnicima nacije
Afrika Afrika
Gdje je osmijeh dah nade
Gdje je mir vrhovni glas promjene
Afri?ka nada
Spomenuti – Ester Karning
(Tanzanija)
Mojem ocu, Baba Madiba
Mojem ocu, Nelson Mandela
Djeca znaju vaše ime prije nego što uop?e znaju da se suo?ite,
Osje?aju toplinu vaše duše
Prije nego što znate koliko je hladno postalo prije nego što ste zra?ili sunce iz o?iju
U?ili ste djecu ono što nikad ne?e nau?iti u u?ionici
Ono što ste nau?ili u stani?noj sobi,
Zbog ?ega se ?udim – Tko je slobodniji od drugog?
Jer vas nikad nije vezala mržnja, samo okova ljubavi
Nikada se niste preselili da biste povrije?eni
Ali blagoslovite samo svaku dušu koja je zaboravila da je crvena boja života-
Krv koja prolazi kroz naše vene.
Odlu?ili ste biti zaslijepljeni u boji iako bi vam o?i mogle vidjeti svako i sve
Dragi moj otac, Baba Madiba
Recite nam kako ste to u?inili
Kad raširite ruke kako biste oprostili i zagrlili iste ruke koje su bacile crvenu krv
Od nevine djece koja nisu dijelila istu kožu kao i ona koja je prekrila njihovu unutrašnjost
Nau?i nas baba
Kako su vam usne bile dovoljno hrabre da izgovaraju rije?i ljubavi i suosje?anja –
Proširenje vlastite duše?
Recite nam kako ste odlu?ili da ne koristite svoj položaj za vra?anje lošeg i loših za gore.
Samo ljubaznost za svako zlo
Reci nam O?e
Jer nismo saznali da je krv deblji od boje
Ljubav je dublja od kože
Majmu o umjetnosti mira više od toga kako su naše ruke vješti u ratu.
Ubijaju?i jedni druge preko kruha i dragog kamenja,
Naftni i mobilni telefoni,
Smanjuju?i jedni druge vrijedne stvari na stvari koje naše duše ?eznu
Nau?i nas baba, molimo se
Jer ne znamo put
Spomenuti – Hirondina Juliana Francisco Joshua
(Mozambik)
Monolog
Utihnuo mi je u usta.
Želja da se svu?e duboko
Izmislite me u drugim dijalozima.
Od mene i ti koji je zapravo ja.
Od mene u meni, Oboje mi.
Ne zadivi se, Nisu uvijek monolozi solo.
Proždiram se u boji iznutra,
Pijem ih sa svim famima koje imam.
Unutar unutar tišine me isklju?uje.
Nazovite moj dijalog monolog.
Usta mu gori hladnim tonom.
Što ?e biti ovo?
Skoro me zbunjujem.
I bol ne osje?am puno…
Sad idem izvan iste tihe
Iscrpljenost napunite krilatom pticom u ruci
Prsti mi se podižu da umrem
Ego u letu.
U meni je nastala još jedna rije?, biti.
Kloniran, niotkuda kao da sam pao s neba…
Ova rima s ljubavlju, živ, zemljište, voda, ar…
Pokret.
Onda sve više i više rije?i…
Ali kao što ?u re?i ako umuknu?
Kao da su mi usta duša,
Ako joj je duša za usta.
Ne znam kako odgovoriti na misao.
Utihnuo mi je u usta.
Sprije?io me da znam manje manje nego što znam.
Volja me uzgajala, Volja izmišljanja mene.
Spomenuti – Yolanda hera de isus –
(Mozambik)
Na Molweneu
Nepoznati trbušni fetus
Dano kao nestalo
U spremnik zaboravljenog otpada
Ja sam sin ovog hladnog poda
To me svake ve?eri pozdravlja
Pola brata ovih uli?ica gdje se prljavi skrivaju
Pastor ovih puteva koji me preziru zbog toga što sam Molwene*
Na Molweneu, Sim na Molweneu
Na Molweneu, Ali ja sam i ljudi
Ljudi poput tebe, Kao i ostali
Udišemo isti zrak
Osje?amo istu bol
Zakora?ili smo na isti kat kao što ?ete progutati kad Bog nazove
Na Molweneu
Ptica koja leti slobodno po cijelom svijetu
Ja sam ptica koja zrno zrna ovog prljavog poda
Bez brige o budu?nosti
Vi?en u tjelesnim komadima jaza koji su proveli vremenom
Na koži nosim ljuski karapace, vjetar
U mojem skloništu za kosu drugo «molwenes», bez gdje spavati i što jesti
Sutra
Kad sutra stigne, Ne želim više biti Molwene
Tako?er želim biti ljudi poput vas i ostalih
Moilkane *- Ulice
